Ideja da istrčim polumaraton javila se iznenada. Počelo je tako što sam čuo sam iskustva nekih ljudi o polumaratonu u Beču. Poželio sam da budem dio te velike žurke na ulicama. Brzoplet, kakav po prirodi jesam (pokušavam to da promijenim), bukvalno sjutradan sam uplatio startinu. Vrlo malo je nedostajalo da taj isti dan kupim i avionske karte. Srećom, nijesam ih kupio.
Čitav život trčim, lagane i kratke distance, ali od tog trenutka krenuo sam sa istraživanjem šta mi sve treba da bih istrčao polumaraton. Otvorilo se nepregledno more novih informacija, upozorenja i iskustava drugih ljudi. Riješio sam da probam sam da se spremim. Napravio sam plan od 10 nedelja i ušao u super formu, međutim od početka decembra nastupa loš period. Jaka prehlada, koja je bila rezultat trčanja po prvom snijegu maksimalnim intezitetom, krenula je da me lomi. Ispred mene je bilo 2 mjeseca borbe sa virusom i prehladom koja me je zaustavila u mojim namjerama.
Tog dana sam odlučio da sa prvim danima proleća ne lutam sam, već da nadjem nekog ko može da me zaustavi kad u treningu krenem da radim nešto što nije dobro za mene. Baš tih dana osnovan je RRC trčanje.rs koji je bio idealan za ljude poput mene, koji imaju male ciljeve u trčanju, koji možda nikad ne žele da učestvuju na trkama ili barem ne žele da učestvuju na trkama svaki vikend, koji nikad neće ni poželjeti da istrče polumaraton. Pored svega toga, bilo je tu i pregršt prekaljenih trkača sa gomilom trka iza sebe. Ovo je bila prava adresa.
Pripeme su bile duge, a počele su na mom prvom treningu dve nedelje pred Beogradski maraton, kad sam upoznao ekipu: Ivana, Vekija, Kapulicu, Crvenog, Mimu, Nevenu, Đorđa, Vladu, Sandru, Maju… Nikad neću uspjeti da nabrojim sve, tako da ću se zaustaviti. Svi su se spremali za Beogradski polumaraton ili maraton, svi su ga istrčali, čak ga je i Sale Kapulica istrčao, a da nije ni bio u Beogradu!
Ja sam bio navijač, na najtežem mjestu – usponu kod Beograđanke. Tada sam odlučio da ću istrčati sledeći polumaraton ma gdje on bio. U dogovoru sa Ivijem, izbor je pao na 2. Noćni polumaraton u Novom Sadu.
Pripreme su me dovele do toga da prvi put u životu istrčim distancu preko 10km, da prvi put trčim 7km brzinom 4:30min/km, da istrčim 4 kruga oko brda u svom rodnom gradu (taj dan sam i u svojoj kući bio slučaj za ludnicu), ali i do toga da sam sopstvenom nepažnjom, zanemarivši dane odmora, izazvao povredu ligamenta levog kolena. Za to vrijeme, u klubu su se pojavljivali novi ljudi, koji su samo dopunjavali atmosferu koja se stvarala iz treninga u trening. Sve je prošlo, dosao je i dan prvog polumaratona – 25.06.2011.
Trku i taj dan pamtim u slikama koje ću pokušati da nabrojim: putovanje busom, lazanje koje sam podijelio sa Nevenom, majica mog prvog polumaratona koju sam dobio u razmjeni sa Acom, presvlačenje u šumi, navijanje za naše učesnike u mini maratonu, uporna sms podrška od meni drage osobe, start trke, formacija sa Nikolom, Teodorom i Draganom, konstantna podrška i savjeti iskusnijih kolega u formaciji, priključenje Saleta Kapulice, međusobna podrška trkača koji su se mimoilazili, frenetično navijanje članova kluba kod okreta, lagan ritam zbog vjetra, ubrzavanje sa Saletom, navijači na glavnoj okrepnici, čovjek iz organizacije koji nas je duhovitim opaskama oraspoložio svaki put kad smo prošli…
Poslednje čega se sjećam je kako Kapulica viče: “Bole, ubrzaj, imaš ga ispod 1:50”. Tu sam krenuo kao ludak i imao sam prvi polumaraton ispod 1:50, ili tu negdje – stvarno nije ni važno. Sledeća slika – medalja oko vrata i jak vrisak. Vrisak ostvarenog cilja. Morate da probate i doživite taj osjećaj. O greškama koje sam napravio pre trke, pisaću u nekom drugom tekstu.
Hvala vam svima, uživanje je trčati sa vama, radujem se nastavku druženja i treniranja sa vama. Ono što volim je što sam ja i pored ovog trkačkog uspjeha ostao onaj mali trkač kome je vrhunac trčanja – trčati sa jednom dragom osobom u omiljenom Hajd parku.
