U preko 60 država, 19. septembra se održava Teri Foks trka (Terry Fox Run), u spomen na jednog od najvećih podvižnika u 20. veku. Srbija na žalost, nije jedna od njih.
Ko je bio Teri Foks?
Teri Foks jer rođen 28. jula 1958 u Kanadi, Teri je bio među najupornijima u svemu što radi. Mada nešto preko 150 cm, uspeo je da uđe u košarkaški tim svoje škole. Voleo je fudbal, ragbi, bejzbol i trčanje.
Marta 1977. otkriven mu je kancer kostiju, osteosarkoma. Lekari su mu rekli da će morati da mu amputiraju nogu, da će primati hemoterapiju i da su mu zbog napretka nauke u to vreme, šanse za uspeh sa 15% (kolike bi mu bile dve godine pre) u tom trenutku oko 50%.
Bio je fasciniran činjenicom koliko su istraživanja u samo 2 godine doprinela napretku u ovoj oblasti. Samo 3 nedelje nakon amputacije, već je hodao s veštačkom nogom. Nakon 14 meseci hemoterapije i posmatranju kako ljudi oko njega umiru, rešio je da uradi nešto čime će da pomogne ostalima i ujedno izrazi svoju zahvalnost napretku nauke.
Noć pre amputacije, pročitao je članak o Diku Traumu, prvom čoveku bez noge koji je istrčao njujorški maraton. Svojoj porodici je rekao da će pokušati da ostvari isto – da istrči jedan maraton i da uskoro počinje sa višemesečnim pripremama. U stvari, imao je na umu nešto drukčiji plan. Avgusta 1977 je istrčao svoj prvi maraton, 10 minuta iza svih ostalih, ali dočekan aplauzom ostalih učesnika i publike na cilju.
Maraton nade
12. aprila 1980 u blizini mesta St. John na istočnoj obali Kanade, Teri je otpočeo svoju trku. Plan mu je bio da pretrči sa istoka na zapad Kanade, trčeći po jedan maraton dnevno, prenoseći poruku o važnosti istraživanja u borbi protiv raka. Cilj mu je bio da za svakog od tadašnjih 24 miliona Kanađana prikupi po milion dolara u istraživače svrhe.
U početku je trčao po snegu, oluji, malo ljudi je znalo za ovaj poduhvat. Kako je vreme odmicalo, sve više ljudi je doniralo novac i dočekivalo ga i ispraćalo. Zbog ograničenja proteze koje je nosio, upale kolena, problemi sa tetivama i žuljevi su mu bili svakodnevica.
1. septembra 1980 Teri je bio prinuđen da stane zbog velikih bolova u grudima. Rak se vratio i otišao na pluća. Do tog trenutka Teri je uspeo da prikupi 1.7 miliona, pretrčavši 5373 kilometara za 143 dana.
Nakon što je objasnio javnosti razloge zbog kojih prestaje sa trkom, organizovan je veliki događaj s ciljem prikupljanja sredstava – tokom 5 sati, prikupljeno je preko 10 miliona. Do aprila sledeće godine, godinu dana nakon što je počeo svoj maraton nade, Teri je ostvario svoj cilj – prikupio je 24 miliona.
Umro je 28. juna 1981. Od tada do danas, Teri Fox fondacija je prikupila preko 340 miliona tokom Teri Foks trka. Ove trke uglavnom nemaju nagrade, majice, reklame, nisu formalne (budu od 5 do 15 kilometara) i jedino je važno učestovati.
Umesto zaključka
Sledeći put kada vam je teško da izađete napolje da trčite, malo je vruće, malo hladno, mrzi vas – setite se Terija. Ne da biste se osećali loše ako ipak ne odete na trčanje. Neka i neodlazak bude vaša odluka. Samo ne dozvolite sebi da isuviše lako odustanete i kažete da nešto ne možete da uradite.
13 komentara. Leave new
Koliko srce, koliko pozrtvovanja i koliko ljubavi. . . Predivan uzor!!!
E baš me pogodio ovaj tekst.Po mome mišljenju najbolji je do sada.
Čovek je velik onoliko koliko se daje za druge ljude.Teri se i nakon života poklanjao…
Da zaplačeš prosto.
sjajan tekst i fenomenalan čovek! volela bih kada bih mogla da imam makar miligram njegove hrabrosti i dostojanstvenosti.
moja mama je nedavno od koleginice iz hrvatske saznala da se tamo ove godine održala teri foks trka i odmah me je zvala da mi to kaže i da me pita da li ima nešto slično u beogradu. rekla sam joj da će biti.
Odlican tekst!
Nema reci koje mogu opisati hrabrost,humanost i upornost Terija Foksa.
Ovaj covek treba da bude uzor svima!
nama Cira neda da pijemo vodu tokom treninga,kaze“sve je to lepo,medicinski isporavno,ali trenirajte zelju,volju“….
Sta vas sprecava da zivite svoje snove, volju, zelju, odluke (cija je jedina mera ono sto vama treba)?
@Marija
da znas,bas tako!!!
Teri Foks je objasnio…licnost za uzor…
Došao je tiho… i ušao u legendu.
Mnogo je takvih primera, trebali ste biti na Svetskom prvenstvu u triatlonu u Budimpesti pre 20 dana… na paratriatlonu je bilo preko 500 takmicara sa razlicitim hendikepima od vida do nedostatka jednog ili dva extremiteta (distanca je olimpijska bez skracivanja)…. mnogi od njih su bili brzi od vecine takmicara (u Age group) koji su bez nedostataka. Trebalo je videti kako slep covek pliva i trci (i to veoma brzo)uz pomoc svog asistenta… ili takmicara koji na jednoj nozi sam izlazi iz vode i skakuce (zavidno brzo) na jednoj nozi do zone za tranziciju (oko 200m) po pesku…. ili veliki broj njih koji sa protezom trce brze od vecine takmicara bez hendikepa…. Sve nas kojima nekad smeta vrucina ili kisa ili nas mrzi da treniramo treba da je stid……
Ovo u meni budi emocije kao i „team Hoyt“.
Drago mi je da vam se tekst dopao i nadam se da vas je motivisao. Vas koji ste već aktivni, a posebno one koji bi hteli da budu, ali se premišljaju.
Samo obujte patike i izađite napolje. Priroda se uglavnom sama pobrine za ostalo 🙂
nemam reci ……hrabro srce ……..jaka volja…..moze sve