Uvreženo je mišljenje da gubitak težine može poboljšati kondiciju i performanse. Međutim, podaci na ovu temu do sada nisu bili jasni, zasnovani su na malim brojkama i uglavnom su fokusirani na muškarce.
Podaci novog istraživanja menjaju pogled na BMI

Istraživanje iz 2020. je uključilo 805 žena i 1419 muškaraca, starosti od 17 do 94 godine.
Svi učesnici ovog istraživanja su bili pacijenti u programu koji je testirao kardiovaskularne performanse u Opštoj bolnici u Masačusetsu između 2011. i 2019. Oni su bili testirani zbog sumnje da imaju srčane probleme, i to spektar ljudi od neprofesionalnih sportista do profesionalnih.
U studiji, aerobna kondicija je merena korišćenjem VO2, količine kiseonika koju osoba troši kada vežba maksimalno što može. Što više kiseonika osoba može da potroši, to je osoba aerobno sposobnija.
Žene u dobroj formi su bile one sa minimum 20% veše VO2 nego što bi se moglo predvideti prema njihovoj visini, težini i polu.
Zaključci do kojh su istraživači došli
Praveći paralelu između aerobne kondicije i indeksa telesne mase (BMU) istraživači su otkrili sledeće:
- Kod muškaraca svih uzrasta i kod žena od 30 i više godina, aerobna kondicija je stalno opadala dok se BMI povećavao.
- Odnos je složeniji kod žena mlađih od 30 godina, aerobna kondicija je stalno opadala sa povećanjem BMI-a.
- Odnos je bio složeniji kod žena mlađih od 30 godina, gde su imale najnižu aerobnu kondiciju one koje su imale najviši BMI, i nešto lošiju kondiciju one sa niskim BMI-om.
- Žene mlađe od 30 godina koje su bile u najboljoj aerobnoj kondiciji – aerobni kapacitet 20% bolji od očekivanog od tipičnog aerobnih sportista – imale su prosečan BMI od 23,2 što je u gornjem opsegu od preporučenog optimalnog BMI za dobro zdravlja Svetske zdravstvene organizacije.
Gubitak težine nije obavezno i način da se performanse poboljšaju

Ovo istraživanje služi kao podsetnik da nizak BMI, a shodno tome i gubitak težine, nisu preduslov za bolju aerobnu kondiciju.
Kod žena koje nemaju prekomerenu težinu ili gojaznost, niži BMI može biti aerobno kontraproduktivan. Što znači da performanse mogu opasti.
Uzimajući u obzir rizike koji mogu doći sa gubitkom težine kod sportista, i imajući u vidu da postoje mnoge druge varijable koje sportista može da prilagodi kako bi maksimizirao učinak – kao što su intenzitet treninga, redovmnost, san i ishrana – najbolje bi bilo kada bismo malo zanmarili BMI, pogotovo kod mladih žena.
Posledice koje gubljenje težine nosi sa sobom
Sa druge strane, istraživači naglašavaju da mogu postojati kratkoročne i dugoročne negativne posledice kada sportista koji konzumiraju premalo kalorija koje su potrebne da bi se podržao nivo njihove aktivnosti.
Negatini zdravstveni rizici uključuju smanjenu gustinu kostiju, frakture kostiju, menstrualne nepravilnosti, povišen nivo holesteroola, anemiju, krvni pritisak, depresiju i razvoj poremećaja u ishrani.
BMI ne bi trebalo da bide jedina metrika za praćenje

Bilo kako bilo potrebno je još istraživanja na ovu temu. Važno je znati da BMI često ne mora i nije dobra metrika za praćenje jer izneverava ljude sa BMI-om od preko 25 (prekomerna težina). Zašto? Zato što ovaj način merenja stvara pretpostavku o zdravlju osobe samo na osnovu visine i težine.
BMI je i dalje relevantan za posmatranje celokupnog zdravlja osobe, ali isto tako valja napomenuti da on ne bi trebalo da bude jedini faktor koji se uzima u obzir, pogotovo kod sportista.
Ako o svemu tome razmišljate kao o automobilu, može postojati mnogo načina da se ošteti motor. Na primer, fokusiranje na rad sa zdravim BMI možda nije ono što će rešiti vaše probleme, i nije to to što šteti vašem motoru.
Klučna stvar je da podaci iz ovog istraživanja podržavaju mišljenje da promena težine utiče na poboljšanje performansi. Ali ne na način na koji se mislilo.
Da li se vi vodite BMI-om? I kakvo je vaše iskustvo? Pišite!
