A u torbi …
Kraj radnog vreme i neplanirano ostajanje duže na poslu i eto, opet kasnim….panika me hvata, preturam po torbi, tražim telefon i u isto vreme smišljam novu laž, izgovor da javim zašto kasnim. Oprema za trčanje je naravno u torbi i onda mi pada napamet sjajna ideja. Ja već odavno više ne nosim samo tašnu na posao, već mini torbu ili ranac sa opremom. Znam, svako jutro izgledam kao begunac od kuće 😉 ali trčanje je postalo moja strast… Brzo razmišljam.. PA DA .. trčaću!
Biće to moj novi vid treninga tj. trening trčanja sa posla do kuće. Nisam li mesecima naporno trenirala?! Istina navikla sam da trčim u grupi, ali da li nas je dvoje ili Run&Fun grupa u ovom trenutku manje je važno… Treba biti dosledan sebi i svom cilju! Presvlačim se na poslu. Štikle tako rado menjam za patike, suknju za trenerku (UVEK!) i jurim niz stepenice. Kolege me maaaaalooooo, ali samo malo gledaju drugačije. E sada, da li zato što su navikli da sam „ozbiljno” obučena, ili iznenađeni što me vide kao maratonca 😉 Ali ne marim! Sve je bolje od čekanja busa na Zelenjaku? ;)))
Nisam se pošteno ni umorila, a već sam stigla do Save. Dok mi vetar laganim udarcima miluje lice, razmišljam… Ne sećam se kada sam zadnji put prešla Brankov most peške. Sišla sam do reke, kratak predah i brza odluka da nastavljam istim tempom do Zemunskog keja. I cilj je uskoro bio pred mojim očima. A napolju lep dan, mnogo ljudi koji šetaju, trče, roditelji koji guraju kolica sa decom… zastajem, hvatam dah i gledam oko sebe. Čini mi se da vidim jedan drugačiji Beograd i moja ideja o trčanju sa posla do kuće mi izgleda super
Ceo jedan pokret
Posle par treninga, došla sam i do nekih novih saznanja. Stvari stoje ovako:
Trčanje DO posla izvodljivo je samo ako na poslu imamo tuš. Neki od mojih prijatelja imaju tu “privilegiju” da im posao bude druga kuća, ali sve je mnogo komplikovanije, ako na poslu nemate taj “kućni” ambijent koji podrazumeva mogućnost tuširanja. Ali i pored svega, jutarnje trčanje čini da se celodnevno osećam odmornom i budnom, iako to u isto vreme znači da se moram odreći sat vremena dužeg spavanja.
Ipak trčanje SA posla pa čak i ako jedan deo puta idem prevozom ili peške, učinilo je da se kući vratim relaksirana i puna energije za večernje druženje sa prijateljima. Ranije bih samo skinula cipele i prvo legla malo da odmorim. Do posla ili OD posla do kuće, stvar je samo dobre organizacije. Tašnu menjam za ranac koji ne pretrpavam, flašica vode je tu pod obavezno, slušalice u ušima, patike, helanke… Konačno uviđam i raduje me činjenica da živim i radim blizu reke i da tu privilegiju svakako moram više koristiti, a moj novi način trčanja srdačno preporučujem svima! 🙂
15 komentara. Leave new
Interesantno je da sam juče, zbog nemogućnosti da odem na trening u klubu jer sam se zadržao na poslu, prvi put trčao od posla do kuće. I jutros me dočekuje ovaj članak. 11km od izlaza sa posla do ulaza u zgradu, a stigao sam kući brže nego da samse vozio gradskim prevozom…
predji na bike 🙂
Nemam gde da ga držim, a da ga ne ukradu…
http://www.cikloberza.com/show.php?id=117971
http://www.cikloberza.com/show.php?id=121807
Super stvar. Mozda ce vremenom i kod nas poslodavci uvideti da je zdrav radnik najbolji radnik i krenuti sa semama bike to work ili slicno (subvencionisanje kupovine bajsova npr). Naravno, ovde mislim prevashodno na strane korporacije koje operisu sa NBG jer ne vidim da je u drzavnim firmama ovo izvodljivo iz prostog razloga sto raspolazu tudjim (mojim & tvojim), a ne svojim novcem. „Baki Import Trade doo“ firme ni ne pominjem.
