Blog & Kolumne

Dina Zdanski-Radovanić: Iza mene su bile godine neaktivnosti

Nema komentara

Dugo sam gledala sajt Škole trčanja i razmišljala o tome da li mi ju tu baš mesto.

Iza mene su bile godine neaktivnosti, prekidane povremenim izletima na razne vrste aerobika i u teretanu.

Ali ničemu nisam mogla da postanem posvećena. Zatvoren prostor i gomila ljudi bez ikakvog strujanja energije su kod mene izazivali nelagodu.

Onda sam krenula da trčim sama i, kao većina početnika, nisam ispoštovala granice svojih mogućnosti. Usledile su povrede, pa operacija, pa oporavak i posle svega sam se opet našla ispred sajta BRC-a.

Niko nije bio baš pun podrške za moje želje i ideje ,,.. ne vodiš računa o svom kolenu, ne vodiš računa o svojim godinama…“. I to je bilo dovoljno da proradi moja tvrdoglavost.

Našla sam se u sred jula i najvećih vrućina, sa 48 godina, troje dece i operisanim kolenom na početku Letnje škole trčanja BRC-a.

I samo sam se tog prvog dana zapitala da li mi je tu mesto i jesam li ipak precenila svoje mogućnosti. Posle više nikada.

Iskustvo posle 4 meseca je krajnje neočekivano, neopisivo i neponovljivo. Pri kraju pete decenije malo šta više može da vas iznenadi, a strast i posvećenost nečem novom je vrlo neočekivana, a upravo sam to ja doživela.

Moj život je bukvalno dobio novi smisao, ambicija i volja novo usmerenje i sve je nekako postalo bolje.

Počela sam da se radujem i iščekujem svaki novi trening, velike vrućine, kišu, hladnoću i vetar doživljavala sam samo kao problem u stizanju na trening na vreme.

Stalno je doticala neka nova energija proistekla iz samog pokreta, iz otvorenog prostora oko mene, od pozitivnih ljudi, iz ogromne podrške koju sam dobijala, iz kilometara koje još uvek ne verujem da sam savladala, iz prolazaka kroz cilj u društvu mojih klubskih drugova – i na tu energiju sam se navukla i postala ovisnik.

Sada sve drugo merim sa tim, a raspored mojih dnevnih obaveza, kojih zbilja ima mnogo, usklađuje se sa vremenom treninga.

I ne mogu da zamislim da prestanem da trčim, jer od kada trčim ja se stalno smejem, a taj osećaj sreće i ispunjenosti kada jednom nađeš teško puštaš.

Dina Zdanski Radovanović, Veterinarska ordinacija „Family Pet“ Misarska 4, Beograd

Prevara i dopingovanje – najvažniji elementi tržišne atletike
Vanja Franjić: Moj posao je sedenje, a uz Školu sam smršao 12kg
Tags: , , ,

Povezani članci

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Fill out this field
Fill out this field
Molimo vas da unesete valjanu adresu e-pošte.
You need to agree with the terms to proceed