Blog & Kolumne

Juče, danas, sutra…ili moja motivacija i trčanje

4 komentara

Tekst nastao pred polazak na polumaraton u Apatinu.

Juče…

Čitajući brojne tekstove na temu trčanja koji su prožeti brojnim stručnim tezama ili terminima, odlučio sam da napišem jednu jednostavnu priču o rekreativcu koga trčanje jednostavno usrećuje i pored svega ostalog čini život tako lepim. Šta me to motiviše i pokreće da iznova i iznova krećem u trku sa samim sobom.

Kao dete mislim da sam proglašen za totalnog sportskog antitalenta kako od strane okruženja tako i od strane samog sebe. Malo mršavkasto dete nije bio poželjan član ni jedne ekipe. Ipak to me nije sprečilo da se prijavim na bezbroj sportova od fudbala, karatea, streljaštva pa i visoko sofisticiranih sportova kao što su folklor i klasičan ples i da posle par treninga odustanem. Danas kad razmislim zašto, odgovor je zato što nisam imao dovoljnu podršku drugih, a bio sam jako nezreo da bi sam izneo teret pritiska. Sve u svemu kad se setim možda i nisam bio toliki antitalenat, koliko nisam imao podstrek da nastavim i pronađem sebe u nekom od mnogobrojno započetih sportova.

Kanjiža 2009
Kanjiža 2009

Tokom studiranja, kao i mnogi, da li pomodno ili ne, krenuo sam u teretanu da se malo prekrati vreme, ali i da se bude u ’’formi’’ kako je to savremeno globalno okruženje zahtevalo od pojedinca. Bio sam zadovoljan jer sam sam sebi bio trener, radio koliko sam želeo i mogao, a i to je počelo davati rezultate. Bio sam psihički zadovoljan, fizički spreman za dalje izazove…u meni se ipak budio onaj sportski duh koji je tinjao dugo, ali je bio skrajnut. Potrajali su moji odlasci u teretanu dobrih šest, sedam godina, ali postalo je previše statično, dobio sam na kilaži i trebalo mi je nešto dinamično za moj duh koji se budio i tražio od mene sve više i više.Vreme je prolazilo ja sam sazreo kao čovek znao sam šta hoću i šta mogu…a i somborski hipodrom je bio blizu…

Pre pet, šest godina počinjem sa trčanjem na gradskom hipodromu sa nekoliko drugara koji brzo odustaju, ja ostajem do danas…zato što me trčanje toliko podstiče i motiviše da napredujem u svim ostalim stvarima. Jedino što je ovo moje trčanje bilo pomalo neartikulisano, bez posebnog reda i naravno efekata koji iz toga slede, ali došao je i taj Somborski polumaraton 2009. godine na kojem je sve otišlo u jednom još lepšem pravcu…

Danas…

ja posle istrčanog polumaratona i moja začuđena ćerkica...
ja posle istrčanog polumaratona i moja začuđena ćerkica...

Sombor grad koji je sastavni deo mog života i u kojem volim da živim poznat je po tradiciji pa tako i najstarijem Somboskom polumaratonu koji se ove godine odžavao po trideseti put! To je bila inicijalna kapisla da se ja iz nekog svog trkačkog sveta ubacim u ’’trkačke’’ vode.

Stalno mi je bilo na pameti da li ja to mogu, kako će izgledati pretrčati toliku razdaljinu, a želeo sam biti deo jedne lepe tradicije moga grada. To je bila trka mene i mene, dokaz moje priče da svako može da postigne svoje ciljeve i snove samo ako se odluči i potrudi da to uradi.Da trka je prošla, istrčao sam svoju prvu zvaničnu trku i to polumaraton bilo je teško, čak se dva, tri puta i šetalo,nadalje me napala i pomahnitala kera iz seoskog dvorišta ali cilj je postignut, trka istčana,a aplauzi mojih najbližih na cilju bili su mi najveća nagrada (pored sladoleda koji sam onako mokar otišao odmah da pojedem).

