Tako to ide u trčanju, prvo postavite ciljeve koji deluju izuzetno teški, a onda kada ih dostignete hoćete još, i još, i još, nikada nije dosta. Ne uspemo uvek. Nekada se razočaramo. Nekada sa osmehom prihvatimo razočaranje. Sve je to deo ovog sporta koji svi toliko volimo.
Članci od Filip Đokić
Filip : kako sam sa Maratona odmah prešao na Ultru – moj ugao
Ćaos ljudovi, evo mene opet, sa novim tekstom i novim utiscima, prikupljenih u februaru i martu ove godine. Reč je o 2 nova izazova koja sam savladao: famoznom maratonu i ultramaratonu na 6h.
Motivejšn bejbi
Na polumaratonu sam zavideo ljudima koji su imali sluške i šibali napred. Sada mi ništa od toga ne treba. Volim da čujem svoje korake, način na koji dišem, komentare ljudi koji prolaze, vetar koji nemilosrdno šiba dok mu prkosim. Slušam svoje telo, i zbog toga još uvek super prolazim bez pulsmetra i ostalih gedžeta…
Prva trka – prva pobeda!
Dok pišem ovo obuzima me isti osećaj kao tog dana, 20.oktobra 2013. Dan kada sam istrčao svoju prvu veliku, zvaničnu trku, polumaraton u Kragujevcu. Ovo je priča o još jednoj velikoj pobedi, pobedi koju je većina vas već iskusila, ili će tek iskusiti, bitka u kojoj vam je glavni protivnik… vaša glava.