Koliko se razlikuje trening rekreativaca i elitnih trkača?
Trening rekreativnih trkača i trkačica, koji imaju plan treninga i definisan cilj, je veoma sličan treningu profesionalnih atletičara. Svaki dugoprugaš, bez obzira da li je profesionalac ili trči iz zadovoljstva, poštuje osnovna pravila u kreiranju plana treninga.
- Intervalni trenizi – deonice koje nam služe da povećamo svoju brzinu
- Tempo treninzi – služe da formiramo tempo kojim planiramo da trčimo na trci
- LSD – čuvene lagane dužine, dugačko trčanje koje pomaže našem organizmu da se navikne na kilometre i sate kretanja
Fizičke predispozicije elitnih trkača
Istraživači kažu da skoro svi elitni dugoprugaši imaju nekoliko urođenih zajedničkih osobina. To su: uvećano srce, efikasno kretanje i sposobnost da trče skoro nepromenjenim tempom čak i kada se „bore za vazduh“, Ove urođene prednosti ih čine bržima od trkača rekreativaca.
Tehnika trčanja – efikasnost
Urođena sposobnost efikasnog kretanja omogućava elitnim trkačima da lako izbegnu greške u tehnici trčanja, koje stvaraju probleme mnogim rekreativcima. Naime, veliki broj trkača i trkačica koji se trčanjem bave zbog sebe, pri iskoraku bacaju noge u stranu. Za razliku od njih elitni trkači gaze ispred sebe u ravnoj liniji. Ovakav način kretanja im dozboljava da naprave ogromne uštede u potrošnji energije na duge staze.
Trkači rekrativci ovu grešku najčešće prave iz neznanja, jer su na početku. Ili nisu svesni koliko bi im bolja tehnika trčanja pomogla kada se nađu na stazi dugoj 21 ili 42 kilometra.
Dobra vest je da je ovu grešku moguće ispraviti, pronađite stazu koja ima iscrtanu ravnu liniju i trčite po njoj. Neće vam trebati previše vremena da počnete da gazite kao elitni trkači.
VO2Max – izdržljivost kao faktor razlike
VO2Max je zapremina kiseonika koju trkač može da iskoristi tokom maksimalnog napora. Ovo je još jedna od stvari koje je moguće unaprediti treningom, ali u isto vreme urođena prednost najbržih dugoprugaša.
Atletičari sa visokom vrednošću VO2Max mogu da isporuče daleko više krvi u mišiće pod naporom, obično zahvaljujući velikom i snažnom srcu.
Srce prosečne osobe pri fizičkom naporu pumpa 15-18 litara krvi u minutu, dok srce elitnih dugoprugaša pumpa i do 35 litara krvi za isto vreme.
Ova fizička predispozicija omogućava trkačima da dugo vremena trče u anaerobnoj fazi bez promene tempa. Ako niste sigurni gde počinje ta faza znajte da je to kada trčite i niste u stanju da razgovarate sa svojim partnerom.
Zaključak koji se nameće je da se ove dve grupe trkača u osnovi ne razlikuju uopšte, sem po broju treninga i brzine kojom trče? Izreka kaže da 1% otpada na talenat, prirodnu nadarenost ili sreću a 99% na rad, rad i samo rad. U našem slučaju trčanje, tako da nam i ne pada toliko teško 🙂
4 komentara. Leave new
Još jedna bitna razlika, elitni trkači uglavnom trče zbog novca i ostalih nagrada, dok rekreativci trže iz uživanja, svim srcem. 🙂
elita je prosla kroz sportske skole i rad sa trenerom od malih nogu, dok mi trcimo jer nam je palo na pamet i treniramo kako znamo i umemo!
filipe to kazes jer nikad nisi bio elitni trkac. treniram atletiku godinama i imao sam par dobrih da ne kazem vrhunskih rezzultata pa nisam dobio neke pare…. pogotovo ne mogu da se dobiju u srbiji. niko nikad nije trenirao atletiku a da to nije svim srcem. veruj mi da se ostavlja dusa na stazi.
Već skoro 3 meseca treniram aktivno u atletskom klubu i tek sada shvatam šta znači pravi trening… i nameravam na svakom narednom treningu, kao i svakoj narednoj trci, da budem što bolji mogu, da izvlačim maksimum, pa dokle stignem… a pare nisu problem, para nema. 😀