Ahilova tetiva

Ne ignorišite bol, potražite pomoć!
Ahilova tetiva je tetiva koja se nalazi na zadnjoj strani potkolenice. Ona je najsnažnija tetiva u telu čoveka i dugačka je oko 15 cm. Vezuje mišiće listova (Gastrocnemius i Soleus) za petnu kost i ima veliku ulogu u procesu trčanja. Pojednostavljeno rečeno, mišići listova preko ahilove tetive rotiraju stopalo oko skočnog zgloba omogućavajući razne položaje poput stajanja na prstima ili pokrete poput odraza pri trčanju.
Ahilova tetiva se kod trkača kao problem pominje kada se usled treniranja pod manje idealnim uslovima pretera sa trenizima, usled čega se javlja bol.
Postoje dva najčešća oblika povreda ahilove tetive:
- Upala ahilove tetive ili mesta gde se ona vezuje za petnu kost. Preterano naprezanje ima za cilj da se mikronaprsline u tkivu tetive sabiraju do momenta dok ne počne sam upalni proces.
- Pucanje ahilove tetive (delimično ili u potpunosti) ili njenog pripoja uz mišić. Ovaj slučaj se obično javlja posle manje povrede, ali dešava se iznenada kod veoma velikih naprezanja koja opterećuju ahilovu tetivu.
Faktori koji utiču na nastanak povrede
- Intezivna fizička aktivnost, posebno kod profi trkača ali i rekreativaca koji naglo počinju da treniraju,
- Upalu tetive češće imaju pronatori, to jest osobe sa ravnim tabanima kod kojih je svod stopala spušten,
- Slabije razvijeni mišići nogu, od butnih mišića do listova,
- Zgrčeni, nedovoljno istegnuti mišići zbog nedovoljnog zagrevanja, a potom i trčanja i istezanja
- Loš izbor patika i terena za trčanje
Upala ahilove tetive
Upala ahilove tetive se može desiti na dva mesta: na sredini tetive i na njenom messtu vezivanja za kost pete. Bol se u oba slučaja postepeno pojačava i to u toku trčanja ili neposredno posle treninga. Kako vreme prolazi bol se intenzivira, ahilova tetiva boli i na početku treninga i ne prolazi ni posle odmaranja. Često tetiva boli ujutru posle buđenja, a bol se obično smanjuje posle nekoliko koraka. Na bolnoj tetivi se javlja zadebljanje koje se može i opipati.
Početak terapije kod upale tetive obuhvata ledenu terapiju uz prestanak trčanja i pokreta u kojima učestvuje ahilova tetiva. Nije neophodno apsolutno mirovanje. Potom se vrši fizioterapija – elekričnom strujom, ultrazvukom, laserom itd, kako bi se pojačala prokrvljanost tkiva tetive. Problem je što ahilova tetiva ima jako malo krvnih sudova, pa je oporavak spor. Tetiva se posredno snadbeva nutrijentima iz samog mišića, pa se odatle i ćelije pokreću i uspostavljaju i kapilarne krvne sudove da obolelog mesta da omoguće brži oporavak. Terapija može trajati nekoliko nedelja do nekoliko meseci, zavisnosti od tipa upale i njenog trajanja. Budite oprezni kada ponovo započinjete fizičku aktivnost, krenite polako i bez velikog naprezanja na tetivu. Postepeno pojačavajte intezitet trčanja.

Ortopedski petni umetci za ahilovu tetivu
Hronične upale ahilove tetive su veoma teške za lečenje, ovde fizioterapija nije dovoljna. U praksi se uz nju koristi i terapija udarnim talasima, masaža, upotreba posebnih ortopedskih pomagala – uložaka od silikona i naravno, bandažiranje. Teža stanja zahtevaju i operaciju koja se radi tek kada su iscrpljena sva druga sredstva, jer ona ne garantuje željene rezultate. Inekcije kortizola i analgetika se izbegavaju zbog toga što oni deluju samo na bol ali ne i na uzrok bola.
Kada oporavite vašu ahilovu tetivu, potrudite se da ojačate mišiće nogu i eliminišete ostale faktore zbog kojih je povreda uopšte i nastala.
Pucanje ahilove tetive
Iako spada u najjače tetive u telu, to ne znači da ahilova tetiva ne može da pukne. Obično tetiva puca iznenada, bez nekog razloga ili pređašnjeg bola. Čim se to desi, lekarska pomoć vam je neophodna i to što pre. Bol pri pucanju je veoma oštra. Mesto povrede tada otekne, a hodanje na toj nozi zbog bolova postaje nemoguće. Ne postoji način da vam tetiva sama od sebe “prođe” ako je u potpunosti pukla. Što se više odugovlači poseta lekaru šanse za poboljšanje se smanjuju jer se mišići skraćuju, pa je teže spojiti dva pukla kraja. I proces oporavka će sporije teći. Posle operacije, skočni zglob se imobiliše u longete ili druge ortoze. Nakon toga sledi rehabilitacija – fizioterapija, a oporavak obično traje 3 meseca. Na mestu pucanja tetive ostaje zadebljanje ali funkcija tetive i cele noge se može u potpunosti povratiti.
Prevencija i istezanje
Uvek je bolje sprečiti nego lečiti, pa i u ovom slučaju. Prevencija se sastoji u redovnom trenažnom procesu uz dobro zagrevanje i istezanje, bez preterivanja u brzini i dužini, visini koraka, ali i u upotrebi adekvatnih patika. Treninge i metode vežbanja može da vam predloži trener ili stručna osoba- fizioterapeut.
U uobičajene vežbe istezanja ubacite i sledeću vežbu koju možete da radite na stepenicama ili na par knjiga na podu. Propnite se na prste a potom veoma polako spuštajte petu do nivoa ispod prstiju. Posle se izdignite i ponovite proces. Isto radite i sa drugom nogom.




Pingback: Ravni tabani nisu prepreka za trčanje
Pingback: Džogiranje na Adi Bojani
Pingback: Učinak trčanja na zdravlje