Bosonogo trčanje – zašto sam izuo patike i ne vraćam se u njih?

Bosonogo trčanje nije ništa novo i svi su prije tako trčali. Onda su došle tenisice i od tada svi više ne znamo kako je to trčati bos.

Tu i tamo se pojavi neki trkač koji trči tako bos, ali svi se njemu čudimo jer nam se čini da to nije baš normalno. Ali upravo je suprotno. Trčanje bos je zapravo najprirodniji oblik. Čak i trčanje bos po tvrdim podlogama.

Moje iskustvo sa bosonogim trčanjem

Ovo bosonogo trčanje nije niti meni bilo nešto previše za zanimljivo sve dok par tjedana nisam na testiranje dobio Swiss Barefoot Company čarape za bosonogo trčanje koje sam krenuo testirati.

Ono što je bilo pravo otkriće poslije već prvog trčanja je fantastičan osjećaj slobode koja ti se pruža trčanjem po raznim podlogama. Također novi mi je bio i osjećaj kako moja stopala i na kraju cijelo tijelo reagira s podlogom.

Stopala gore – ali je osećaj dobar

Krivo bi bilo da ne kažem da sam nakon tog prvog trčanja imao osjećaj da mi stopala gore i da će se zapaliti. No usprkos tom ne baš ugodnom osjećaju, ništa me nije omelo da za dva dana napravim još jedno bosonogo trčanje.

Onaj fantastičan osjećaj je opet bio tu, ali nakon trčanja nije više bilo osjećaja da ću izgorjeti. I tako sam nakon dva trčanja odluči da se upustim u avanturu bosonogog trčanja. Klasične tenisice mi više nisu zanimljive jer u njima nemam osjećaj podloge po kojoj trčim.

Iz čarapa u „patike“

Kako sam čarape vrlo brzo istrošio. (U međuvremenu je stigao novi par) bacio sam se u potragu za tenisicama za bosonogo trčanje. Takve tenisice još vole zvati minimalističkima jer imaju vrlo taknu potplatu. Od svih koje sam gledao odlučio sam se za Vibram Five Fingers (VFF). Možda smiješno izgledaju jer imaju “prste”, ali trčanje u njima je jedno sasvim novo iskustvo.

Prije koju godinu kod nas je bilo par trgovina koje su prodavale VFF tenisice, ali sada iz nema. Za njihovu nabavku najednostavnije mi je bilo posjetiti eBay i potražiti neku povoljnu aukciju.

Kako u VFF tenisicama prsti imaju mjesta da se šire, tijekom trčanja dobije se bolji odraz. Osim toga kako tenisice nemaju “heel drop” ne trčimo na petama nego na prstima.

Zapravo bosonogo trčanje u cijelosti mijenja način na koji trčimo i zapravo počinjem učiti trčati ispočetka, ali ispravno. Tako da treba koji tjedan da naučimo naše tijelo na ovaj novi način trčanja.

Barem ono što ja mogu reći iz svoga dosta kratkog bosonogog iskustva je to da zapravo nije bitna podloga po kojoj trčimo. Naše tijelo je jako prilagodljivo, puno više nego što mi mislimo.

Tako se bosonogim trčanjem koriste drugačije skupine mišića u stopalu koje će bez problema prilagoditi tvrdoj podlozi bez da moramo imati tenisice s 10 cm pjene za upijanje udaraca.

Kako bezbedno ući u svet bosonogog trčanja?

Prvo si morate u glavi napraviti klik da se odlučiti na bosonogo trčanje. Slijedeći korak je nabavka minimalističkih tenisica poput VFF koje imaju tanku potplatu.

Bosonogo trčanje također mijenja način na koji trčimo tako da ćemo većinu vremena trčati na prstima. Savjet je svakako da si date malo vremena da se tijelo nakvine na novi tip trčanja. Ako možete izaberite neku mekšu podlogu za trčanje i nemojte prvih par treninga pretjerivati s dužinom. Trčanje od par kilometara će biti sasvim dovoljno.

Ono na što svakako morate biti spremni da će biti žuljeva. Razlog je tome što se večina minimalsitičkih tenisica nosi na bosu nogu i što koristimo druga područja stopala za doskok. Najbolje je da imate spremne Hansaplaste ili ljepljivu sportsku traku.

No najbitnije je da nikako ne odustanete jer kao i sve u životu, na početku je teško a kasnije je mačji kašalj.