Istorijski događaj, kada je prvi put istrčana milja ispod 4 minuta se odigrao 6. maja 1954. u sklopu atletskog takmičenja između reprezentacije Velike Britanije i Oxfordskog univerziteta, na Iffley Road Track u Oxfordu.
Događaju je prisustvovalo oko 3000 gledalaca, duvao je jak vetar od oko 40km/h celog dana. Banister, koji je već nekoliko godina, od neuspeha na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952, kao svoj trkački cilj postavljao da probije magičnu barijeru i trči milju ispod 4 minute, više puta tog dana je ponovio da neće trčati po takvom vremenu jer želi da sačuva snagu za sledeći miting i obaranje svetskog rekorda.
Ipak, neposredno pred trku vetar se umirio i sve je bilo spremno za trku u kojoj će se ispisati nova stranica svetske atletske istorije.
Dok danas raspravljamo, da li je moguće da neko istrči maraton ispod dva sata ili sto metara brže od devet sekundi imamo priliku da gledamo snimak trke u kojoj je čovek učinio upravo nešto što su u to vreme mnogi smatrali nemogućim.
Ubrzo nakon Banisterovog uspeha mnogi su istrčali isto to vreme, da bi danas svetski rekod na milju iznosi 3:43,13 i postavio ga je Marokanac Hišam El Geruž.
Verujte u sebe čak i kad niko drugi ne veruje u vas
Sećate li se granice od 4 minuta za milju?
Ljudi su pokušavali da sruše tu granicu i pretrče jednu milju za manje od 4 minuta još od vremena starih Grka. Predanja kažu da su Grci čak puštali lavove da jure trkače, misleći da će tako trčati brže, probali su sa mlekom tigrice – što je priznaćete, ozbiljna stvar, a ne nešto što se kupuje u radnjama zdrave hrane, i još mnogo toga… i ništa nije pomoglo.
Stručnjaci (učeni ljudi) su zaključili da je nemoguće pretrčai milju za manje od 4 minuta! Zaključili su da čovek fiziološki nije sposoban da pretrči milju za to vreme. Pronađeno je milion razloga, među kojima su i ti da: struktura naših kostiju ne valja; Vetar pruža preveliki otpor; Kapacitet pluća je mali… Ljudi su godina verovali u to!!!
Jedan čovek, dokazao je da su lekari, treneri, atletičari i milioni drugih koji su pokušali pre njega a nisu uspeli, jednostavno bili u zabludi. A da čudo bude još veće godinu dana nakon što je Rodžer Banister srušio granicu od četiri minuta za milju, tu granicu je srušilo još tridesetak trkača, a godinu dana nakon toga, još trista.
Šta se desilo?
Nije bilo velikih otkrića u režimu treniranja. Ljudske kosti se nisu iznenada promenile… Ali stav ljudi jeste. Do Banistera svi su verovali stručnjacima (drugima)… a Banister je verovao u sebe… i tako je promenio svet.
Dakle, ako verujete u sebe, nema toga što ne možete postići. Zato, ne odustajte, nikad ne odustajte.
Tekst ispod je preuzet iz knjige :“Kako plivati sa ajkulama?“, Harvi Makej
1 komentar. Leave new
[…] ovo istraživanje pokazuje suprotno. Studija, objavljena povodom 70. godišnjice rekorda Sir Rogera Bannistera, otkriva da elitni trkači žive duže od prosečnog stanovništva za značajnu […]