Ovo bi moglo da liči na još jednu priču o istrčanom velikom, pravom, Filipidesovom maratonu… onom na 42 kilometra. Ali ja ću pokušati da se ne ponovim sa sjajnim pričama koje možemo pročitati od naših kolega trkača. O njihovom iskustvu na dugom putu do trkačkog vrhunca, što za mene svakako prvi istrčani maraton jeste.
Moja priča jeste priča o motivu, o želji, o uživanju u trčanju, o tome kako je taj podvig poruka za ceo život. Život koji sami kreiramo i sami sebi postavljamo granice. Moram da se pazim da se ne izgubim previše u filozofskom nadahnuću:).
Kraj

Da krenem od kraja, uspeo samda čuvenog dana 10.10.’10. godine istrčim svoj prvi maraton sa ne tako lošim vremenom od 3:44:07 što je najmanje važno u ovom događaju. Iako obožavam trčanje zbog raznoraznih petljancija koje sam sebi nametnem nisam imao neke pripreme za trku takvog tipa, pre bi rekao da sam bio potpuno ne pripremljen.
Nisam znao u potpunosti šta me čeka, ali više nije bilo prostora da se bilo šta odlaže to je bilo jače i od mene. Ali krenulo je i trajalo. Kako su kilometri prolazili tako je motiv bio sve veći i veći. Umesto teže, meni je bilo sve lakše.
Shvatio sam u jednom trenutku da to nije samo podvig koji zavisi od mene. Tada sam shvatio da je to podvig mene i svih ostalih kolega koji su taj dan trčali na ulicama Novog Sada. Oni su bili ta kopča koja se spojila sa prvim koracima na maratonskoj stazi… Pre sveg moj kolega Željko sa kojim sam istrčao skoro ceo maraton i koji mi nije dao da popustim, a zatim svi oni trkči sa kojima bi se mimoišao. Koji bi dali podršku, viknuli, digli ruku…bilo šta.
Neke sam znao, pre svega svoje sugrađane i prijatelje Vladu, Boška, Arpada, Iliju… ali i velikog čoveka i trkača Zdravka, do većine njih koje nisam još ni upoznao, ali sreli smo se na maratonskim stazama ili na ovom sajtu… Shvatio sam u tom trenutku da sam ja trku istrčao.
Početak
Moja priča o trčanju je priča o uživanju u nekoj aktivnosti koja upotpunjuje vaš život. O jednoj stvari koja vas inspiriše i za druge odluke o životu. Inspiriše da budemo istrajni, pozitivni, da verujemo u ono što radimo. Aktivnost kroz koju sam upoznao puno dobrih ljudi koji razmišljaju slično.

Možda da završim sa početkom. Trčite i uživajte u tome. Dajte sebi ciljeve i ispunućete ih. Ako to stvarno želite.
I da bićete srećni.
5 komentara. Leave new
Čestitam,vjerujem da će još biti istrčanih maratona ali kako se kaže
prvi se uvijek pamti:))
Prvi je prosao i vise nego uspesno… Dobro si se drzao. Svaka cast. Na sledecem idemo za nijansu brze.. :o)
Gledao sam vas i pratio tokom maratona,pametno ste i oprezno krenuli,zato je na kraju bilo i dobro!
Svaki put ce biti bolje,osetio si Damire prvi maraton i nek ti to bude model za svaki sledeci koji ides ispod 3:30h.Samo hrabro i napred.Sretno!
Svaka čast!
Bravo, Damire, uspeo si!
Ubeđen sam da ćeš ići ti i dosta brže od 3:30, baš kao što i Zdravko misli. Uz pravu pripremu nema loših vremena. Jednostavno, osetio si koja je to razlika u odnosu na polu, sasvim druga priča.
„Ćeraćemo se mi još“, ako bog da, već na proleće 🙂
Pozdrav