„Jesen stigla, Dunjo moja“… Hladno, dan kratak, a vremenske prilike nepredvidljive u ovo doba godine. Mi, rekreativci dolazimo s posla, neko s fakulteta, umorni, neko lakše prehlađen, neko još uvijek pod tenzijom i stresom od radnog mjesta, šefa, kolega i naravno – porodične obaveze… A kao šlag na tortu osećamo ubistvene mirise iz kuhinje koji dovode u dilemu: da li da treniram sad, ili posle ručka?! Izgovora nema, na trening se mora ići. Žao mi je da ga propustim, ulazim u formu, misli uskomešane, ali odlučno vojničkom brzinom oblačim opremu i gas do parka, stadiona ako je iole osvjetljen. Valjda neka budala neće dovesti rota ili šarplaninca, jer se i to dešava!
Šta je to motivacija?
Motivacija i (psihološka priprema u sportu – rekreaciji) po mišljenju stručnjaka je još uvijek neistražena oblast, a kod nas imam utisak tek stidljivo zagrebana po površini. Pored opšteg uslova da neko ko hoće ili se već bavi u ovom slučaju rekreativno ili profi trčanjem mora biti fizički sposoban, takođe je bitno da na psihološkom planu bude stabilan. Tada, iako je na dobrovoljnoj bazi izabrao granu sporta (trčanje), s ciljem zadovoljenja svojih individualnih i drugih potreba, morati jednostavno rečeno podgrijavati svoj motivacioni aspekt. Znam da je lakše teoretisati nego u praksi realno sprovesti, jer današnji je čovjek, koliko i sam kriv ipak zatečen brzim razvojem tehnologije, prinuđen htio ili ne, da živi brzim i nezdravim načinom života, te u velikom procentu sve više obolio od bolesti moderne civilizacije koja se zove Hipokinezija (bolest nekretanja).
Ove konstatacije o zdravlju su vjerovatno osnove motivacije kod nas trkača,a tome u prilog ide nedavna anketa “Zašto trčim?“ u kojoj je, nas veći dio na prvo mjesto istakao brigu o zdravlju. Ono što stručnjaci ističu u prvi mah je to da moramo biti svjesni da postoji veliki broj motiva, da su oni različiti, kako po svojim izvorima, tako i po načinu zadovoljenja. Motivacija u sportu, a posebno u atletici se manifestuje u tri razna aspekta:
- kroz ponašanje u vezi sa izborom određenog sporta ili sportske discipline
- kroz ulaganja napora (većeg ili manjeg) u treniranju izabranog sporta
- kroz perzistenciju (zadržavanje) u određenom sportu
Sigurno je da nisu isti motivi kada se radi o različitim kategorijama, o djeci, juniorima, seniorima, amaterima, profesionalcima. Od ostalih motiva važnu ulogu igra i motiv ili potreba za postignućem. Ovaj motiv se definiše kao potreba pojedinca da se postigne ili premaši određeni standard kvaliteta. Da bi se on mogao aktuelizovati neophodno je da postoji mogućnost evaluacije (provjere) ishoda aktivnosti u kojoj isti nastoji da zadovolji motiv. Ovaj motiv se javlja sve vrijeme bavljenja atletikom i tu kao i u ostalim sportovima.
Tipovi cilja postignuća
U atletici kao i u drugim sportovima možemo da uočimo tri osnovna cilja postignuća:
- postizanje kompetitivne sposobnosti
- sticanje sportske vještine
- izazivanje socijalnog odobravanja
Postizanje kompetitivne sposobnosti podrazumjeva težnju pojedinca da maksimizira subjektivno pripisivanje dobrih sposobnosti i minimizira vjerovatnoću javljanja loših ili neadekvatnih sposobnosti. Da bi to postigao, on mora da procjeni sposobnost protivnika u odnosu na ostale, svoju sposobnost u odnosu na protivnika i da procjeni koliko je on uložio napora u takmičenje, a koliko protivnik i protivnici. Postizanje socijalnog odobravanja jeste cilj koji se javlja i u ostalim životnim situacijama, ali maksimalno dolazi do izražaja upravo u sportskim takmičenjima. Naime treneri, u principu, stalno nastoje da povećaju ulaganje napora kod svojih sportista i odaju im priznanje kad god se to manifestuje. Ovaj oblik motivacije se posebno susreće u radu sa djecom koja ne umiju da procjene svoje sposobnosti i kompetentnost u sportskoj aktivnosti i svoj uspjeh ili neuspjeh doživljavaju isključivo na osnovu reakcija trenera. Poseban problem, a vjerovatno i jedan od najvažnijih sa kojima se susreću treneri u praksi, jeste kako zadržati nivo motivacije za bavljenje sportom. Osnovni faktor perzistencije (zadržavanja) u sportu, kao i količine uloženih napora u toku treninga,predstavlja motiv postignuća.
