Iritabilni kolon (Irritable bowel syndrome – IBS), je bolno stanje koje pogađa debelo crevo i čest je problem kod trkača. Trčanje dodatno stresira iziritirani stomak i ponekada samo naglasi dublji problem koji već postoji. Na svu sreću, postoji par saveta koje trkači mogu da primene kako bi olakšali tegobe:
Dijagnoza IBS
Iritabilni kolon se trčanjem sam otkrije. Simptomi su raznoliki ali uglavnom uključuju: grčenje, bol u stomaku, zatvor ili dijareju i nadimanje. Trčanje obično otkrije IBS i onda ostaje da se utvrdi stvarni uzrok, jer se trčanje smatra samo okidačem.
Prva pomoć i prevencija IBS
Potrebno je izbegavati određeni tip hrane, istovremeno forsirajući dobre namirnice. Naravno, pridržavajući se osnovnog pravila da ne konzumiramo ništa od hrane tri sata pre trčanja.
Dobar izbor: hrana bogata ugljenim hidratima poput paste, pirinča, ovsenih pahuljica, krompira, integralnog hleba.
Loš izbor: kafa, mlečni proizvodi, voće.
Obratite pažnju i da ne nosite preusku garderobu, posebno helanke koja dodatno stresira stomak. Ostanite hidridani, pijte dovoljno tečnosti pre i u toku treninga (par gutljaja na svakih 15minuta). Pokušajte da ustalite ritam odlaska u toalet, tako da to bude pre treninga. Za svaki slučaj, trenirajte na lokacijama koje mogu da posluže kao alternativa 🙂
Medicinski tretman IBS
Kao i sa većinom bolesti koje imaju S u svojoj skraćenici (za sindrom) ne postoji definitivni lek za IBS. Suplementi vlakna ili laksativi pomažu kod zatvora, probiotici kod diajareje. Postoje i određeni antispazmatici koji mogu da olakšaju bol prouzrokovan grčenjem.
Ali sve je to tretman simptoma, dok uzrok ostaje skriven. Ukoliko se simptomi ne povuku ili smire nakon primene preventivnih mera, poseta lekaru postaje realni savet.
Ako vam se dešavaju slični problemi, podelite sa nama vaše iskustvo i šta vam je pomoglo da rešite problem?
5 komentara. Leave new
Nemam navede simptome i problem ali mi se često javlja nagon za podrigivanjem. Ne mogu da jedem baš 3 sata pre trčanja ali minimum 2 sata prođe od ručka do treninga. Iako se hranim zdravije nego okruženje, jedem dosta salata, jela bez masti, transmasti i hemijskih tvari, naravno i proteine i belančevine po preporuci, svaki drugi, treći trening krenem nakon par minuta treninga da osećam hranu, ono što sam jeo u ždrelu i svaka priprema i izbacivanje gasova (podrigivanje) mi remeti disanje i ritam. Jako iritantno, sva sreća što to bude 2-3 reakcije u 2-3 minuta i onda možda na svakih 10-15 minuta ponovo se javi jednom.
Sada nakon jela uzimam pored obične vode i gaziranu mineralnu vodu kao dodatak i kao da se malo smirilo, ali tek dve nedelje tako posupam pa još nisam siguran da li pomaže, ili je izbor hrane u pitanju.
Ovo sam trazila na internetu i drago mi je da sam nasla 🙂 htela sam da vidim da li se jos nekome desava da ima dijareju, gasove,nadutost nakon treninga, ali samo tad ne kad se iznerviram kao sto se mnogima desava.. Bas zato sam najmanje sumnjala na ovaj sindrom. Trcala sam, vozila biciklu i vezbala kod kuce oko 2 godine, nije mnogo, ni bas striktno, ali sam ipak bila aktivna oduvek. Decembra prosle godine sam pocela da se stresiram oko nekih gluposti i tako je sve pocelo.. radila sam gastroskopiju imala sam cak i erozije na zelucu koje sam takodje izazvala nervozom, lab. nalaz stolice i krvi je u redu, sad sam radila i kolonoskopiju sve je u redu.. sto dovodi do toga da je u pitanju samo IK. Hleb sam izbacila pre 3 meseca jer su sumnjali na celijakiju, ali mi je u svakom slucaju samo manje problema donelo, nakon treninga nemam 10 stolica dnevno vec 1-2 sto opet nije dobro ali bolje, tako da preporucujem svima da to urade. Kako ne jedem hleb smrsala sam 6kg, sto za mene mrsavu i nije dobit ali se sigurno bolje osecam. Sad pokusavam da izlecim probleme sa mozgom u 19 godina ;), pa cu, nadam se, poceti sa vezbanjem za 2 meseca.
Zdravo Nataša, hvala na komentaru! Drago mi je da ti ide na bolje zdravstveno stanje 🙂 super je što si izbacila hleb, nikakve vrednosti u belom brašnu!
Nema na cemu, drago mi je da postoji ovakav sajt i uopste internet, jer je ovo meni potvrdilo dijagnozu i nemam namere da se bakcem sa gastroenterolozima vise koji mi nisu ni pomenuli da sumnjaju na ovaj sindrom. 🙂 Pozdrav 😉
Zelim samo da dodam, nakon duzeg perioda, da sam citala dosta po internetu i raznim stranim forumima o ovom sindromu sto mi je pomoglo da cujem od ljudi par korisnih saveta. Setnja je ono sto preostaje nama od celog trcanja, sve brza i brza do boljih rezultata, i trbusnjaci, podizanje nogu, uvrtanjeg gornjeg dela tela, to jest sve vezbe koje mogu da ojacaju trbusnu muskulaturu, izvrsile masanju unutrasnjeg dela stomaka i organa za varenje i tako da mogu da smanje ucestalost sindroma. Hleb, mleko, masna i zacinjena hrana i stres i dalje nisu na meniju, ali zato je zivot kvalitetniji i lepsi. 🙂