Jedan od legendarnih Montipajtonovaca, koji danas ima 69 godina, idalje trči i veoma je aktivan. Upoznajte Majkla Pejlina (Michael Palin), čoveka koji je bio jedan od članova najpoznatije humorističke postave na svetu, koji je snimio niz filmova kao glumac i kao reditelj, čoveka koji je proputovao svet u nastojanju da ga upozna na što bolji način i čoveka čije ime nosi centar za pomoć deci koja mucaju i za koji svake godine ljudi trče u Chairity sistemu londonskog maratona.
Intervju za Runners world
Michael Palin je u aprilskom izdanju Runners Worlda za 2011. govorio o njegovim načinima i razlogu zbog kojeg još uvek trči.
Kada ste počeli da trčite?
1978. morao sam da izgledam ekstremno tanko i da se spremim zaulogu bivšeg gubavca u „Life of Brian„, pa sam počeo da trčim uz i niz plažu jer smo bili u Maroku na snimanju u tom trenutku. Kada smo se vratili u London, pomislio sam kako bi bilo dobro da održim ovu naviku.
Zašto ste počeli da trčite? Da i postoji poseban razlog?
Pročitao sam knjigu: „Kompeltna knjiga o Trčanju“, svetski hit u to vreme, i potvrdio svoje misli da je potrebo da počnem da vežbam redovno, tada sam odlučio da to bude trčanje.
Razlog zbog kojeg sam izabrao trčanje, a ne neki od ekipnih sportova je pre svega , spontanost koju trčanje ima. Trčanje mi je lakše od ekipnih sportova, ali je i moguće trčati u bilo koje vreme, što mi odgovara zbog drugih obaveza i raspoereda koji ume da bude veoma gust.
Još jedan razlog tome je i to što sam u to vreme, kao i danas živeo u delu Londona koji je kao stvoren za trčanje. Hampstead Heath je prostor od 800 ari prepun uspona i drveća. Prava seoska atmosfera u srcu Londona.
Kako je trčanje uticalo na vaše pisanje?
Nikada se nisam vratio sa trčanja u lošijem raspoložnju i gorim osećajem nego što sam otišao. Sjajno je to koliko mi trčanje izbistri um. Sa trčanja se uvek vratim sa više energije i koncentracije.
Ne trčim maratone ili bilo kakve trke, trčim oko 50 minuta po svom kraju. To je moj način da očistim svoj um.
Ideja za film The Missionary, mi je došla za vreme trčanja i bila je potpuno drugačije od svega što sam zamišljao u početku. Završio sam trčanje i samo ispustio iz sebe, onako sirov koncept iz uma. Pritom nisam bio na trčanju kako bih tragao za rešenjem za film, to nikaa ne radim. Jednostavno trčim radi opuštanja, što mi pomaže u radu, što više to bolje.
Da li trčite više ili manje kada snimate?
Trčanje mi je uvek bilo važno kada sam u ulozi reditelja ili kada glumim. Što se više očekuje od mene, to mi je važnije da se istrčim ujutru pre snimanja.
Zbog čega dana s trčite?
Razlog koji je na prvom mestu je taj što trčanje čini da se osećam bolje. Kroz vreme, trčanje je postalo toliko sastavni deo mog života da ne mogu da zamislim da prestanem sa trčanjem pre nego što mi samo telo kaže: „Dosta je bilo, prestari smo za ovo.“. Verujem da je važno da čovek ima neku rekreaciju koja otklanja stres.
Imao sam običa da odem i u teretanu ranije, ipak prestao sam jer je sve puno mašina za vežbanje, ipak mi je draže povezivanje sa prirodom dok trčim.
Da li pratite svoje treninge, vodite li trkački dnevnik?
Ne, nikako. Jedino što znam o trčanju, i što mi je potrebno da znam jeste da li sam imao dobar trening ili ne. Ako je lep sunčan dan trčaću malo duže. Nikada nisam unapred siguran kuda ću tačno da trčim, jednostavno odlučim u toku trčanja. Jednostavno, važan mi je taj osećaj samostalnosti i zato uživam da jednostavno izađem i odradim samostalni trening.
Koji je najvažniji deo vaše trkačke opreme?
Verovatno ključevi od ulaznih vrata.
Šta je deo opreme koji morate da imate?
Veoma sam konzervativan kada je u pitanju oblačenje. Ne nosim modernu opremu, nosim jedan od nekoliko starijih šortzeva koje imam i neku od tone majica koje volim da koristim za trčanje. Veliki sam Hemingvejov fan pa mi je omiljena majica jednog kafea koji se zove Ernest.
Šta najviše volite da jedete pre trčanja?
Ne jedem preterano pred trčanje, navikao sam da mi trčanje bude prva stvar koju radim ujutru, posebno ako tog dana snimam nešto.
Koji je najbolji savet o trčanju koji ste dobili?
U knjizi o trčanju sam saznao za fartlek trening, kada sprintaš pomalo. Na taj način sem što testiraš sebe, gradiš formu. Ovo mi je omiljena vrsta treninga.
Kako naterate sebe da izadjete kada vam se baš netrči?
Snaga volje. Trčim već više od 30 godina, i pomisao da propustim trening više ne postoji. Dovoljno dobro znam da ću se osećati dobro bez obzira na vremenske uslove koji su napolju, da li sam mamuran ili osećam da mi nadolazi prehlada. Uvek se osećam bolje kad završim nego kad sam otišao na trčanje.
Da li vas je trčanje učinilo smešnijim?
To ne mogu da vam kažem. Ipak, znam da se moja žena ismeje svaki put kada vidi kako trčim.
Majkl Pejlin se danas bavi pomaganjem drugima i govori u ime onih koji to ne mogu da urade za sebe.
1 komentar. Leave new
Car!