Vesti

SVETSKI ŠAMPIONAT U ATLETICI 2019 – IZMEĐU KORUPCIJE I DOPINGOVANJA

Nema komentara

Svetsko prvenstvo u atletici održano u Dohi (Katar) od 27. septembra do 6. oktobra, verovatno je jedno od najgorih u istoriji sporta. Takmičenja su održavana noću da bi se izbegle preterane vreline, međutim, temperatura najčešće nije silazila ispod 45-og podeoka, dok je vlažnost bila od 60 do 70 odsto. U takvim uslovima, svako izlaganje velikim naporima opasno je po zdravlje.

Međutim, Međunarodna atletska federacija nije želela da obrati pažnju na to, zato što je organizator, bogata zemlja Katar, velikim sumama novca lako ubedio čelnike svetske atletike da zdravlje atletičara nije bitno, nego da je najvažnije zabaviti gledaoce i zaraditi pare.

Joan Diniz, francuski, evropski i svetski šampion u hodanju na 50 km, napustio je trku u Dohi posle 16-og kilometra

Ljudska i sportska katastrofa

„Svi vide da je ovo prava katastrofa“, kazao je, u Dohi, Kevin Majer, francuski i svetski šampion u desetoboju i sedmoboju, naglasivši da se nije razmišljalo o zdravlju atletičara. Naravno, svi su to videli, osim Sebastijana Koua, predsednika Međunarodne atletske federacije koji je izjavio: „Vrlo je jasno da je, po atletskim ostvarenjima, ovo najbolji svetski šampionat koji smo ikada imali.“

Sebastijan Kou verovatno nije ni gledao muški i ženski maraton, a ni brzo hodanje, trke na kojima su se takmičari rušili od iscrpljenosti prouzokovane visokom temperaturom i vlažnošću. Joan Diniz, francuski atletičar, svetski šampion i trostruki evropski šampion u disciplini 50 km hodanja, rekao je da su uslovi pakleni i da mu je žao što se uopšte pojavio na ovom takmičenju na kome atletičari nemaju nikakav značaj.

Kevin Majer, francuski i svetski šampion u desetoboju i sedmoboju, rekao je o šampionatu u Dohi: „Svi vide da je ovo prava katastrofa“

Pored neljudskih uslova na šampionatu u Dohi, zapažen je još jedan promašaj koji je, očigledno, prošao neprimećen Sebastijanu Kou i njegovim saradnicima. Nemajući sportsku tradiciju, niti ljubitelje sporta, katarski stadion je, skoro neprekidno, bio prazan. Na dan otvaranja šampionata bilo je prodato samo 50 hiljada ulaznica za desetodnevno trajanje ove manifestacije na stadionu sa 46 hiljada mesta. Da bi malo ulepšali sliku, katarske vlasti su angažovali radnike iz istočne Afrike da popunjavaju prazna sedišta. Međutim, oni su dolazili samo na određena takmičenja na kojima su učestvovali njihovi sunarodnici.

Međunarodna atletska federacija više voli novac nego sport

Kada je Kou izabran za predsednika, on je trebao da označi novu generaciju funkcionera od kojih se očekivalo da prevaziđu metode organizovane korupcije prethodnog predsednika Lamina Diaka. Međjutim, izgleda kao da je Sebastijan Kou nastavio tragovima Diaka i, što je najneverovatnije, da on, kao bivši vrhunski sportista  i olimpijski šampion, smatra da zdravlje atletičara ima manju vrednost od novca koji se zaradio kroz sumanuto prodavanje šampionata katarskim trgovcima i političarima.

Posle Katara, na još čudniji način je odlučeno gde će se održati svetski šampionat u atletici 2021. Međunarodna atletska federacija je objavila, 2015. godine, da će posle Dohe šampionat otići u Ameriku, u državu Oregon, u grad Judžin, gde se, inače, nalazi sedište koncerna Najk. Konkurs gradova i federacija bio je preskočen i Najk-siti je dobio organizaciju ili preko veze ili preko korupcije. Sebastijan Kou je septembra 2015. godine opravdao odluku potrebom da se šampionat održi u Americi radi novca koji će Međunarodna atletska federacija tom operacijom zaraditi.

Sebastijan Kou, predsednik Međunarodne atletske federacije i katarski šeik Tamim bin Hamad

Menadžerska beskrupuloznost Sebastijana Koua, za Međunarodnu atletsku federaciju, predstavlja veću vrednost nego zdravlje sportista i etika sporta, te su mu, usred katarske kataklizme i skandala sa Salazarom i Najkom, produžili mandat za još četiri godine.

Dopingovanje u organizaciji Salazara i Najka

Da bi situacija u Dohi bila još tužnija, u vreme šampionata su izašle informacije Američke antidoping agencije o dugogodišnjoj umešanosti Alberta Salazara u organizaciji dopingovanja atletičara iz više zemalja. Alberto Salazar, poznati američki atletski trener, čovek koji je fabrikovao šampione i jedan od najvažnijih saradnika preduzeća Najk, udaljen je iz sporta, na četiri godine, upravo u vreme svetskog šampionata, te u Dohi nije mogao da prisustvuje trkama svojih atletičara.

