Sam trail trening je nekako opušteniji – neko ko se ozbiljno bavi trčanjem trči uvek na istoj stazi uz isto uslove, kako bi lako mogao da prati tempo i puls, a vremenom i napredak na datoj stazi.
No, brdsko trčanje ima koristi i za početnike i za iskusnije trkače. Koristi od trčanja po brdima su: veća motivacija za stazu nakon promene lokacije treninga, zaštita od povreda i jačanje, tj rad na snazi trkača.
Manje povreda
Podloge na kojima trčimo pri trail trčanju (zemlja, trava, šljunak…) su mekše nego asfalt i beton. Mekše podloge nisu samo dobre zbog amortizacije, već zbog toga što se pri trčanju po uzbrdicama i nizbrdicama gradi snaga u mišićima koji se koriste za stabilizaciju stopala i potklonice.
Jači mišići će bolje absorbovati udarac i pružiti više podrške vašem lokomotronom aparatu, bez obzira na podlogu na koju trčite. Posledica je manja verovatnoća za dobijanje povreda.
Poboljšana tehnika
Kada trčite po neravnom terenu, uzbrdo i nizbrdo, pravilno je da trčite kraćim i bržim koracima. Sam doskok po pravilu nije na petu nego na prednji deo stopala.
Ova prilagođavanje su dobra pri povratku na tvrđe podloge kao što je asfalt. Kraći i brži korak i doskok na sredinu ili napred predstavljaju osnov efikasne tehnike trčanja.
Mentalna snaga i fokus
Trail trčanje donosi i mentalne koristi, ono je zabavno i opuštajuće. Trčanje u tišini i šumi, je mnogo bolje nego na zagušljivim ulicama. Na taj način možete se koncentrisati na vaše disanje, korak i tehniku, ali i na vaše misli.
Trčanje van grada je pravo uživanje, bez opterećivanja da li će vam neko nešto dobaciti, da li će na vas naletiti neki drugi učesnik u saobraćaju i tome slično.
Trčanje u šumi, gde je GPS signal slab zbog krošnji, je dozvola da ne nosite GPS sat ili omiljenu aplikaciju za trčanje. Po brdima se trči više po osećaju, što je odličan način da osvestite kako se vaše telo ponaša u različtim situacijama i brzinama.
Pravilno i duboko disanje
Neka istraživanja kažu da je najgore što možemo da uradimo da treniramo u zagađenim mestima.
U šumi nema potrebe da brinete, dišite duboko i jako. Obilje drveća garantuje veću koncentraciju kiseonika, zaklon od sunca tokom leta i zaštitu od vetra tokom zime. Šuma po pravilu čini trčanje radosnijim u bilo kojem periodu godine.
Brzina i snaga
Trail trčanje vas može učiniti bržim. Trčanje uzbrdo je odličan trening snage pošto se jačaju mišići koji se ne koristite kada trčite po ravnom. Brdski trening je najsličniji radu na nogama u teretani.
Jedan od razloga zašto su Kenijci i Etiopljani tu gde jesu u dugopugaškom trčanju jeste što njihovi treninzi svakodnevno podrazumevaju i brdske deonice. Mnogi trkači koje danas gledate na maratonima su nekadašnji pobednici u krosu u juniorskim kategorijama.
Na kraju, ako ste već neko vreme u trčanju, pokušajte da sa vremena na vreme napustite ulicu i odete u šumu ili na seoski put. Javite kako je bilo! Ukoliko vam treba više informacija, možete pretražiti naše tekstove o brdskom trčanju. Pogledajte i izbor najboljih trail patika.
