Jesmo li osuđeni na brzu hranu?
Ishrana

Jesmo li osuđeni na brzu hranu?

Zdrave navike su stvar izbora, balansirana ishrana takođe. Uspevala sam da uskladim obaveze i treninge, tako da imam vremena da kuvam i hranim se uredno. Sve dok se nisam zaposlila. Tada se moj ritam značajno izmenio, iako sam pokušavala to da poreknem i nastavim sa svim interesovanjima i hobijima.

Promena se najpre odrazila u načinu ishrane. Verujem da je to nešto sa čime se susreće većina ljudi koji svaki radni dan provodi u fiksnom radnom vremenu od najmanje 8 sati. U tih 8 sati, imam 15 do 30 minuta vremena za pauzu. To najčešće znači da nemam vremena da polako pojedem obrok van kancelarije, već da ga kupim i zgutam u trku nazad, ili da doručkujem dok me prekidaju telefonski pozivi i ljudi koji ulaze sa raznim zahtevima.

Zbog toga se izbor doručka svodi na brzu hranu, a u mom slučaju “nešto iz pekare”. Posle par meseci znala sam ponude svih pekara u radijusu kretanja brzim hodom 7 minuta u jednom pravcu od mog posla. Izbrojala sam nekih petnaestak kioska brze hrane u najužem centru Beograda, samo oko Trga republike.

Teror brze hrane razlog je što se u EU broj gojaznih ljudi u toku protekle decenije povećao za 50%, a u Srbiji čak za 60%. U populaciji odraslih Srba 54,4 odsto ljudi ima veću težinu nego što bi trebalo. Zbog ovog podatka gojaznost se smatra bolešću savremenog društva. Prekomerni kilogrami loše utiču na krvni pritisak i organe za varenje, stvaranje masnih naslaga i mogu biti uzrok srčanih i mnogih drugih oboljenja.

Posle nekoliko meseci takvog života shvatila sam da moram radikalno da promenim svoj način ishrane. Ne samo da sam se ugojila, uvidela sam da mi je značajno smanjena snaga, volja i energija. Počela sam da preskačem treninge, da izbegavam druženja i hobije, sve što bi zahtevalo od mene napor izlaska iz kuće. Iako sam se ugojila svega nekoliko kilograma, dominantno osećanje tromosti nagrizalo je moj entuzijazam za bavljenje svim onim stvarima koje volim i viđanje sa dragim ljudima.

Kuvana hrana u centru grada

Zato sam počela da tražim načine alternativne (što u ovom slučaju znači zdravije) prehrane u centru Beograda. Postoje brojni restorani u kojima se može obrokovati dobro i zdravo, ali moja finansijska situacija ne podržava tu opciju kao svakodnevnii izbor.

Pronašla sam dve oaze Tazé toplo u Vasinoj 3. i kantina Strauss u podzemnom prolazu na Terazijama. Tamo se pouzdano može pojesti lep obrok za cenu od oko 300 dinara. Volim salatu sa tunjevinom koju nemaju već pripremljenu, već je spremaju tek kada je naručite. Tako pouzdano znam da ću dobiti sveže povrća. Uvek ih zamolim da mi u tu salatu dodaju šaku kikirikija, jer volim tu kombinaciju, a to spada u dozvoljenu i preporučenu dozu dnevnog unosa semenja. Obavezno probajte i supu minestrone ili teleću čorbicu koje vraćaju u život, naročito hladnim danima!

Spremanje hrane kod kuće

Ukoliko vam je mnogo da svakoga dana odvajate taj novac za jedan pristojan obrok na poslu, ne budite lenji, iseckajte voće ili povrće i ponesite sebi od kuće ukusan i hranljiv obrok. Osećaćete se lakše i imati više energije. Moj omiljeni doručak sastoji se od banana koju umutim u parfe, tome dodam rendane jabuke, malo seckanog sirovog badema i sve to začinim cimetom. Iznenađujuće dobra kombinacija!

Mnogi mi govore da im je salata nedovoljna kao celovit obrok do ručka. U tom slučaju spremite veću količinu. Sigurno je zdravije da pojedete dva puta više povrća za doručak da biste bili siti, nego bilo šta od loše hrane što biste inače sebi priuštili. Brinite o svom zdravlju.

Recite mi, kako i gde se vi hranite tokom radnog vremena?

Prijavi se na newsletter

Najnoviji članci, preporuke i korisni saveti direktno na email.

Prijavi se