Ove nedelje u okviru serije intervjua sa poznatim licima sveta trčanja, pričamo sa čovekom koji ima toliko prijatelja da je organizovao Trku prijateljstva u Kuli 🙂 Šalu na stranu, sjajan trkač i organizator, a pre svega veliki čovek i optimista, Zdravko Mišović je odgovarao na vaša i naša pitanja.
Predstavite nam se u 3 rečenice
Trkački fanatik u svakom smislu. Podrška svima kome je to potrebno. Večiti zanesenjak i entuzijasta, a vera u dobre, poštene ljude i društvo me ni danas ne napušta, retko-i su ali ih ima 🙂
Tvoj najveći trkački uspeh ili uspeh u trčanju
Možda bi neko pomislio da su to sportski uspesi, ja bih ipak rekao da je to animiranje ljudi u mojoj Kuli i regionu da se bave trčanjem i idu po trkama.
Mnogo dobrih stvari smo napravili u našem mestu, AK Hajduk Maraton Tim Kula, Trka Prijateljstva Kula, Kulska trkačka liga i ovih dana kreće i Škola trčanja u Kuli. Mislim da takvu jednu celinu, viziju, nema ni jedno mesto ovakvog tipa i veličine.
Mnogo toga još želim da uradim, da podignemo klub na veći nivo, napravimo sportske terene, trim stazu a jednog dana mi je želja da nikne i atletski stadion u Kuli.
Pružiti priliku, mogućnost, šansu deci, ljudima da trče nema alternativu.
Najveća lekcija tokom profesionalne karijere u trčanju
Vera u sebe i svoje mogućnosti, sportski inat, a ne bezobrazluk. Upornost, upornost, upornost… Mala opaska, nikad nisam bio profesionalac i nikad nisam bio na sportskim, visinskim pripremama. Dokaz sam da se snagom volje, radom i malo talenta može dobro trčati i napraviti neki rezultati.
Kako vidite trkački region?
Trkački region vidim kao dugine boje. Šarenilo trka i organizatora. Mesta ima za sve ali ne i za svakoga. Ekspanzija trka, događaja. Ponuda je velika! Pitanje je koga šta interesuje i ko šta voli, a na kraju i gde ko može da ode.
Koji je glavni problem (i moguća rešenja) u tvojoj sferi delovanja u trčanju.
Glavni problem je što su ljudi preokupirani sopstvenom egzistencijom i problemima. Mislim da to prati razvoj društva i države, a hteli mi to da priznamo ili ne još smo u osnovnoj školi.
Pokušaj komercijalizacije trka je neminovan ali mislim da još nismo spremni i dorasli tome, pa čak ni Beograd. Trkačka masa je i dalje mala, treba biti realan i iskren. Neke trke se organizuju decenijama a očigledna je stagnacija i pad. Nemamo svi iste početne pozicije i mesta delovanja.
Sem Beograda, u mnogim mestima Srbije i regiona se trči, voli, organizuje i živi trčanje.
Zajednička saradnja, pomoć, edukacija, kultura bavljenja trčanjem i organizacije samih trka. Smanjiti razliku između velikih i malih, pružanje ruke jedni drugima, strateški partneri za sve organizatore koji se pridržavaju pravila, jasna pravila igre.
Mora da postoji super liga , prva liga i beton liga trka. Kako god ih zvali mora da postoji razlika, nisu sve iste po veličini i organizaciji. Redosled koraka mora da bude: na prvom mestu trkači, obezbeđena i tačna staza, startni paket, pripreme pre i posle trke… i na kraju nagrada za organizatore materijalna i novčana. Ko razume shvatiće, bitni su trkači, masa, a ne pojedinci.
Zašto su nove trke poput SerbiaMarathon-a važne?
Važno je da bude trke-a koje-a će svojom organizacijom, standardima i odnosom prema trkačima privući, animirati još veći broj ljudi u trkačku zajednicu. Mora da svojom organizacijom bude nosilac pokreta u Srbiji i regionu.
Samo uzajamnom saradnjom i pomoći možemo postići i dostići ono što se očekuje od Serbia Marathon-a i ispuniti svrhu i smisao svog postojanja. Korektan, partnerski odnos u oba smera doneće dobro svima, pre svega trkačkom pokretu a onda i svim organizatorima trka.
Šta misliš koliko ljudi trči u Srbiji?
Rekreativno trči dosta, na veće trke u Beogradu ide oko 7.000-8.000 ljudi, a nekih 1.000 ljudi ide na više od 10 trka godišnje.
Gde vidiš trčanje u Srbiji za 10 godina?
Vidim trčanje kao normalnu stvar, dostupnu svima. Moja želja je: Beograd sa preko 20.000 trkača.
Vidim svako mesto, opštinu, grad… s atletskim klubom, trkačkom ligom, stazom (bilo kojom) i kvalitetan izbor trka.
Omiljena trka, a da nije tvoja ili tvog prijatelja?
Malo je trka i organizatora a da mi nisu prijatelji. Mnoge trke su mi omiljene, svaka na svoj način. Dubrovnik, Sarajevo, Split, Sombor, Apatin, Banja Luka, Tuzla… I velike metropole gde sam trčao New York, Chicago, Tokyo, Berlin, Moskva, Rim, Paris, Barcelona, Istanbul, Beč, Prag, Budimpešta… Ja ću ipak izdvojiti Ljubljanu, po mnogo čemu posebna, dostupna nama i ispunjava sve uslove koliko god da ste zahtevan trkač ili početnik.
