Zašto se baviti sportom?
Od svoje osme godine bavim se sportom (uglavnom košarka sa kratkim izletima u druge sportove), većinu mojih najboljih prijatelja sam upoznala preko sporta, mnogo putovanja i predivnih trenutaka dugujem sportu. Neki od mojih trenera imali su uticaj na moj život skoro koliko i moji roditelji, a veliki broj veoma važnih lekcija naučila sam na i oko terena.
Uticaj sporta na moj život je ogroman pa sam tokom godina ( i na fakultetu i u poslu i privatnom životu ) prepoznavala te važne lekcije i dobre navike koje sam stekla. Kada sam krenula da se družim i da radim sa ekipom Aktivnog života priča o tome da biti aktivan ne znači samo baviti se sportom već i preneti lepe navike koje si stekao i na druge nivoe života podstakla me je da se da sebi postavljam pitanje koje su to stvari koje sam naučila zahvaljujući sportu, a koje sam kasnije prenela i u druge sfere života.
Lekcije koje sam naučila za petnaest godina bavljenja košarkom ima dosta ali pošto je ovo sajt trcanje.rs pokušaću da odgovorim na pitanje koje su to neke od lepih stvari koje sam naučila za ovih godinu dana rekreativnog bavljenja trčanjem?
U svakom od nas leži heroj
Kada trčite trku ili pažljivo posmatrate ko su ljudi koji ulaze na cilj jednog (polu)maratona shvatite da su to sasvim obični ljudi, da su neki od njih u ozbiljnim godina (da, moguće je i sa 70 godina trčati maraton), ponekad i ne izgledaju kao savršeno spremni sportisti ali svi su oni heroji toga dana.
I tada shvatite da svako od nas poseduje mogućnosti da prevaziđe sebe. Nije nemoguće istrčati 21 km i svako to može samo ukoliko dovoljno želi. Lepota rekreativnog bavljenja trčanjem i učestvovanja na dugim trkama leži upravo u tome što na svakoj trci vidite heroje u ljudima oko sebe, a u sebi pronalazite onu hrabrost i izdržljivost za koju ste i zaboravili da je imate.
Slon se jede u malim komadima
Druga zanimljiva lekcija koju sam sada prvi put isprobala u praksi na Ljubljanskom maratonu je da se slon jede u malim komadima, zalogaj po zalogaj 🙂 Kada imate cilj koji vam izgleda dalek i veliki (na početku trke taj dvadesetprvi kilometar deluje daleko) pokušajte da svoj napredak ostvarujete korak po korak.
Ja sam u Ljubljani pokušavala da u glavi podelim 21km na manje ciljeve i da se fokusiram na svako sledeće parče. Tako sam na petom jurila sedmi kilometar pošto je tada trećina trke, onda sam jurila deseti – polovina trke i osveženje pa onda je jedan podcilj bio i šesnaesti kilometar pošto sam se setila da je u opisu staze napisano da tada počinje blaga nizbrdica…
Ideja je da se fokusirate na pozitivu stranu puta ka cilju, podelite ga na manje ciljevi koje polako ostvarujete tako da vidite napredak, ne brinete se previše što je krajnji cilj veoma daleko već samo uživate u trenutku i samom procesu dolaska do cilja. Za mene veoma važna lekcija koja se može primeniti na mnogo drugih životnih ciljeva.
Ako te bole kolena znači da rasteš
U košarkaškom svetu jako često se dešava da imate klince koji naglo izrastu u nekom periodu svog života. Kada se to dešava ono što prati taj proces je bol u kolenima. Ja često koristim tu metaforu o bolu u kolenima kada želim da objasnim da je veoma dobro da i sada sa mnogo više godina učite nove stvari (kroz sport i bez njega) i na neki način „rastete“. Ovo ponekad zahteva promenu starih navika i dovodi do „bola u kolenu“ ali je to samo znak da se menjamo i idemo napred 🙂
Ovih lekcija koje mogu da se izvuku i iz bavljenja sportom ima veoma mnogo i želimo da ih i vi podelite sa nama. Koje su to stvari koje ste vi naučili kroz sport? Šta za vas znači menjati se, učiti nove stvari i živeti aktivnim životom?
17 komentara. Leave new
U pravu si Jeco, parcijalni ciljevi jesu nešto što može tako lepo da motiviše da izguraš do kraja ono što i ne sanjaš. Jer ovde nije važan sam ulazak u cilj, već put do tog cilja.
Destination: happiness!
BRAVO Jeco cico :))!!!
Destination: happiness!-slazem se potpuno!!!
ceo tekst je sjajan, ali deo sa kolenima je savršen! 🙂
oduševljena sam!!!
Iskreno se divim tvojoj odlucnosti, hrabrosti, fokusiranosti! sa koliko ljubavi i svesti zivis svoju stvarnost! vi ste mala raja koja je predodredjena da dosegne neslucene visine i ponosna sam sto vas poznajem i sto sam tu negde oko vas.
Neguj svoju mudrost i privij svaku svoju bol jer tada znaci i da tvoja dusa uci nesto sto do sada nije znala :-).
budi uvek ovako posebna i svoja!