Što se tiče naše kategorije, a na ovom sajtu je nas sigurno više od 50% sličnih trkačkih mogućnosti, barem sam ja tako procijenio, da se niko ne uvrijedi. Postoji nešto što skoro svi osjećamo a to je moć, trkačka moć, moć koja nas i te kako drži i gura u ovom sportu, a znam nekolicinu koja sebe na hajde da kažem šaljiv način poredi , da su besmrtni u odnosu na ljude koji se ne bave trčanjem. Ta trkačka moć, to je teško objasniti, naći prave riječi, naročito momci i djevojke koji debelo idu maraton ispod 3:20/km , ili recimo osjećaj poslije dobre trke ili moćnog treninga u prirodi kada tijelo povećava nivo triptofana u organizmu, zbog čega se predpostavlja da raste količina serotonina (hormona sreće).
Motivisati nas može i nova oprema, dobre moćne patike (znam kako sam bio nabrijan kada mi je Kodžo donio Nike Skylon iz Italije…), zatim iščekivanje trke, pa motivisanost poslije istrčanog ličnog rekorda, toliko taj ličnjak čovjeka podigne, da počne maltene da razmišlja o Olimpijadi (ha,ha,ha..), takođe dobar motiv za početak trčanja je i sajt „trcanje.rs“.
Lični primeri motivacije
Želim još samo da napišem par riječi, to jest ličnih primjera i iskustava ljudi kao što smo mi, s ciljem da nas i to, poredivši se jedni s drugima, motiviše u ovom predstojećem periodu priprema za sledeću sezonu. Preokret je moguć i u zrelim godinama.
Tom Conkin je u srednjoškolskim danima bio prosječan fudbaler, košarkaš i trkač. Kada je postao uspješan Čikaški advokat, pokleknuo je pred grešnim izazovima svijeta odraslih. Tri kutije cigareta dnevno, kafa, šećer pomogli su mu da prođe kroz buru života. Posjeta doktoru 1980.god. upozorila ga je na veliku vjerovatnoću skore bolesti srca. Pošto je o svemu razmislio sledećih nekoliko nedelja, shvatio je da umire. Putem prijatelja doznao je za poznatog stručnjaka kondicionih priprema koji mu je terapiju odredio sastavljenu od istezanja, tenisa i trčanja. Na početku se osjećao potpuno tromo, pa je za prvih treninga istrčao 20, a prohodao 100m. Nakon nekoliko mjeseci mogao je pretrčati 400m, ali ga je u koljenu počeo mučiti strašan artritis, zbog čega je mislio da će morati odustati od trčanja. Dnevno je pio i po 12 aspirina da spriječi upalu. A onda je jedno prijateljsko takmičenje pokrenulo njegov takmičarski duh. Ostale kolege iz advokatske firme, već su trčali po 10km. Ustanovio je da će, bude li mu daljina trke cilj, dati smisao svakodnevnim treninzima i tako bolje napredovati.Vremenom su bolovi jenjavali, a on je istrčao 3km, i počeo davati smjele izjave: “za godinu dana trčat ću maraton“, ograđujući se uz, “božiju volju“. Motivisan svojim napretkom Tom je ispunio obećanje i smatra da ne treba pokleknuti pred neaktivnim egom četrdesetogodišnjaka dopustivši mu da preuzme nadzor.
Takođe, Dr Georg Sheehan je svoje svakodnevno trčanje pretvorio u trčanje svakog drugog dana.Većina njegovih prijatelja trkača je smatrala da dobri doktor gubi zanimanje za trčanje, no on je u 62. godini istrčao svoj do tada najbrži maraton. George danas svakog drugog dana trči 15 km i smatra da tako mnogo bolje održava kondiciju nego prije, kada je svakog dana trčao 8-10km. Kada se sprema za maraton, u trening ubacuje i dužinsko trčanje.
Jack Foster se trčanjem počeo baviti u 33. godini, istrčao maraton u vremenu od 2:11 u 41 godini. a potom 2:20 u pedesetoj. Ovo je samo po sebi izuzetno. Kako bi održao takmičarsku formu Jack jednom sedmično trči ubrzanja. U obližnjem parku trči intervale od kilometra za 3:07, a između ponavljanja džogira 600m. Intervale povećava kada se približi važna trka. Dva puta sedmično trči dužinu, jednom 25 km, a drugi put 32km. Nedeljom vozi i bicikl po svojoj novozelandskoj okolici. Teško je trčati kao Jack Foster (najbolji je u svijetu za svoje godine), ali ista načela vrijede za sve trkače određene starosne dobi.
Kada budemo promatrali sekunde kako prolaze na velikom satu što otkucava vrijeme naših života, možemo izabrati hoćemo li prihvatiti proces “urušavanja“ izazvan zanemarivanjem ili ćemo preuzeti nadzor nad vlastitim životima.
