Možda niste znali, ali naš klub je imao četiri trkača među deset najbržih Srba koji su trčali polumaraton u Ljubljani. Srećan sam što sam jedan od njih, ali nije bilo ni malo lako. Da bi se bilo šta ostvarilo mora naporno da se radi na tome (osim ako niste Aleksandar Vukićević :D). Imali smo i heroje koji su trčali pun maraton.
Pripreme za Ljubljanski maraton
Krenuli smo u ponoć između petka i subote. Autobus je bio pun trkača i pozitivne energije. Kako i da ne bude? Svi smo željno iščekivali ovaj put, ali ja sam iskreno imao veliku tremu.
Odradio sam više od stotinu treninga zajedno sa Petrom i drugarima iz kluba, a mentor koji mi je ulio samopouzdanje bio je Marko Samardžić, novi član kluba, koji nas je sve ozračio pozitivnom energijom. Na žalost povredio se posle treninga, ali u Ljubljani smo svakako trčali za njega, a osim njega i za ,,Nevidljive ljude” i mnoge druge.
Svakako sam pored mentora imao i ,,saputnika” na ovom putovanju ispitivanja svoje volje, a to je bio, ni manje ni više, Petar Vlatković.
Već neko vreme govori kako će biti brži od mene, a kiša koja nas je dočekala u Ljubljani samo mu je išla u prilog. Dosta ljudi je došlo bez treme, ili su dobro glumili.
Ljubljanski maraton pre Ljubljanskog maratona
Posetili smo sajam na kome je bilo dosta trkačke opreme, velikih popusta i uzeli smo naše startne pakete. Uveče su ljudi išli da uživaju u lepotama Ljubljane i drugim lepotama. Ja sam kao maloletni član morao da tražim saglasnost roditelja za ovaj put, a i na vreme sam legao u krevet (poštovao sam agendu puta). Pomislićete: ,,Kakva budala?” Međutim tako je to pred trku, želite da sve bude savršeno, da se odmorite i naspavate.
Nisam znao da će me celu noć mučiti stomak, ali to se desilo. Naučio sam, u nedelji pred trku, da mi ne možemo birati šta će nam se desiti, ali možemo da odlučimo kako ćemo reagovati na to. Razmišljao sam :,,Bolje sada nego na trci.”
Prvi ovogodišnji sneg i moj polumaraton u Ljubljani
Jutro je osvanulo, a sa njim i prvi sneg. Tako čist i divan (ali samo za spavanje). Međutim dan koji je osvanuo nije bio dan za spavanje, već dan kojim ću završiti jedno poglavlje svog života. Ono se svodilo na brojanje kalorija, izgladnjivanje i odlaganje zadovoljstva. Predstavilo je putanju od mojih 85, pa sve do 70kg.
Sigurno su mnogi trkači već smislili kako će se nagraditi i većina je imala svoj cilj za ovu trku. Nije sve teklo kako treba i već pre trke sam se izgubio. Izašao sam iz wc-a i zapitao se da li je to možda teleport? Nigde oko mene nije bilo ljudi sa kojima trčim. Nisam ih našao ni u zoni starta, a prvog drugara sam sreo na šesnaestom kilometru.
Organizacija je bila vrhunska, a ljudi nasmejani i vedri, osim nekoliko izuzetaka. Krenuli su tamnoputi trkači koji mi još uvek deluju tako nadrealno i nestvarno, a posle njih i grupa u kojoj sam se gurao prva dva kilometra. Posle toga bilo je prostora za trčanje , a pošto sam (misleći da sam pametan) bacio rukavice, ruke su mi se već smrzle.
Držao sam se koliko sam mogao, kada je bilo teško disati setio bih se svog mentora koji je puno kašljao na treninzima i nije dozvolio da ga to ometa. Negde posle petnaest kilometara agonije išao sam sve brže, da bih sreo Nemanju na šesnaestom kilometru. Nije mogao da otvori usta da bi progovorio, zaledila su se. Čuo sam da je Pera malo dalje, samo sam se pretvorio u robota i nisam razmišljao o bolu i umoru. Istina, osećao sam ih , ali više nisam obraćao pažnju na njih.
Sreo sam ga na osamnaestom, ali nismo dugo trčali zajedno, jedva sam ga prepoznao (kosa mu je izgledala sedo od leda). Samo mi je rekao da nastavim ka cilju, a ja sam pokušao da ga poslušam.
Stigao sam za 1:31:12, malo pre njega, a bilo mi je žao što sam razočarao Marka. Suze su navirale na oči. Prekrstio sam se, to je novost , verujem u Boga. Verujem i u sebe. Ležao sam na zemlji posle cilja i osetio sam se tako preporođeno. Istina, nisam mogao da hodam kako treba, nisam imao snage ni za šta, ali osetio sam se kao da sam nešto prvi put u životu uspeo da uradim.
Ljubljanski polumaraton će uvek ostati prva stvar u mom životu oko koje sam se zaista trudio i koja me je naučila da se posvetim nečemu.
Tek je sada atmosfera bila predivna, sada sam i ja bio presrećan u društvu sjajnih ljudi.
Posle trke
U autobusu sam se pitao da li je ovo vredno svega toga, da li je vredno krvavh bradavica, tolikih žuljeva i odricanja? Da li je vredno hiljadu kilometara i promrzlina?
Onda se javio Miki na mikrofonu, pohvalio me za lični rekord i dobio sam najlepšu nagradu koju sam mogao da poželim, onda sam shvatio da jeste vredno svega toga. Bio je ponosan na mene, a to mi je bilo važno, moja sreća je velikim delom njegovih ruku delo. Saznali smo kakvih heroja ima u autobusu, mnogi od njih su istrčali prvi polumaraton, zatim imamo dva prva maratona i desetak ličnih rekorda. Svaka čast ljudi. Kakav sneg je padao, vi ste pravi heroji.
