Blog & Kolumne

Porodični uspeh u trčanju

2 komentara

Želeo bih da vam ispričam jednu ličnu priču o mom najvećem ličnom uspehu posle dve godine trčanja.

Pored istrčanog maratona sa astmom koja me i dalje ponekad muči pa preskačem treninge, pored svog cimanja da spustim vreme ispod 1:30 na polumaratonu, pored svih uspeha koje je sajt imao i koji će tek Klub uličnih trkača imati, moj najdraži uspeh i ono što mi je trčanje donelo jeste moja porodica i promene koje su se desile u njoj zahvaljujući trčanju.

Aco maratonac

Uz Mićinu pratnju treniralo se jako. Ja za Lisabon, Aca za Trst. Slika sa Novosadskog polumaratona 2010.

Nakon maratona 2009. stvorila se neka energija oko ljudi u najbližem okruženju da se oprobaju u trčanju. Nekoliko prijatelja i prijateljica je kupilo patike i krenulo, ali ubrzo i prestalo. Kada je Aca prvi put sa mnom krenuo na Olimp, trčao je desetak minuta i onda dugo nije mogao da diše 🙂 Sada Acko imam maraton 3:30, vredno trenira sa MIG-om i prešišao je svog gurua. Ja sam ponosan.

Uka maratonac

Jeca i Uka, danas suosnivači Kluba Trčanje.rs

Mom bratu Urošu je duže trebalo. Mislim čitavih godinu dana. Sve je to tiho krenulo, ni sam ne znam koliko je trenirao i da li je trenirao… Isti onaj Herbert Štefnijev plan po kojem sam i ja radio. Na kraju, Ljubljanski maraton i rezultat ispod četiri sata. Još bolje, desile su se neke i životne promene koje su još inspirativnije i važnije.

Dragana polumaratonka

Od totalnog antisportiste do 16 km

Postoje ljudi koji imaju ograničavajuće uverenje i koji su prilično ubeđeni da su nesposobni za sport. Pre nego što se odlučila da proba trčanje, Dragana, tj „Veroljub Zmijanac devojka“, bila je jedna od tih ubeđenih da nisu born to run. A onda je uz Ogija, koji je jedno vreme bio naš porodični trener, krenula da svako jutro trči u Karađorđevom parku. Ubrzo zatim, kako je moja Dragica kupoholičarka, otkrila je čari trkačke opreme, tako da je pola Amerike i Amazona iz sekcije outdoor u našem domu. Verujem da će Dragana ubrzo biti polumaratonka.

Ćale maratonac

Maratonsku karijeru započeo kao volonter na okrepnoj stanici Trčanje.rs na Beogradskom maratonu 2010, kada smo organizovali voće i šećer za maratonce i polumaratonce. Isto kao i keva.

Energija koja opija – to je trčanje. Vojislav ceo svoj život pešači na posao i nazad, prelazeći desetak kilometara svaki dan. Sada je odlučio da trči, forestgampovski, bez plana i blama. (Ima nešto u tom imenu Voja) Ćale je superbrz i nadam se da će da ga zdravlje posluži da istrči Bg maraton. A onda da trči još mnogo godina. I nadam se da keva neće imati kuda drugde nego da i ona počne da trči.

Inspiracija: Vi ste moja, i ja sam vaša

Za kraj ove priče imam jednu misao…

Kada učinite da samo jedna osoba zbog vas uvede samo jednu malu pozitivnu naviku u svoj život onda ste vi srećan čovek. Ako uspete da to uradite svojim najrođenijima, ako im produžite život za samo jedan dan, onda ste vi najsrećniji čovek na svetu.

Inspirišite ljude oko sebe! I živite svoje snove. Život je samo jedan. U 2011. neka svaki posetilac sajta proda trčanje jednoj bliskoj osobi. 2012. biće nas duplo više 🙂

Desetobojci i estetika trkača i trkačica
Izgovori za netrčanje i kako ih se rešiti

Povezani članci

2 komentara. Leave new

  • Početak

    Trčanje nam Veki svuda širi,
    staza čista, hladan vetar piri,
    sunce greje, a biće još jače,
    ti ubrzaj, jer možeš, prvače.

    Asovi ste, baš svi od reda,
    bio petak, nedelja il’ sreda,
    čika Voja ostvaruje snove,
    u aprilu godine nam ove.

    Uki, care, i ti Aco, druže,
    najbolji ste, patike vas služe,
    zdravlje tu je, pljege više nema,
    man’te kauč, neka drugi drema.

    Porodične vrednosti nek žive,
    i u trčanju nek sve zadive,
    izašli ste na put onaj pravi,
    neka ste mi svi živi i zdravi.

    Odgovori
  • Bravo Zmijanci!!!!!!

    Odgovori

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Fill out this field
Fill out this field
Molimo vas da unesete valjanu adresu e-pošte.
You need to agree with the terms to proceed