Čini se da je ova tema u trkačkom svetu ne tako česta, ali ona postoji. Verovatno ste iskusili ono prilično neprijatno iskustvo kada ujutru posle pijanstva ne želite da ustanete, a nakon toga, kada odete na trčanje – umorni ste i kajete se sve vreme dok vučete teške noge korak po korak. Uvek bljesne u glavi ona čuvena rečenica: „Više nikada neću da pijem!„.
Mamurluk treba hrabro i strpljivo izdržati, a trening trčanja odložiti za srećnija jutra i dane.
Neki sportisti i rekreativci mamurluk rešavaju „muški“ – uz jak doručak i jači trening kako bi alkohol u krvi što pre ispario. Ukoliko je ovo retka pojava, to može da bude brzo i efikasno rešenje. Ali nije stvar u tome. Zašto bi trening trčanja trebalo da izbegnete u ovim okolnostima?
Mamurluk znači dehidracija
Najveći problem sa alkoholom je što remeti kvalitet sna i normalnu hidraciju. Kada započnete trening mamurni, to znači da ste krenuli dehidrirani, a to nikada nije dobro. U suštini, trčanje sa mamurlukom nije ništa više neprijatno od bilo koje druge aktivnosti dok ste mamurni.
Kada je reč o celokupnom učinku samog treninga, to je vrlo individualno. Obratite pažnju na sledeće faktore, na:
- spoljašnju temperaturu (vodite računa kada je napolju toplo)
- dužinu treninga
- koliko ste hidrirani
- da li ste jeli
- rad srca
- moguću mučninu
- vrtoglavicu
Treba da naučite kako vaše telo reaguje na piće i da ga adaptirate promenama koje su se desile kao posledica njegovim unošenjem u većim količinama. Dok trenirate, nije potrebno da ga u potpunosti izbacite ukoliko to ne želite, ali i ovde umerenost igra ključnu ulogu.
Preteran unos alkohola, pored toga što dehidrira, smanjuje protok krvi u mišićima, smanjuje protok kiseonika, i slabi ih. Na taj način trčanje sa mamurnim nogama lakše vodi ka povredama.
Postoji ono staro pravilo da kada uveče pijete, a sutradan trčite, smanjite piće što više možete, a između svakog pića pijte što više vode.
Bitna je količina i individualna tolerancija
Postoji istraživanja koja pokazuju da čovek bolje upravlja automobilom kada u sebi ima minimalnu dozu alkohola. Opušteniji je, sigurniji, pa samim tim i bolje vlada situacijom oko sebe.
Nauka kaže da, kako vaše telo funkcioniše sa alkoholom, zavisi isključivo od unesene količine i individualnih faktora tolerancije. Zanimljivo je da, u manjim količinama, alkohol popravlja ravnotežu, dok već malo veći unos negativno utiče na motoriku. Što se tiče snage, osećanja moći i kratkoročnih performansi, nizak do umeren unos alkohola može da utiče na brže zamaranje tokom visoko-intezivnih treninga.
Niski i umereni unos alkohola stvara i rizik od dehidracije zbog dijuretičkih svojstava alkohola. Dehidracija smanjuje performanse i štetna je po zdravlje.
„Trči brzo – pij još brže“
Postoje oni koji jednostavno ne piju dok treniraju, bez obzira na cilj, dok van priprema to rade, povremeno ili češće od toga. Jedna od najvećih žalbi vezanih za smanjenje performanse prisutna je kod onih koji se spremaju za maraton, a upravo zbog konzumacije alkohola.
S druge strane, postoji trkački klubovi koji zagovaraju princip – trči brzo, pij još brže. Ova šaljiva parola uglavnom se odnosi na ispijanje piva za koje postoje razne studije o tome koliko je ono zapravo učinkovito za trčanje. U tomo duhu postoje razni trkački klubovi koji u svom redovnom raporedu aktivnosti imaju i svraćanje u pab nakon treninga na druženje i pivo, dva.
Jedni od njih su poznati Fish Town Beer Runners koji podržavaju tezu profesora Manuela Kastilja sa Univerziteta Granada (Španija). Njegova studija govori o tome da pivo, kao i voda, ima svojstva rehidracije, ali pod određenim islovima – da se unosi u umerenim količinama (do 660ml). Uloga ove organizacije je da promoviše vrednosti fizičke aktivnosti, druženje (uz pivo) a sa ciljem spajanja naučnog gledišta na trčanje i uticaja, u ovom slučaju piva, na trening trčanja.
Takođe, tu su i čuveni Hash House Harriers, sa svojom neobičnom koncepcijom rekreativnog bavljenje sportom koji su izeli maha širom sveta. Oni postoje još od davne 1938. a danas ih ima u 185 zemalja sveta i 1330 gradova.
Ova tema je uvek podložna raspravi, najviše u profesionalnom trčanju gde bilo koja vrsta pića nije opcija. Kod rekreativaca se čitava tema zaključuje u umerenosti, osim u onim trencima kada ona izostane, a trening sledi. Tada se preporučuje odmor, ili najbolje – duga šetnja.
1 komentar. Leave new
Procitao sam ceo tekst i moram reci, nisam siguran koliko se slazem. Jednom sam bio jako mamuran, skoro pijan, i da bih to resio, otisao sam na trcanje. Istrcao sam 10km sa izuzetno dobrim vremenom (za tadasnju spremnost) oko sat i pet minuta. Sutradan sam ocekivao veoma jaku upalu, jer nikada pre nisam istrcao ni priblizo brojki od 10 kilometara. Takodje, ni u jednom trenutku u toku trcanja nisam osetio zedj ili umor. A sutradan sam se probudio bez i najmanje upale. Mislio sam da je to slucajnost i isprobao to jos par puta. Popio sam malo vise pred trku od 800m i skoro celu distancu sam uspeo da trcim sprint (bar je to bio sprint iz moje perspektive) , u svakom slucaju sam zavrsio prvi i oborio svoj licni rekord. Da li neko moze da mi pomogne da razumem ovu pojavu kod sebe,posto meni nije bas jasna? Hvala vam, unapred,
Srdacno,
Vid