Blog & KolumneTrkači reporteri

Toronto polumaraton 2012: Konačno se sve poklopilo!

11 komentara

Šestog maja 2012. godine istrčao sam svoj peti polumaraton u životu, peti u poslednjih godinu dana, prvi negde daleko, i konačno prvi ispod 100 minuta.

S obzirom da sam redovni pratilac sajta Trcanje.rs i da deo svog ličnog uspeha dugujem mnogim korisnim stvarima koje sam na ovom portalu pročitao, koristim 7 sati interkontinentalnog leta nazad u Evropu da podelim ovaj race report sa ostalim trkačima.

Do sada sam trčao Beograd, Novi Sad i Ljubljanu. Po brojnosti Toronto Good Life Fitness je tu negde u rangu sa Ljubljanom s tim što se u Torontu održavaju dva velika maratona godišnje (jedan jesenji i jedan prolećni), a tu je i maraton u susednom gradu Misisagi koji se održavao istog dana!

U Ljubljani mi se nije dopalo tiskanje po uskim ulicama u prvom delu trke. Ovde sam se u startu osećao komotno od samog početka trke i pored sličnog broja učesnika. Inače, polumaratonska trka počinje već u 8.30 ujutru, a maratonska sat vremena ranije. Tako da maratonci koji jure 3 ili 3 i po sata ulaze u cilj sa glavnim talasom polumaratonaca kada je atmosfera u cilju još veoma zagrejana.

Tužno je što se u Beogradu svi razbeže posle polumaratona i elitnih maratonaca, a istinski heroji dana, ambiciozni rekreativci koji gaze 42 kilometara za tipa 3 i po čuke ulaze u polupraznu ciljnu ravninu…

Organizacija besprekorna!

Organizacija je potpuno besprekorna što sam u neku ruku i očekivao u Kanadi. Na desetine volontera je angažovano oko trke, okrepa u cilju podseća na džinovsku pijacu gde možete dobiti bukvalno sve od voća, proteinskih napitaka do roštilja.

Garderoba je organizovana da svoje stvari dobijate za manje od dvadeset sekundi. U Beogradu je to bila drama 2011., ove godine mi nije padalo napamet da je koristim. Medalje su ogromne i kvalitetne, a tokom trke okrepa uključuje i besplatne gelove, izo napitke i vodu doziranu na par gutljaja u manjim papirnim čašama kako i dolikuje.

Zona zagrevanja je posebno interesantna. Odmah pored starta nalazi se veliko gradsko groblje York – bio je zaista čudan prizor videti trkače kako se istežu i trčkaraju po alejama groblja.

Proleće u Kanadi dolazi kasno, i ima dosta vetra, kiše, od mog dolaska dve sedmice pred trku skoro da i nije bilo pravog sunčanog dana. Onda je osvanuo 6. maj sa azurno plavim nebom bez ijednog oblačka, svež, osunčan, bez daška vetra sa idealnih 14 stepeni u trenutku starta trke. Ukratko, vreme mi je išlo na ruku.

Moja sezona trčanja

Bio je to moj treći polumaraton ove sezone, ni sam nisam znao koliko je gust raspored trka pametna odluka za nekog ko je ozbiljno u trčanju ne više od godinu dana. Novi Sad sam u startu označio kao prep trku u kalendaru, nisam radio nikakav taper, prosto sam hteo da vidim koliko sam napredovao posle Ljubljane gde sam jesenas imao 1:49.

Istrčao sam trku za 1:45. U Beogradu sam jurio 1:39 ali mi se nije dalo, prebrzo sam pohrlio, vrućina i prebrzi početak su me dokrajčili, na kraju sam usporio u želji da se sačuvam za Toronto što više i na kraju popravio vreme iz Novog Sada za samo dva minuta: 1:43.

Toronto polumaraton i ja

U Torontu sam bio rasterećen, dvonedeljni taper posle Beogradskog maratona je ispao savršen, trčao sam svaki drugi, treći dan, mislima okrenutim drugim stvarima, na godišnjem odmoru, a opet bez previše zamaranja obilaženjem nekih turističkih znamenitosti i slično. U Torontu nisam bio prvi put, s obzirom da deo moje porodice potiče odavde.

Trka međutim nije počela sjajno, već posle par minuta moj novi Garmin je prestao da radi! U prvi mah sam pomislio: katastrofa!!! Ne mogu da zamislim trening bez GPS gedžeta i pulsmetra a kamoli najvažniju trku sezone! Na svu sreću sam veče pred trku ispisao markerom na desnoj ruci prolazna vremena na 5,10 i 15K koja su mi potrebna za ravnomernih 1:39 u cilju. Na trci nije postojao zvanični pejsmejker za 1:39 već samo za 1:45. Nije bilo druge: trčati na subjektivni osećaj i raspitati se kod likova u masi koje vreme trenutno imamo.