Meni je malo veci problem da uklopim trcanje sa obavezama. Ustajem u 4.45h, hvatam bus za BG u 6.00h, u firmi sam u 7.50h-8.00h. Nakon minimum 8h rada, hvatam bus kuci u 17.00h i u stanu sam oko 19.00h. Naravno, uglavnom sam komiran. Benefit? Usteda 350-400EUR mesecno u odnosu na period kada sam ziveo na NBG. Vec planiram daleka putovanja!
Elem, nepotrebno je reci da i ishrana nije bas najnormalnija jer kasno doruckujem, slabo jedem tokom dana i onda klopam kad dodjem kuci.
Kako uklopiti trcanje, a ne preforsirati se?
pazi 4 sata dnevno u prevozu za 400€. zamisli da radiš prekovremeno 4h x 5 dana to ti je 20 sati više rada nedeljno, što ti je još pola radnog vremena.
pitaj šefa da ti poveća platu za 50% da radiš taj posao, pa možeš da trčiš do kuće na nbg :))
inače predlog je: možeš da kažeš vozaču da ti stane ranije u povrtaku, pa deo distance pretčriš.
A drugi način je da tražiš traku da ti stave na poslu ili da odeš na pauzi za sport.
Veroljube,
U firmi je bila planirana teretana sa sve tusevima ali su u poslednjem momentu odlucili da je pretvore u mega kancelariju :-S Realno, trebalo je vise radnog prostora, pa…
Mislim da traka u mom kancu ne bi pila vodu 🙂 Kao ni povisica od 50%.
Sto se prevoza tice, uopste mi ne smeta cimanje, a samom ustedom sam vec ocistio dugovanja koja sam imao i vukao mesecima. Greota mi je bilo da gazdi dajem jedno letovanje svakog meseca.
Hvala za predlog 🙂 Buduci da vec izlazim oko 2km „ranije“ pa prosetam, sledi modifikacija. Sledeci put cu pri polasku iz preduzeća poslovni bagaž ostaviti u kancelariji i presvuci se u trkacku odeždu!
Pozz
Eto ga, javi kako je bilo :))
Divan članak, ovo nije samo „još jedna obična priča“ već delom treba posmatrati i kao filozofiju života.
Super članak, nateralo me da promislim koliko mi treba kolima u špicu nazad sa posla, a koliko da se spustim do sajma koji mi je blizu posla i dotrčim skoro do gajbe rekom. Kao novi ćalac brojim minute koje mogu da odvojim za tračnje. Odlično sročeno, dodao bih samo da ako se ne trči svaki dan, ranac može i da se ostavi na poslu, pa da se uzme sutra, kome je smor da trči s rancem. Iako se podesilo da sam prvi put uspeo u tome danas, ubila me kiša, bilo je super 🙂
U utorak krenuo trkom kuci, stigao do kuce…i produzio dalje… 🙂
Ne znam zašto mi ova ideja nije ranije padala na pamet (spadam izgleda u srećnike koji imaju tuš u firmi), i kad sam naletela na članak prva je reakcija je bila da je preterivanje, jer je nepraktično oko nošenja stvari, ali mozak je sa malim zakašnjenjem odradio zadatak… Ujutru dolazim standardno prevozom, plus ranac sa opremom, i taj dan je part 1, work2home run. Stvari ostavljam u svlačionici i naravno imam drugi odevni predmet spremljen za sutra, čisto da ne izgledam kao klošar koji danima nosi iste stvari. Sutra ujutru je part 2, home2work. Imam i „savršenu“ razdaljinu, 10km, i zapravo isto vreme kao prevozom ~50min, tako daje to apsolutna ušteda vremena na prevozu, savršeno :). Dodatno, ovako je mnogo manja verovatnoća da se propusti trening, jer izgovor da se nema vremena nije validan, a i ne nema one kritične tačke kad se zavališ u fotelju i možda i ne moraš danas da trčiš. Da kolege čudno gledaju, da, ima ih, tužna je ta ograničenost kod ljudi… isto je bilo za dolazak bajsom, navićiće 😀
Danas odrađen prvi part 1, ujutru part 2… And it feels good 🙂
uvek se obradujem kada vidim da mi je text čitan..valjda što ne očekujem pa sam faktor izneeenadjenja :))
Čitam komentare i ne znam da li zavidim ili ne, ljudima sa tušom u firmi 🙂
I dalje se „mučim“ sa tehničkim detaljima, oprema i presvlačenje posle posla ali i to mi postaje rutina.., a preskačem izgovore „nemam vremena“. Nadam se i vi! 🙂
Evo ja sad prolazim kroz promenu doba dana u kome trcim, umesto kasno uvece pocinjem da trcim odmah posle posla.