Ovo mi je bio jedan od lepših dana u životu. Nikada nisam mislio da trčanje može ovoliko da usreći čoveka. Noćni polumaraton mi je do sad bio najbolji, ne samo po rezultatu, već i po atmosferi i druženju.
Nešto najbolje na svetu
Hvala ljudima iz ekipe ,,Trčanje.rs” , bez vas nikada ne bih mogao da postignem ovoliko bolje vreme za samo mesec dana treninga. Jedno , još veće hvala ide vam zbog toga što vi radite ono što je po meni jako bitno, pogledajte nasmejana lica oko vas i sve će vam biti jasno. Napravili ste nešto najbolje na svetu, trenirao sam fudbal i plivanje i nisam bio naročito oduševljen, ali ovde je sasvim druga priča.
Stvarno sam srećan što sam sa vama, što možemo da pričamo o svemu i što imate jako lep odnos sa svima nama.
Trčanje nas uči da budemo posvećeni!
Napokon sam shvatio da je moguće biti posvećen nečemu što se manje voli, tako sam ja ispravio svoje ocene u školi. Trčanje nas uči da budemo istrajni i da izdržimo.
Vidim da je moguće , nešto još bitnije od toga, biti posvećen nečemu što voliš. Sigurno uživate u svemu ovome kada to radite sa toliko entuzijazma i vedrine. Miki se nekad malo namrgodi ili je malo ozbiljniji, međutim on je sjajan lik koji voli da se šali i jako dobar čovek. Zaboravio sam da napomenem da volim vežbe snage. Ja ih volim takođe, možda čak i više od trčanja, ali one mi nikad ne donesu ovoliko sreće i dobrog raspoloženja kao trčanje. Dakle, trčanje polako preovladava nad zgibovima i sklekovima.
Počeo sam nešto da pričam (tačnije pišem) o Novom Sadu, tako da ću i da nastavim.
Kako je to kada rade hormoni
Novi sad je dosta manji od Beograda, ali je jako lep, sređen i čist. Vreme mi je sporo prolazilo, verovatno zbog uzbuđenja. Dosta nestrpljivo sam dočekao start trke. Značila nam je podrška i svi smo podržavali jedni druge. Možda je od same trke još lepše vreme posle trke. Prorade hormoni i presrećan si. Tako je bilo i posle ovog polumaratona.
Sedeo sam na panju i družio se sa Vekijem. Pričali smo o svemu i svačemu, video sam da i on voli da čita knjige. Emocije su kulminirale kad smo počeli da pričamo o ovoj sjajnoj ideji. Rekao sam mu iskreno šta mislim i koliko cenim to što ,,Trčanje.rs“ radi. Još sam bio pod utiskom polumaratona i malo je falilo da vidi suze radosnice od silne sreće.
Timski rad je zaslužan za lični rekord
Na istom tom panju sedela je i Dragana. Shvatio sam i da je moguće u isto vreme biti pravnik i ostati vedar i nasmejan, bez obzira na tako naporan posao . Nikola i Kovač su takođe zaslužni za to što sam popravio vreme, na treninzima su me uvek vukli, gurali i bez njih ne bih mogao da treniram kako treba.
Dosta volim da kritikujem, ali sada nemam ni najmanju zamerku, drugi pričaju o tome kako im je smetao mračni deo staze, ja na to nisam ni obraćao pažnju. Srećan sam, bilo je fantastično. Imali smo i najbolju masažu u gradu, stvarno je sve bilo vrh.
Rano u nedelju
Jedan od lepših dana života ovaj je bio,
od jutra samog, sreću svoju nisam krio.
Nekada sreća zakuca, meni retko svrati,
atmosfera predivna, uvek da se pamti.Mogu da kažem samo, dva put’ hvala,
jedan za motivaciju, ekipa mi je dala.
Drugo za sve one, koji promene žele,
vrednosti prave, na bolje želim da se dele.Da diskriminaciju svako odma zaboravi,
drugačijeg čoveka lako da pozdravi,
da se dele onako, kako stvarno ide,
na dobre ljude i one loše, to svi lako vide.Bez vas stvarno, mogao ne bih ovako,
nikad dvadeset i jedan pretrčati lako.
Stvarno vam nisam našao ,,Ahilovu petu”,
vi ste napravili nešto najbolje na svetu.Nizao bez muke, kilometar jedan za drugim,
nekad možda osetim , kao dah da gubim,
Da na svoje vreme bi završili, svi trenirali,
trčali, mršavili, da druge lako bi šarmirali.Poslednji krug leteo, drugi k’o da stoje,
testirao sam malo srce i listove svoje.
Došao da uživam, a ciljnu ravan prešao,
posle toga vodu i čokoladice sam mešao.Sa nekima sam sedeo, iskreno im se otvorio,
rekao sve, da bih se lično protiv lošeg borio.
Pričao o ljubavi, da me malo izjeda i muči,
još sam dečko spreman na greskama da uči.Saznam tada da je lepo biti mlad takođe,
džaba, kada mladost vrlo brzo prođe,
Lažne isprave da napravim, mogu prosto,
Opet nezreo, zelen i mlad u duši bih ost’o.Želeo bih nazad posle par meseci il’ dana,
uživao sam posle, stigla je masaža i hrana.
Fit da budem, od jutra opet vežbe da radim,
lepo je uživati i disati punim plućima, mladim.
5 komentara. Leave new
Srdjane,
Čast mi je da te upoznam i da mogu da pričam sa tobom. Ti sa svojih 16 godina, razumeš srcem, sve ono kako mislimo i osećamo trčanje.
Hvala ti na ovim divnim rečima.
Veki pocrveneću, nema potrebe da mi se zahvaljujete, bez vas ne bih ni išao na noćni polumaraton. Drago mi je što sam vas sve upoznao i nekako se pronašao među vama, mada sam mislio da će te godine biti barijera. Onda ste mi vi dokazali suprotno. Vidim koliko ljudi ostaju mladi i veseli uz trčanje, bez obzira na naporne poslove kojima se bave. Naravno ima i mlađih, ali svi su sjajni likovi. Super ste uredili ovaj tekst.
Polako se pokreću i moji drugari, ali stariji ljudi. Trčanje će napokon zauzeti onakvo mesto u našim životima kakvo zaslužuje. Ljudi ga neće shvatati kao obavezu i nešto teško, već će ga gledati kao priliku za druženje i uživanje, kao zanimaciju.
Srđane, tekst i pesmica su ti odlični. Vidim da si iskreno oduševljen atmosferom i energijom kojom zrače maratonci i polumaratonci. Želim ti puno, puno maratona i još mnogo ličnih rekorda. Inače, ja imam 39 godina i svoju prvu polumaratonsku trku sam istrčala upravo kada sam imala godina koliko i ti. Sve najbolje tebi i ekipi Trčanje. rs.
Hvala vam puno, ovakvi komentari uvek puno znače. Polumaraton je po meni nešto prelepo , a maraton nešto još neverovatnije. Jednoga dana ću se oprobati i na maratonu. Mi vama takođe želimo puno sreće i uspeha u svemu.
Noćni maraton u Novom Sadu je ideja koja mnoge nas pokreće i inspiriše, a vremenom postaje i više od trke! Dobro nam došli i ove i svake sledeće godine!!! 🙂