Blog & Kolumne

Audio knjige i trčanje: Kako spojiti korisno i korisno?

5 коментара

Ma koliko ga volela i uživala u tome, trčanje mi ponekad bude veoma naporno i dosadno. Pogotovu kad krenem da prebijam kilometre umesto da nabijam tempo. Rešenje kojim sam prebrodila dosadu, kada se koraci pretvore u puku mehaniku, sinulo je dok sam brala maline.

Mehanika Malinarenja

Kao mnoštvo studentarije, krenula sam u to vreme putem Moravičkog okruga da zaradim koji dinar. Branje malina je samo po sebi veoma mehanička stvar. Nema tu mnogo razmišljanja, razgrneš grm, ubereš malinu, pa opet, pa opet, pa maline u gajbicu… I tako u krug dok ima sunca. Dvadeset radnih dana se svede na po 12 sati branja i razmišljanja. I nije da ne volim muziku (ooo, itekako je volim), ali negde na polovini trećeg dana i David Byrne zazvuči jako dosadno (da, rekla sam to!). I tad mi je sinulo – audio knjige!

Knjiga koja se sluša

Baš semestar pre tih malina sam radila obiman seminarski o odeljenju za slepe Kongresne biblioteke u Vašingtonu (da li ste znali da cela biblioteka ima skoro oko 1500 kilometara polica? Pretrči ti to!) i ono što mi tad nije privuklo toliku pažnju jeste odeljak audio knjiga.

Ali na plus 40 stepeni mozak radi mnogo bolje nego što se da očekivati. I tako, na kraju napornog dana prepunog crvenih voćki pohrlim ka internetu, (gazda ima unuke) i, khm, „pazarim“ par audio knjiga na srpskom jeziku sa interneta. Ostalih 17 dana je proletelo u rečima i avanturi. Neopisivo.

Mehanika Trčanja

Čim sam se vratila u stan nastavila sam sa trčanjem. I tu, na pola treninga dužine, shvatim da je branje malina podjednako mehanički posao kao trčanje. Pokrećeš noge, leva, desna, leva, desna, skakutanje na semaforu… I tako u krug dok ne dođeš do željenog cilja.

Opet ista priča, muzika ume jako lepo da odradi motivaciju kad je tempo u pitanju. Ili dužina, a vi imate ceo album koji danima čeka da bude poslušan. Meni uglavnom dosadi nakon nekog kilometra. Setim se svog spasa iz malinjaka i pustim plej.

Svaki put novi svet

Prijatni tetin glas poče da slaže slova i reči u moje uši. Razgledam svet oko sebe dok čujem kako okreće stranicu i čita novo poglavlje knjige. U tom trenutku svet oko mene se topi, a noge žude da čuju priču do kraja, pa nekako ne žele da stanu. I ja, šta ću, oborim svoj rekord u dužini to veče.

Još srećna jer nisam završila knjigu, pa jedva čekam sutra da vidim šta će biti. Noge cupkaju u nestrpljenju, patike mašu iz hodnika. Daj, kad će već jednom taj novi trening!

I evo, ima već dugo, nova knjiga, ista ruta, svaki put drugačije putovanje. Trčanje nikad nije bilo zanimljivije. I kad mi neko kaže da mu je dosadno dok trči istu rutu, ja slegnem ramenima: „Ne znam, ja uvek nekako otkrijem novi svet na tom putu“.

Iskoristite vanredno stanje za sopstveni rast – Besplatni sadržaji u doba korone
Šta nije u redu sa knjigom Gorana Nikolića „Maratonac“?
Tags:

Povezani članci

5 коментара. Leave new

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Fill out this field
Fill out this field
Молимо вас да унесете ваљану адресу е-поште.
You need to agree with the terms to proceed