15 komentara. Leave new
Da, da, da! Vec dug vremenski period kombinujem i teren i visinsku razliku na stazama kojim trcim i potpisujem sve ovde napisano. Cak i ne morate da odete daleko od Beograda da bi ste trcali trail stazu (ako ne zelite da trcite po Kosutnjaku to jest…)
Sve je to lepo kada se ima uslova za isto… ja na primer živim jedno 4 kilometra od Šumarica (mesta koje ima sve navedeno: čist vazduh, uzbrdice, trail stazu itd) i kada mogu odem kolima do gore, parkiram, i trčim. Problem je što ne mogu često da idem kolima, a da bih krenuvši od kuće stigao do Šumarica morao bih da protrčim kroz 4 km gušenja zbog silnog saobraćaja, đubrišta na sred puta i sl… u svakom slučaju slažem se da brdsko trčanje jako utiče na kondiciju i snagu, isprobano… 🙂
Krajem aprila fruskogorski maraton, idealno mesto za trail trcanje! Predivna nam je Fruska Gora!!!
Još da se ne poklapa sa Beogradskim sve bi bilo kul…
Slatke muke :p
Moj izbor je fruskogorski!
najlepse je trcati na FG 🙂
Slazem se u potpunosti.Trcanje u prirodi je opustenije,zdravije i na kraju krajeva prirodnije.Trenutno sam u Sent Galenu i jutros sam imao jednu laganu turu od 1:30 minuta koja je vodila kroz brdske predele izmedju 700-1200 metara sa razlicitim podlogama.:trava ,zemlja,trina,tucanik,asfalt…i bas sam uzivao…Slicni je kao kod nas na Vlasini ili Zlatiboru…
visnjicka banja divota rudnik blizu prelepo 🙂
asfalt fuj samo kad se mora
Ako Beograd ima neku komparativnu prednost onda je to mogućnost odnosno blizina terena za trail trčanje. Košutnjak je verovatno najbolja opcija u samom gradu – može da se napravi 200m visinske razlike za 45 minuta opušteno, predlažem start iz podnožja. Kad je Košutnjak daleko, Hide Park radi posao, praktično na samom autoputu, dovoljno valovit za promene ritma, fartleke ili samo recovery sa odlutalim mislima. A može i da se spoji sa Košutnjakom do Skojevskog naselja 14km tamo i nazad. Banjička šuma – odlična za duže intervale sa konstantnim penjanjem. Kružna staza Avala je spektakl ali to već zahteva vikend operaciju. Nažalost nikako da overim Zvezdarsku šumu. Oprezno pri trčanju nizbrdo, smanjiti korake i truditi se da trčite na isti način kao uzbrdo (kadenca). Nikako na trail ako je polumračno, blatnjavo (samo iskusni sa punom koncentracijom), i ako ste umorni, trenutak nepažnje i ode sezona u nepovrat.
Dok sam živeo u Sr. Karlovcima uživao sam u predivnoj prirodi fruške gore, ništa ne može da se poredi sa brdskim trčanjem. Sada sam u ravničarskom mestu, i trčanje mi je mogu reći monotono. Trudim se da koristim što više gradski park, međutim krug u parku je 600 m a pa se u toku treninga osećam kao hrčak. Najviše kombinujem asfalt, znam da nije dobro non stop trčati po asfaltu, ali većeg izbora nemam. U svakom slučaju kad god sam u prilici da uhvatim slobodno vreme vikendom, zaputim na Frušku goru da uživam u njenim čarima, ipak 100 km vožnje i nije neka prepreka zarad prevog uživanja 🙂
Sve preporuke za Zvezdarsku šumu (Beograd), puno malih staza i puteva, pa i puno mogućnosti za improvizaciju (preko 2 sata trcanja, a nikad istim putem) dobar uspon, a u podnožju je i src „Olimp“ pa može da se ispegla i neki kilometar na ravnoj stazi, mada i u šumi ima pravih staza, Odličan ambijent za trening. Vidimo se gore 😉
hvala,, divno 🙂
Živeti u Nišu znači imati privilegiju i u izboru staza za planinsko i brdsko trčanje sa visinskim razlikama od par stotina do par hiljada metara.Neuporedivo je lepše trčati po planinama,samo ta razmena energije i ritam koji uhvatite sa samim sobom i sa zemljom,drvećem,travom…;-) Eh,kako šume lepo pevaju….;-)Pozdrav drugari!