Baš svi u mom okruženju znaju da volim trcanje! Oduvijek sam ga i voljela, samo što sam u poslednjih par godina stvarno i postala svjesna njegove dobrobiti za zdravlje i cjelokupno bitisanje. To je mjesto gdje pronalazim sebe, izgrađujem se i dodatno jačam, moja oaza mira. Na trčanju jednostavno, za mene nema granica. Utonem u svoj svijet, i nakon treninga se vraćam nazad.
Kako u mom gradu kultura ,,trčanja’’ nije još uvijek zaživjela, za treninge i svoje trčanje moram da se motivišem sama
Kako sam unaprijedila svoje treninge i došla do svoje prve trke i medalje, slijedi u nastavku.
Ljeto se završavalo, i došao je kraj septembra mozda, kada sam ja vidjela objavu na fb-u za grupu ,,Maraton akademija’’. Podrška i priprema za polumaraton za ljude koji ne žive u Beogradu, i koji nisu u mogućnosti da se pridruže školi trčanja tamo, a žele da istrče svoju prvu trku.
Na sajtu www.maratonakademija.com možete naći:
- 6 edukativnih videa o tome: kako pravilno trčati, kako odmarati, o trenizima snage a prije svega šta vam je sve potrebno da biste startovali s trčanjem,
- 16-nedeljni plan treninga za polumaraton,
- kao i veliku količinu podrške i energije za priključenje programu.
Kako je pala odluka
Pošto zbog prirode posla kojim se bavim rijetko putujem, rekoh sebi:
Hajde da spojim lijepo i korisno, i svoje slobodne nedelje, umjesto lenčarenja u krevetu, provedem na izazovnim dužinama predviđenim planom treninga.
Sa radošću i entuzijazmom sam prihvatila izazov. Krenula sam od samog početka, iako mi je organizam bio adaptiran na dužinu trčanja od 5km. Sve je počelo kao spoj zabave i kreativnosti…
Plan prilagođen početnicima
Već na samom početku, meni se plan dopao. Fantastično je prilagođen za nas rekreativce, jer se ide umjerenim tempom na gore. Trenirala sam redovno, tri puta sedmično, a treninzi su bili raznoliki: od intervala, do dužina koje su se radile isključivo nedeljom.
Instalirala sam aplikaciju na telefonu, Pedometer, a onda mjerila svaki svoj trening, što mi je davalo motivaciju, i razmjenjivala sa kolegama na grupi iskustva sa trčanja.
Divni su se tu ljudi okupili, trkači – rekreativci, a svi sa ciljem da istrčimo svoj prvi polumaraton. Imali smo i iskusnije kolege, maratonce, koji su nam davali savjete šta i kako dalje. Postavili smo i svi svoje trkačke ciljeve za 2017.godinu.
Jedan od prvih, većih izazova sa kojim sam se suočila, bio je trčanje na kiši. Kada sam to probala, znala sam da tu ,,ima nečeg’’, da se nešto ,,kuva’’ Da se neće zaustaviti na tome.
Iako je meni samoj u početku bilo nepojmljivo da se ja spremam za polumaraton, jedan takav, uspješan trening od 5km trčanja po kiši mi je dao snagu i ulivao povjerenje da mogu, da ću istrajati.
Učenje zlata vrijedno
Uporedo sa treninzima i razmjenom iskustava sa grupom, ja sam pocela da učim. Jedna od tako fantastičnih stvari koje sam naučila, je npr.bilo pertlanje. Uvijek sam imala taj problem na treninzima, kada mi se raspertlaju patike, onda sve ode dodjavola :D.
Evo slike sa grupe za praktično vezanje pertli pred trening, možda će nekom značiti.
Oprema
S obzirom da su se vremenske prilike mijenjale, ja sam prvo kupila nepromočivu jaknu: sportsku, laganu, baš kakva ide za treninge za vjetar, kišu, hladno vrijeme, a najveće otkriće za mene je bila podkapa, koje me je ,,spasila’’, na treninzima i do 10 km na -19c.
Naučila sam, takođe da je ključno biti redovan na treninzima, i da je pravo ako trening završimo sa 70% kapaciteta. Da se ne isforsiramo maksimalno, nego da se poslije treninga osjećamo da bismo mogli još da trčimo. To saznanje je bilo veoma bitno za mene, od velike važnosti, koje sam poštovala.
Tokom svih tih priprema sam došla i do knjige ,,Abeceda trčanja’’ od moje drugarice Aleks iz Novog Sada, gdje sam mogla da nađem dosta korisnih savjeta za trčanje, pogotovo za nas rekreativce, koji ne znaju dovoljno o tehnikama trcanja, ishrani, i drugim važnostima trčanja.
Priprema za trku
Trka na 10km je, kako to oduvijek i biva, došla spontano. Nakon uspješne 10. nedelje plana programa, pojavila se objava na fb-u za prvu trku na 10km, u Podgorici na Gorici, 22.januara 2017. Još jedan način da sjajno započnem godinu!
E to je tek nezaboravno iskustvo. Odmah sam potvrdila da idem. Trka na 10km mi je bila motivacija da za vrijeme praznika ne posustanem, već vrijedno treniram i pripremim se za prvu trku u svom životu. FINISHER medalja sada je bila cilj kome težim. Moram isrčat’ to, rekla sam sebi, moram.
Pošto sam trenirala u ledu i snijegu okovanom Bijelom Polju, po jako lošem terenu i neustrašivoj zimi, trka u sunčanoj Podgorici, je za mene došla kao nešto ,,lagano’’, jer moja fizička spremnost u takvim uslovima bila mnogo bolja od očekivane.
I uspjela sam. Uspjela!
Na trci sam upoznala i Uroša, drugara sa naše grupe, i onda smo skupa prošli kroz sav taj veliki izazov. Značilo mi je imati uz sebe nekog iskusnijeg ko me je uputio i pomogao da prevaziđem prepreke: oko startnine, čipa, organizacije svega ali i trpio moje izlive adrenalina pred taj važan događaj za mene i nakon.
I nakon ovoga, zasigurno nastavljam gdje sam stala, sa svojim pripremama za polumaraton u Beogradu. Vidimo se 22.aprila. Do čitanja!