Do sledećeg trkačkog cilja, sportski (trkački) pozdrav.
14 komentara. Leave new
Vauuuu, Boško ovo je predivno. Svaka ti čast na tvom velikom uspehu. Svaka ti čast i uživaj u njemu i u stvarima koje si naučio o sebi spremajući se, a verujem da si naučio dosta toga. Svaka ti čast i hvala na ovako divnom i motivišućem tekstu, i to baš pred početak priprema za Ljubljanski maraton, pročitati ovako lepo zabeleženo iskustvo je neprocenjivo. Do nekih novih izazova i uspeha, vidimo se na trcanju :))
Svaka čast na ostvarenom rezultatu.Tačno znam kako se osećaš,pošto sam i sam ove godine istrčao svoj prvi polumaraton(u bgu,pre dva meseca)
Nemam reči! Ovo je fantastično! Presrećna sam što si se izborio za takav sjajan uspeh i što smo svi zajedno deo toga. Toliko si divno opisao taj osećaj zajedništva, sa drugarima je sve mnogo lakše i lepše! Sad sam motivisana da izadjem odmah i da trčim 🙂
Boško, svaka ti je ko u Njegoša! 😉 Bravo!
Svaka cast majstore, radujem se nasim buducim zajednickim treninzima i trkama!
Bravo Boško!!! Sjajan tekst koji će motivisati mnoge da krenu tvojim putem. Odlična trka, trčli ste kao Kenijci u formaciji. 🙂
E bravo 🙂 I ja cu jednog dana …. 😀
Nešto mi se sve čini da ćeš uskoro da dođeš i na ideju da trčiš i maraton, a kako si istrčao svoj prvi polumaraton nešto mi se čini da ću morati dobro da poradim na formi da ispratim tvoj tempo.
Bravo!
Još nešto. Mislim da si ti pravi primer kako treba pristupiti trci. Bio si verovatno najnervozniji na stratu ali od momenta kada si prešao liniju cilja bio si verovatno jedan od opuštenijih. Nisi poleteo na startu, koristio si svaku priliku da se okrepiš, hranio si se tokom trke kako treba i štedeo si snagu za kraj. Jednostavno, pametno si istrčao trku. Potreban je veliki nivo samokontrole da se uradi ovo što si ti uradio, tako da nisi baš toliko brzoplet koliko misliš.
Uvek mi je zanimljivo kada na trkama, posebno vetrovitim vidim ljude kako trče samostalno, istim tempom po par metara udaljeni jedni od drugih, mada je u takvim uslovima trčanje u grupi mnogo efikasnije. Ti si ovo prepoznao na prvoj trci i za to sve pohvale.
Još jednom, bravo Boško!
Pa vidim da mi polako gurate ideju, pa pocinjem i o tome da razmisljam, ali sve u svoje vrijeme. Sada je bitno da istrchim par polumaratona i da u njima uzivam kao u ovome prvom.
Na savjetima i pomoci u toku trke ti se vise necu zahvaljivati, jer cemo trcati ponovo i trebace mi ih jos mnogo 🙂 Malo noge da odmore, pa da vidimo sta i kako dalje. U svakom slucaju, mozda i budes tu, pa da zajedno trcimo jos neke trke. Ako ne budes tu, bices nam domacin na nekim trkama 🙂
Veliki pozdrav!
Bravo, svaka čast. Ne mogu da se otmem utisku, koji deli i Nikola, da ćeš ubrzo početi da razmišljaš i o duplo većoj distanci. Tako to obično biva, ja sam na primer istrčao 2 polumaratona u okviru od mesec dana pre svog maratonskog debija. Sve je stvar kako to u glavi razmotriš, izmeriš i odlučiš.
Vidimo se na nekoj od sledećih trka, a možda i na treningu, jer je Hajd i moje omiljeno mesto.
Pozdrav!
Igore, odavno pratim tvoje clanke na ovome sajtu i moram ti priznati da sam svaki procitao minimum dva puta. Posto vidim da smo u neku ruku i zemljaci, prepoznacu te i upoznacemo se u Hajd parku ili na prvoj narednoj trci, iako sad sledi pauza pred udarnu jesen.
O maratonu jos nijesam razmisljao, ali mislim da mogu da ga izguram, prije svega psihicki. Fizicki je, cini mi se, manje vazno 🙂
Veliki pozdrav!
Hvala svima, idemo daaaaaaaaaljeeeeeeeeeeee 😀 😀
Idemo Zuleeeeeee,samo gazi !
ja treniram odbojku 2 meseca