U masi sam posle izvesnog vremena uočio par referentnih trkača koji su imali sličan ritam i koje sam odlučio da pratim. To je bio jedan melez u Mizuno opremi, jedan triatlonac u minimalističkim “bosonogim patikama” i majicom “70.3 finisher” i konačno Kanađanin Viktor koji je, ispostaviće se, imao upravo savršen ritam da me dovede do cilja za fenomenalnih 1:38.

Krenuo sam sporije, u Beogradu sam dobro naučio lekciju prebrzog starta, na startu sam imao tu negde oko 5 minuta za kilometar dok je Garmin šljakao, da bi tek posle kilometar, dva, lagano uhvatio ritam i tempo od nekih 4:30 za kilometar – vođen isključivo subjektivnim osećajem vredno navežbanom na intervalima od par kilometara poslednjih sedmica u okviru mog Rest & Race Taper programa.

Viktora sam snimio negde na 4. kilometru i kad mi je i na 5. i 10. kilometru dao vreme koje se poklapalo sa splitovima ispisanim na mojoj ruci, sebi sam zadao zadatak da ga pomno pratim ali da ne ispuštam Mizuno meleza i triatlonca iz vida, za svaki slučaj.

I pored havarije sa Garminom, uspeo sam dakle da ostanem smiren, i prvih 7-10 kilometara sam istrčao potpuno sveže, rasterećeno, bez ubrzanog daha, bez osećaja zamora u mišićima. Posle desetog kilometra napor je postajao osetniji ali i dalje sam mogao da uživam u trčanju na prvom mestu, osećaj nije bio ni blizu paćenja u Beogradu ili ozbiljnog zamora u Novom Sadu.

Posle 15. kilometra mi je postalo jasno da ne znam šta to može da se desi a da ja ispustim 1:39, imao sam taj savršeni osećaj da je sve pod mojom kontrolom. Ne sećam se da me je iko u trci prestigao, ne računajući prvih par kilometara, a ja sam posle desetog kilometra, a pogotovo posle 15, 16 neprekidno prelazio druge trkače koji nisu uspevali da održe tempo.
Triatlonac je posle 18. takođe nestao iza nas, a uskoro i melez. Muzika u ušima je bila na maksimumu, povremeno bih skidao slušalice da razmenim koju reč sa Viktorom sa kojim sam sad već postao ortak i trčao Side by Sideposle tog 15. kilometra. Primetio sam da u momentima i ja vučem njega a onda je u nekom trenutku i pukao taj famozni pogled na Downtown Skyline i ja sam osetio dodatni osećaj ispunjenosti, sreće koje trčanje nosi u sebi…U cilju je ostalo snage i za sprint finish i apsolutno vreme od tačno 1:38:59(chip time 1:38:42). Izgrlio sam se sa Viktorom i složio utiske ovog dana za pamćenje.

Istinskog zamora kao da nije ni bilo. Da li sam mogao još brže, ne nikako. Plan koji sam sebi zadao još posle Ljubljanskog maratona je bio ispunjen. Sada sam spreman za sledeći korak. 42.2 km, koji mi sada izgledaju kao kuća ali sam beskrajno motivisan da ih isrtrčim ispod 4 sata do kraja godine. Na kraju krajeva, dosta mi je grebanja o tu čarobnu reč Maraton, a da ga u njegovoj celini nisam iskusio.

Džoging opravka u New Yorku

Posle najbolje trke u mom skromnom trkačkom iskustvu, usledio je zasluženi odmor. Deca su ostala sa bakom i dekom a supruga i ja smo samo par sati kasnije već bili u autu i vozili 9 sati do Njujorka. Tri dana posle veličanstvenog polumaratona imao sam to zadovoljstvo da regenerativni džoging odradim u Central Parku

Naravno da sam zamišljao sebe kako na tom istom mestu trčim poslednje kilometre Maratona sa velikim M… Vredi sanjati, a još više trenirati za svoje snove.

Kako sam se pripremao za polumaraton?

Na kraju par reči i o mom treningu. Ovo je deo koji najviše volim da pročitam kod drugih pa je red da podelim i svoja iskustva. Evolucija od neredovnog fitness trkača do ambiocioznog rekreativca je krenula na leto 2010. ulaganjem u gps + pulsmetar alatku kada sam uopšte počeo da obraćam pažnju na stvari tipa pace, puls i slično.

I dalje sam trčao samo po lepom vremenu, motivacija je eksplodirala tek sa učešćem na Beogradskom polumaratonu 2011. koji sam sa kampanjskim pripremama istrčao za skromnih 2 sata i 2 minuta. To lošije vreme me je dodatno motivisalo, međutim, krenule su i povrede, trebalo je dosta vremena naučiti “kada i koliko”.

Oduvek sam bio knjiški tip tako da treniram uz knjige, Za sada, to su nemačke “Das Grosse Laufbuch”, “Die Laufbibel”, zatim klasik stručne trkačke javnosti “The Lore Of Running”, a nedavno sam kupio i Joe Frielov “The Triathlon Bible”.