Osetivši atmosferu trke, adrenalin mase kao i upoznajući prve kolege sa trkačkih staza govorilo mi je da se na ovome ne može stati i da je ovo samo početak jednog novog perioda. Slede trke u Kuli, Kanjiži, Bačkoj Topoli, sada već čuvena šafeta u Novom Sadu…a torba je već spremna za put u Apatin i moj drugi polumaraton. Iskustva iz ovih trka su neverovatna, usponi, padovi, bolji rezultati, upoznavanje novih sredina.Naravno da je najveći dobitak svega (da nekažem benefit pošto me ta reč prosto uznemirava) veliki broj novih ljudi koje sam upoznao prvo mojih sugrađana somboraca koji su uvek jedna od najvećih i najraspoloženijih grupa gde god se pojave, tako i kolega i sad već prijatelja iz cele Srbije.Nova tehnološka ’’oruđa’’ poput interneta dodatno pomažu da nastavimo komunikaciju i posle trka, da naučimo još ponešto, ali i da pokrećemo zanimljive aktivnosti koje spajaju ljude iz svih krajeva.

Danas imam 31 godinu, zaposlen sam, uskoro treba da branim magistrasku tezu, srećno sam oženjen imam ćerkicu, drugo dete je na putu…Trčanje je sastavni deo mog života, srećan sam jer život čine sitnice i to je motiv koji me vuče da uzmem još od života jer samo je nama da sebi postavimo granicu.

Ono malo mršavkasto dete danas trči sa najboljim trkačima u Srbiji i sa najboljim ljudima koji se bave trčanjem bilo kao rekreativci ili takmičari. Što je za mene veliki uspeh i čast i dokaz da svi u svojim životima mogu uspeti samo se mora raditi na tome i da sve zavisi samo od nas.

Sutra…

Moja prva ’’takmičarska’’ sezona je pri kraju i donela mi je toliko puno toga. Od totalno drugačijeg pristupa trčanju i treninzima, do užitka u atmosferi trke i upoznvanja dobrih ljudi čija je misija da šire pozitivnu energiju i ispunjavaju svoje živote.

Da li sam možda odgovorio precizno šta je moj motiv, nisam siguran, to je čitav skup stvari koje te vuku napred i čine te srećnim i zadovoljnim i svako će ga prepoznati kod sebe. Svako ima taj ’’tajni pogon’’ koji čeka da bude pokrenut i pokrene nas ka ispunjenju naših ciljeva bez obzira kako nam se njihovo ostvarenje činilo tako daleko i teško…

Moj motiv me vuče da trčim još dalje ostvarjući i ispunjavajući vrednosti za koje znam da će me ispunjavati.

Sat zvoni…vreme je da se krene na trku u Apatin…

Kako da ne budete debeli sa krivom kičmom
H1N1 – uzvratite udarac praktičnom preventivom

Povezani članci

4 komentara. Leave new

  • Baš me je obradovao ovaj tekst. Mislim da ću ga postaviti i http://www.astma.rs. Baš jedna lepa priča! Inače nisam znao da si ćale, a ova druga beba – pa to je još veća sreća!!! Čestitam.

    Hvala na ovoj priči Damire.

    (Inače ja sam trenirao i karate i streljaštvo.)

    Odgovori
  • Bravo Damire!
    Moja je priča slična tvojoj samo što si u blagoj prednosti što se tiče dece.
    Pozdrav

    Odgovori
  • Svaka čast na lepom tekstu. Thumbs up!!! I želja da prekosutra bude bolje od sutra ;)!

    Odgovori
  • sjajan tekst! baš nekako iskren i veoma ličan, ali istinit i primenljiv na sve situacije u životu. sjajno!

    Odgovori

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Fill out this field
Fill out this field
Molimo vas da unesete valjanu adresu e-pošte.
You need to agree with the terms to proceed