Možda glavna stvar, doduše tehnička, jeste saznanje da mora da boli kada se uči (raste). To je taj momenat kada izlazimo iz „komforne zone“ u nepoznato. Tako je svaki put kada radimo nešto novo, npr kada povećavamo brzinu trčanja i pomerili svoju granicu.
Na nešto dubljem nivou, mislim da te sport uči i da je ok da menjaš ciljeve tokom vremena. Npr danas stvarno želiš da možeš da trčiš to i to vreme, ali sutra za tebe trčanje može da bude upoznavanje novog grada, sightseeing, prekosutra isključivo način da se isprazniš ili ga iskoristiš za svoje zdravlje.
I posledica ovoga stvarno može da bude da si tolerantniji prema svima koji se bave trčanjem. Na primer meni su dragi svi, i oni koji će da se trkaju sa Gebreselasijom i oni koji će večito da džogiraju. I toleranciju učimo i razvijamo kroz sport 🙂
“komforna zona” ?
ali bukvalno http://en.wikipedia.org/wiki/Comfort_zone
The comfort zone is a behavioural state within which a person operates in an anxiety-neutral condition, using a limited set of behaviours to deliver a steady level of performance, usually without a sense of risk. A person’s personality can be described by his or her comfort zones. Highly successful persons may routinely step outside their comfort zones, to accomplish what they wish.
A comfort zone is a type of mental conditioning that causes a person to create and operate mental boundaries. Such boundaries create an unfounded sense of security. Like inertia, a person who has established a comfort zone in a particular axis of his or her life, will tend to stay within that zone without stepping outside of it. To step outside a person’s comfort zone, they must experiment with new and different behaviours, and then experience the new and different responses that then occur within their environment.
To ti je otprilike ono kada ideš 105% preko MAB 🙂
hoćeš da kažeš da je ta zona više za anaerobnu snagu i ona je preko 4mmol/L ?
@mig: Veki je to malo smutio na brzaka + engleski ))!! Rec je o stanju svesti, a ne o biohemijskim procesima u organizmu!
ima jedna zona kad se sva stanja svesti izmenjaju i traje vrlo kratko(svest,nesvest,podsvest i besvest skraćeno lelejska gora :)) )
Hvala na komentarima drugari 🙂
Vujo, danas mi je Ivan napravio plan treninga za BG maraton tako da ćemo na proleće da vidimo kako izgleda put od 42 km do cilja 🙂
Andrea, prva priča o trci koju sam čula od nekog iz ove ekipe je tvoja sa polumaratona u Lisabonu i nekako mi je taj koncept trčanje radi uživanja odmah legao 😉
Hvala Ksenija. Ovo je pisano pre Gagine obuke, sledeći će biti mnogo bolji 🙂 A i ti si postavila visoke standarde za nas gostujuće blogere džogere pa moramo da se potrudimo 🙂
Draga Maro, tebi ne znam šta da odgovorim. Da znam sada bih ti ovde nacrtala neka srca 🙂 Kada mi ovako nešto napišeš jednostavno ostanem bez teksta…
Veki, pre par meseci bih ti rekla da su za razvijanje tolerancije mnogo bolji ekipni sportovi ali što više vremena provodim sa ovom ekipom shvatam da to nije pravilo 🙂
@Jeca
zezaj se ti na maratonima 42km kolko ‘oces,al’ na Bojani da mi budes oporavljena i spremna za kajt ili dasku!!!
@Jelena: lep tekst, baš mi se sviđa. Kod mene nema razlike u sportu i u životu – isti pristup svemu. Svaki slon može da se podeli na male parčiće. Konkretno, meni za polumaraton nije odgovaralo da uopšte razmišljam o tome koliko ima do kraja do polovine trke. A za maraton, lep si cilj postavila, neka je sa srećom.
@mig: odlično ti je ovo za lelejsku goru :)). U principu, izraz ‘getting out of a comfort zone’ ili izlaženje iz zone komfora i označava one trenutke kada stvarno napreduje čovek u bilo čemu što radi. Kad pomisliš da nemaš snage da više trčiš, a ti isprintaš još 200 metara, kad učiš nešto za šta si odredio 3 sata, pa produžiš na 5. Misli se na to da ne može da ti bude udobno i da napreduješ u isto vreme.
@Andrea na dasku ćemo valjda pre leta, ja se nadam nekom zimovanju 🙂 Za Adu i kajt ništa ne brini, to je sigurno. A i Ivan mi je takav plan napravio da da će maraton biti laganica, oporavljam se za par dana 🙂
@Petar Hvala 🙂 Super je kada shvatiš koliko stvari koje si naučio u sportu možeš da upotrebiš u životu i obrnuto. Neki tekstić i od tebe da očekujemo na ovu temu? 🙂
Heroji koji jedu slonove su moja omiljena vrsta heroja. Uživao sam čitajući ovaj tekst i indentifikovao se sa mnogim stvarima ovde napisanim.
Nadam se da je bol u kolenima samo metafora.
kako da nadjem temu „baviti se sportom je zdravo“? nmg da nadjem
predlozite sta da napisem
Maci, ovde su gotovo svi tekstovi sa takvom konotacijom. 🙂 Šta te konkretno interesuje?