Svi koji vole i prate atletiku znali su da je Salazar u prošlosti imao problema sa zakonom zbog organizovane upotrebe dopinga u pripremama atletičara.

Kompanija Najk, u potpunosti nezainteresovana za zdravlje atletičara, angažovala je Salazara, pokrivala ga, štitila ga i sponzorisala njegove nezakonite radnje, samo da bi putem što veće prodaje opreme mogla da zavlada tržištem i ostvari astronomske zarade.

Loren Flešman, nekadašnja atletičarka i američka šampionka na 5 hiljada metara, čiji je sponzor bio Najk, prokomentarisala je na Tviteru: „Istorija Najka puna je slučajeva podržavanja dopingovanih atletičara i atletskih federacija koje su favorizovale dopingovanje.“ Dovoljno je setiti se dopingovanog biciklističkog šampiona Lensa Armstronga i ruske teniserke Marije Šarapove. Flešmanova je, takođe, podsetila da je Najk prekidao ugovore sa sportistkinjama koje bi zatrudnele, jer tokom trudnoće nisu donosile zaradu.

Naivni šampioni i lakoverne federacije

Naravno, u sistematizovanju i prikrivanju dopinga ne učustvuju samo korporacije kao što je Najk, nego i različite federacije koje vrlo vešto, iz finansijskih i ideoloških razloga, favorizuju organizovano dopingovanje vrhunskih atleta. Nije loše podsetiti da je Mo Fara, britanski atletičar i desetostruki olimpijski i svetski šampion na 5 i 10 hiljada metara, dugogodišnji Salazarov pulen. Naivni i lakoverni Fara tvrdi da on nikada nije čuo za Salazarov sistem dopingovanja, a njegov stav je potvrdila isto tako lakoverna Britanska atletska federacija.

Alberto Salazar, američki trener koji već godinama, u saradnji sa Najkom, organizuje dopingovanje svojih atletičara

Slučaj američkog sprintera Džastina Gatlina, kažnjavanog više puta zbog dopingovanja, predstavlja poseban biološki fenomen. Bližeći se 40-oj godini, Gatlin ne samo što nastavlja da se takmiči, nego je sve brži i brži na 100 metara, na veliku radost svog sponzora (po imenu Najk) i Američke atletske federacije.

Potom, Kristijan Koulman, novi svetski šampion na 100 metara nije se letos pojavio na tri antidoping kontrole što ga je automatski odvelo ka suspenziji od najmanje godinu dana. Međutim, početkom septembra, njegov advokat je u dosijeu pronašao jednu proceduralnu grešku, te je pred sudom poništio suspenziju i tako Koulmana odveo u Dohu na svetski šampionat i do zlatne medalje.

Sport kao zabava i roba

Bilo bi nepravedno reći da je samo cinični Sebastijan Kou, predsednik Međunarodne atletske federacije, zainteresovaniji za novac nego za ljudske živote i etiku sporta. Sa njim, ruku pod ruku, ide i Međunarodna fudbalska federacija koja je tom istom Kataru dodelila da bude domaćin svetskog šampionata u fudbalu 2022. godine.

Katar je podigao osam stadiona, a gradnja je prošla u užasavajućim uslovima, strani radnici bili su potpuno obespravljeni, bez ikakve pravne i zdravstvene zaštite. Neljudski uslovi na gradilištima doveli su do teških katastrofa u kojima je stradalo mnoštvo radnika. U proseku – jedan mrtav radnik dnevno! Prema izveštajima Amnesti Internešenala, stotine radnika nisu bile plaćene za izvršeni posao, a oni koji su tražili zarađeni novac, bivali su kažnjavani ili proterivani iz Katara.

Kalifa stadion je najčešće bio potpuno prazan tokom svetskog prvenstva u atletici

Sport je duboko ušao u crni period, priznajući samo jedan princip – više zabave i više zarade, ne razmišljajući šta će se desiti sportistima. Kako se publika pravi gluva i slepa, tražeći sve uzbudljiviji spektakl, investitori, menadžeri i nepošteni sportisti smatraju da cilj opravdava sredstvo. Dok se rekordi veštački obaraju, prodavci sportske opreme trljaju ruke, a sportske federacije gledaju u svežnjeve novčanica, zaboravljajući da bi sport trebao da odražava zdrav duh grčkih olimpijaca, a ne manipulativni karakter rimskih cirkuskih arena.

199 dana do Beogradskog maratona
MOTIVACIJA I SLIKA O SEBI KOD TRKAčA – Upitnik
Tags: , , , , , ,

Povezani članci

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Fill out this field
Fill out this field
Molimo vas da unesete valjanu adresu e-pošte.
You need to agree with the terms to proceed