Mnogi početnici i u trčanju i u plivanju često plivaju-trče nižom frekvencijom zaveslaja/koraka nego što optimalna tehnika nalaže. Posebno kod plivanja, gde samo naizgled duži zaveslaj izgleda primamljivo, pravi se greška koja košta rekreativne i napredne plivače dragocene energije i vremena na takmičenjima.
Skot Meklin, sa Univerziteta Sautvestern u Teksasu, došao je do interesantnih podataka sprovođenjem istraživanja na 10 plivača sa univerziteta u beskonačnom bazenu (bazen od par metara koji ima stalni priliv vode od napred, tako da plivač maltene pliva u mestu) koji je podešen na tempo 1:40 /100m.
Prvo je zabeležena prirodna frekvencija zaveslaja. Većina ejdž grupera (solidnih rekreativnih plivača/ica) imaju od 50 do 65 SPM (Stroke Per Minute). Trkači teže 85-90 koraka po minuti.
Nakon toga zahtevalo se da svaki plivač pliva 10% manjom frekvencijom od normalne, a onda i 20% manjom. Kako se brzina plivanja nije menjala (1:40 fiksno na 100 metara) plivači su morali da produže zaveslaj kako bi zadržali tu brzinu.
Pored ovog testa plivači su probali i sa obrnutim procesom gde su povećavali 10 i 20% frekvenciju svojih zaveslaja. Da bi držali istu brzinu, naravno, morali su da skrate zaveslaj da bi postigli – brži, a kraći zaveslaj.
Za svaku od ovih frekvencija merene su vrednosti kiseonika, srčanog pulsa i ličnog osećaja težine plivanja, kao pokazatelji ekonomičnosti.
Rezultati
Rezultati su bili pomalo i čudni. Iako mnogi misle da duži zaveslaj povećava efikasnost zaveslaja, pokazalo se da kako se zaveslaj povećavao proporcionalno je i rasla potrošnja kiseonika, srčani puls i lični osećaj napora. I broj udaraca nogom je rastao, što sugeriše da su plivači morali da udaraju brže nogama kako bi nadomestili „mrtve tačke“ koje su nastajala prilikom promene zaveslaja.
Nasuprot tome, kada se za 10% poveća frekvencija, dolazi do blagog pada potrošnje kiseonika, srčanog pusla i napora. Sa 20% povećanja frekvencije dolazi do neznatnog statističkog povećanja parametara.
Zaključci i preporuke
- Plivači prirodno biraju najsporiju frekvenciju zaveslaja koja je ekonomična za njih.
- Nemojte preterano da produžujete zaveslaj, to u stvari prouzrokuje „overglidining“ (slično kod trčanja overstride), što vas čini manje efikasnim.
- Vrlo je verovatno da ćete uspeti da povećate za 10% vašu frekvenciju plivanja. Za plivanje u otvorenom i na talasima, ovo znači da ćete lakše izaći na kraj sa talasima koje prouzrokuju drugi plivači.
- Plivači kao što su Jan Torp i Majkl Felps imaju duži zaveslaj, ali ujedno i veoma snažne nožne udarce koje im daju značajnu propulziju. U skladu sa tim, ukoliko imate dug zaveslaj, nikako nemojte da koristite triatlonsko nožno plivanje pri kojem vam nožni rad služi da se održavate na vodi – doćićete u situaciju da pravite pauze između zaveslaja.
Srećno plivanje.
[1] McLean SP, Palmer D, Ice G, Truijens M, Smith JC. (2010). Oxygen uptake response to stroke rate manipulation in freestyle swimming. Med Sci Sports Exerc., 42(10):1909-13. by http://www.feelforthewater.com
2 komentara. Leave new
Veki is on the road again (this time as triathlon men) LOL
Zdravo Veroljube, drago mi je da se na trčanju pojavljuju i tekstovi o plivanju!
Ono što mene kod plivanja najviše pali je upravo u tome što nije sve „linearno“ kao u trčanju i biciklizmu gde prosto ako dodaješ gas ideš brže…