Koji je tvoj trik da aktiviraš moju mamu-sestru koja se nije bavila sportom poslednjih 30 godina?
Poziv u Dubrovnik na trku od 5km i uživanje u gradu, moru, dobrom društvu… Teško da bi ko tome odoleo.
Fanovi pitaju
Zdravko je pokrenu lavinu vaših pitanja na našem instagramu u ponedeljak! A evo i odgovora.
Što su mi noge kao štule pre trčanja? Kao drvene. Ima li leka?
Lek uvek postoji 🙂 Trening i ponavljanje je majka za sve. Noge ko štule mogu biti iz više razloga, jedan od mogućih je loš odmor pred trku, pretreniranost, kolika i koja vrsta zagrevanja pred samu trku, loša ishrana, psiha..
Nismo svi isti zato moj savet probati više opcija na treningu i videti šta vam najviše odgovara. Moj ritual dan pred trku je ili pasivan odmor ili lagani džoging 30 min. uz par ubrzanja i samim tim podizanje tonusa mišića i priprema za sutrašnju trku. Za maratone je uvek odmor. Na dan trke, zagrevanje pred trku (trčanje 15-20 minuta + vežbe + ubrzanja)
Koji su dugoročni planovi za Trku prijateljstva?
Dugoročnih planova nema, jedini plan je da trku održimo, po mogućnosti podignemo nivo u svim segmentima i kao i uvek trkači budu u fokusu. Uvodimo štafete 2x5km, a u nekoj budućnosti se nadam da ćemo da promenimo trasu trke.
Kada bi imao mogućnost da trčiš bilo koju trku na svetu, koja bi to trka bila?
Mnogo je trka koje bih voleo da trčim, možda Kineski zid.
Koja je ta jedna reč koju u sebi govori kada mu je najteže i kada se
lomi da ne odustane?
ŽELJA da završim trku, sve je u glavi, naravno kada pre toga treniraš.
Kada si počinjao da trčiš, koliko često si pomišljao da odustaneš i da li ti se još uvek dešava?
Iskreno ne mnogo puta, kako sam stariji sve mi se više to dešava 🙂
Koji je najzanimljiviji i najlepši ambijent/deo prirode u kome ste trčali i zašto?
Svaki planinski ambijent je interesantan i zanimljiv, pejzaži su predivni. Insbruk u Austriji, planinska trka i smenjivanje 4 godišnja doba, Sokolov put – Suva planina, predivni predeli, grebeni… I trčanje u velikim metropolama, New Yorka, Chicago, Tokyo, Berlin… gde ima mnogo navijača, muzika na svakom ćošku, je priča za sebe.
Da li vam je veći motiv da pobedite sebe ili drugog?
Prvo mi je motiv pobediti sebe, a tek onda drugog.
Kako da organizujem prvi polumaraton u svom gradu? Šta je sve potrebno?
Nije lako ali je lepo. Prvo je bitno naći ljude, saradnike, a onda da imaš i podršku mesta, grada i sponzora. Postoje projekti o samoj organizaciji i koji su sve segmenti, stvari potrebne za organizaciju jedne trke. Pre svega moraš to voleti i želeti. Javi se, pomoću.
Šta je najbolje jesti pre trke?
Šta je najbolje, to ne postoji. Pitanje je šta najviše odgovara vašem organizmu. Svakako lagan obrok i da je 2.5h ili 3h najmanje pre trke. Moj izbor je ceđena narandža, banana, slatki doručak (džem, pekmez…). Savet je opet da sve isprobate na treningu, neko jede pljeskavicu pre trke 🙂
Može li Zdravko da preporuči nekog dobrog sportskog lekara koji radi sa trkačima?
U zavisnosti od tipa povrede, prvo svakako lekar ASS, Dr Čikiriz a od fizioterapeuta Seke Dejan iz Novog Sada.
Koliko se kilometara sedmično preporučuje da istrči trkaču rekreativcu?
Dovoljno je 60 – 70km, u zavisnosti za šta se sprema. Za maraton je potrebno do 100km s obaveznom nedeljnom dužinom +30km.
Kako krenuti ako nemaš kondiciju?
Krenuti kombinacijom trčanje – šetnja i posle 2-3 nedelje ćete moći 30 minuta trčati u kontinuitetu bez šetnje.
Spremaš li štrudlu i za naredno izdanje trke u Kuli, Zdravko?
2018. je bilo 40kg a 2019. spremamo 50kg 🙂
Tri saveta pred prvi polumaraton?
- Trenirati barem 4 puta nedeljno a lepo je 5 ( spremanje 3-4 meseca)!
- Naći društvo za prvi polumaraton, po mogućstvu sličnog statusa ili nekog ko će da te podrži i razume tih 21km
- Odmor pred trku je jako važan, ali posle trke to proslaviti 🙂
Zdravko će majicu sa ovogodišnje Trke prijateljstva pokloniti blacksmith_mil koja se sprema za prvi polumaraton. Držimo joj palčeve i čestitamo na poklonu.
Do sledećeg ponedeljka, zamišljajte kako izgleda 50kg štrudle i probajte da pogodite ko nam je sledeći u gostima.