Sada ide period kada svi uživamo, jedemo, družimo se i oporavljamo se od ovog perioda. Lep period, dakle. Trčanje (rs.) je obavilo veliki posao. Trčanjem će nevidljivi ljudi postati vidljivi, a mnogi ljudi će postati uporniji , zadovoljniji ili će uraditi nešto za svoje zdravlje.
U dobroj ekipi je sve lakše. Ova je svakako dobra, hvala i trenerima i trkačima. To je neka Ljubljana iz mog ugla, tako je mene ispunila i usrećila, a tebe? Koja je sledeća tvoja trka?
28 komentara. Leave new
Bravo Srle!!! Hocu da kazem da sam i ja ponosan zato sto te znam, zato sto te smatram dobrim drugom i zato sto te treniram. Ti kao i svi drugi ljudi u klubu ste primer svima u okolini, i potvrdjujete staru mudrost da koliko dajes toliko i dobijas!!! Sada zasluzeni odmor i uzivanje ))) vidimo se veceras. M
Hvala ti puno Miki, nemas pojma koliko mi znace ove reci. Treniraces ti mene jos dugo nadam se. Mozda jos koji put dobijes saglasnost pre nego sto porastem. :))) Vidimo se. :)))
Svidja mi se ovo sa teleportom. Upravo mi se to desilo. Samo su odjednom svi nestali. Al ja sam imala srece pa sam svog trkackog para nasla u zoni iz koje smo se dogovovorili da krenemo
Nismo svi bili te srece.. 😀 Koga? Bokija?
Sjajno Srki! PB na (polu)maratonu, sredjene ocene u skoli, svaka cast!
Hvala brate, hvala do neba. :))
Kakav divan tekst Srle, jos jedno veliko bravo na svemu sto si uradio! Bogami taj papir nam nece trebati uskoro, sazrevas 🙂 I meni se desio ‘teleport’, pogubise se svi ali sam ih hvala bogu nasla u startnoj zoni. Zajedno idemo u nove pobede! 🙂
Hvala, idemo zajedno da pokidamo! 😀 taj teleport nas je izgleda sve zadesio ali sad znamo za drugi put 🙂
Svaka čast Srki!! Divan tekst! 🙂
Hvala ti, ali i to je jednim delom Acina zasluga sto me je pokrenuo da ga naisem. 🙂
Joj, srećice naša! Divno dete, megabrz trkač, pametan i lepo vaspitan. Divno je poznavati te tako slatkog <3
Hvalaaaaa puno <3 Meni je drago sto poznajem tebe i ostale divne trkace! :)))
Bravo, tvoji tekstovi ce i od mene napraviti trkaca, sa koliko dobre energije zrace !
Pa normalno, jeste sad hladno, ali sto je teze to je zanimljivije. :)))) Hvala ti, a moram i da ti se zahvalim za sve tekstove o ishrani koji su mi dosta pomogli. 🙂
malo mase nece da skodi 🙂
Neće, sad ću malo da jedem… 😀
Bravo momcino, svaka cast! Samo napred!!!
Hvala Vam. Naravno, samo napred. Takođe!
Srki kralj si i to pokazuješ svakim danom i svakim novim treningom i tvojom voljom i zalaganjem! Svaka čast za tekst, malo sam se zacrvenio 😉 hvala na divnim riječima 🙂 Samo želim da kažem da mi je ČAST I ZADOVOLJSTVO što te poznajem i što imam priliku da treniram i družim se sa tobom! (naravno i sa svim ostalim LJUDIMA iz Trcanje.rs!) Nisi me razočarao, ne daj bože. Onu opkladu sam smislio samo da bih te motivisao i pokazao ti da si spreman da zaista ideš daleko ispod 1.30. Jbg, mnogo faktora je uticalo na prolazno vrijeme u Ljubljani, ali već neki sledeći put će to sve biti mnogo bolje! Samo nastavi da treniraš marljivo i posvećeno, kao i do sad, i pred tobom je svijetla budućnost :))) „Za sve moje ljude!“ 😉
Ne brate, nisam kralj, ti si kralj! 😀 Tebi su juče nameštali nogu i ti si danas došao i trčao. E zbog toga nisam ni pomišljao da odustanem, zato što sam video da ni tebe ništa ne može da zaustavi. Nastavljamo da treniramo, naravno. Zajedno!
Hahahaha hvala ti na lijepim riječima, ali ja bih prije rek’o da sam samo lud 🙂 Logično da nastavljamo da treniramo, i to mnogo jače i za’ebanije :)))
Pozitivno lud 😀 Logično, trening napreduje, a i mi! ,,Sutra brzo dolazi, treba čovek postati“ 🙂
Svaka cast milice!!! Da se zapljunem i ja da kazem koliko sam ponosna na tebe! Trud, zalaganje, volju i upornost! BTW javi se da idemo da popravljamo ono plivanje sada dok je zima nema smisla 😉
😀 hvala puno.. Vazi , ja sam ZA :)) moram da poradim na tome 😀
svaka ti cast 🙂
Hvala ti 😀
Bravo Srđan 🙂 Citam ovaj tekst i osjecam se kao da opet trcim u Ljubljani 🙂 Super rezultat i ako nastavis sa treninzima naprijed ti ces bit brz kao munja. Kladim se za pivo, da ces sa malo truda doci ispod 1:20 jer ovo je bas dobar rezultat, koji si postigao ove godine. Puno srece i pozdrav iz Slovenije 🙂
Hvala vam puno od sveg srca, zelim i ja vama puno srece i trcanja, pa se mozda i vidimo sledece godine 😀