Do sada nisam trčao više od 40 kilometara nedeljno. Retko dva dana zaredom. Treniram 5-6x sedmično, danima kada ne trčim idem na plivanje, vozim bicikl i obavezno dva kraća treninga nedeljno u teretani. Osim dugog trčanja ili bicikla vikendom, treninzi tokom radne nedelje traju od 40-70 minuta.

Trkački treninzi su naravno glavno uporište, dok cross training služi za jačanje, regeneraciju, i možda lakši ulazak u triatlon jednog dana. Povremeno kod kuće radim statičke vežbe na parteru uz pomoć alatki poput “Balance Pad” i “Balance Board”.

Treninge veoma precizno planiram, na polugodišnjem nivou. Taj makrociklus delim na mezo i mikrocikluse odbrojavajući unazad sedmice od glavne trke – pika sezone. Mislim da bi tema planiranja, makro i mikrociklusa bila zanimljiva da se predstavi i na sajtu. Obavezno se trudim da nikako ne preskačem sedmice rezervizane za odmor (svaka četvrta, kada intenzitet i obim sman jujem drastično).

Trčanje u Torontu

Grad prožet parkovima i šumskim usecima koji ga poput krvotoka hrane kiseonikom. Gotovo da nema kraja bez parka u blizini i čiji ukupan broj prelazi nekoliko stotina. Najlepše je to što je dobar deo istih međusobno povezan tako da svaki put možete da trčite neku drugu kombinaciju poput staza na skijalištu.

U poslednje vreme se na mestu starih železničkih koloseka postavljaju asfaltirane rekreativne staze, idealne za brzo trčanje. Naravno, moguće je trčati i pored vode uz samo jezero ili na obližnjim ostrvcima uz fantastičan pogled na centar grada. Sve biciklisticke staze su precizno markirane i označene brojevima.

Vlažna klima pogoduje zelenim površinama koje se redovno kose ogromnim kosačicama – trava je uvek pod konac, prosto vas zove da ostavite patike pored i trčite bosi po njoj.

Veliki pozdrav za sve čitaoce i čitateljke sajta Trčanje.rs! Ukoliko vam se svideo tekst ili imate pitanja, slobodno ostavite komentar! Pozdrav Nebojša.

Uradi sam: Naša mala teretana
Nije sramota trčati

Povezani članci

11 komentara. Leave new

  • Veroljub [Trčanje.rs]
    maj 24, 2012 14:06

    Već se vidi sledeći korak u sportskoj karijeri, sa tom kupljenom knjigom. Baš mi je drago da sve ide po planu i svaka čast na odilčnom rezultatu. 

    Nebojša, koliko imaš godina?

    Odgovori
  • Odlican tekst i cestitam na vremenu 🙂

    Odgovori
  • Svaka cast Nebojsa, sjajan clanak koji mi je uz to osvjezio i moja sjecanja na Toronto, pozdrav iz Sarajeva, 

    Odgovori
  • Dule Astro (959)
    maj 25, 2012 15:36

    Svaka čast naravno.

    Šta je bio razlog kvara tvog Garmina? Izgubio satelite?

    Zar nije bolje trčati bez tehnike?

    Odgovori
    • I ja bih to voleo da znam. Jednostavno se zabagovao posle 500 metara. 310XT. Pretpostavljam da je trebalo da uradim master reset dolaskom u Kanadu, i da ga tako pustim da ponovo pronadje satelite iz pocetka. Koristio sam i footpod i ant+ monitor, pa je mozda i interferencija razlog, ali nekako ciljam na ovo prvo. 

      Da na neki nacin ova trka jeste za mene bila i man vs. machine izazov. Polozio sam ga. Rekao bih posle svega da alatke treba obilato koristiti u treningu, a da je na trci stoperica i tablica sa splitovima sasvim dovoljna. 

      Pozdrav i hvala svima na cestitkama, vidimo se u Novom sadu na nocnom polumaratonu.

      Odgovori
      • Dule Astro
        maj 28, 2012 13:28

         Ako si ga na trci prvi put ukljucio po dolasku u Kanadu – vrlo verovatno je problem sa satelitima.

        Dobro si se snasao bez GPS-a, svaka cast. Verujem da bi mnogi panicili da ih je to zadesilo.

        Ja nekako vise volim da trcim bez tehnike (eventualno samo MP3), ali za nekog ko juri rezultat i malo ozbiljnije trenira sigurno treba pulsmetar i GPS.

        Evo moje tehnike za polumaraton (Casio digitronac i prolazna vremena):

        Odgovori
  • Daca Maric
    maj 25, 2012 19:39

    Nebojsa svaka cast! Iznenadjenje je koliko pecizno planias treninge..ja to vise onako..odokativno. Inace, odlicna lokacija i prica, ljudi sto dalje odete da trcite to je bolji ugodjaj! Pozdrav svim trkacima!

    Odgovori
  • Triatlon bez j..molim Vas

    Odgovori

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Fill out this field
Fill out this field
Molimo vas da unesete valjanu adresu e-pošte.
You need to agree with the terms to proceed