Nakon nedavne, vrlo uspešne provere fizičkih sposobnosti maratonaca u zimskim (ali sunčanim) uslovima, koja je održana u Kuli, zahvaljujući ARK „Fruška Gora“, nova provera psihofizičkih sposobnosti održana je 30. januara na vojvođanskoj lepotici – Fruškoj Gori.
U odsustvu Vladimira Raškovića Raša zbog porodičnih obaveza, domaćinstvo je uz iskusnog lisca Zorana Zokija Markovića, na sebe preuzeo Dejan Deki Nikolić, Somborac na privremenom radu i master studijama u Novom Sadu. Fruška Gora je spremno dočekala maratonce, sve sa niskim temperaturama, ali i bajkovitim snegom koji je dao dodatnu draž trčanju.
Jedan deo ekipe opredelio se za stazu dugu 14 km, dok je drugi, malo smeliji, predvođen prof. Jankovićem i njegovim učenikom Mišovićem, produžio stazu i istrčao celih 18 km.
Nakon završenog treninga, u PD „Medicinar“ na Popovici, promrzli i pomalo umorni trkači okrepili su se uz čajeve, rakiju, pivo, a bogami i uštipke koji su specijalitet kuće. Nova provera snaga za 23 smela „fruškogorca“, ali i druge, uslediće u drugom delu februara, kada će prof. Janković, Mišović i njihovi „hajduci“ biti domaćini kontrolnom treningu na 10 km.
Prava je šteta što ovu feštu nisu uveličali oni koji su najavljivali svoj dolazak, pored Raša, Dragan Ćirić Ćira (bolovi u kičmi), Zoran Zoki Zivlak (tehničke obaveze). Ali, dostojna zamena za njih bili su Aleksandar Sale Anđelić, dojučerašnji „šef“ planinskih trkača, Drago Boroja i Boris Drčelić. Sve u svemu, jedno vrlo prijatno i nezaboravno druženje kakvo to samo može biti u ovim snežnobelim uslovima.
A Goran Čegar, koji je prvo sigurno najavio svoj dolazak, a onda sigurno otkazao da bi se, pod okriljem magle, uz suprugu Marianu i malu ćerkicu Unu, ipak pojavio, ali mi nismo imali čast da se družimo sa njim jer se, iako je on to najavio da će nas naći na stazi, ipak nismo imali čast nismo videti sa njim.
P. S. Nepravedno bi bilo ne pomenuti malobrojne, ali ipak vrlo hrabre devojke koje su sasvim ravnopravno trčale sa, uslovno rečeno, jačim polom. Bilo je tu i padova, manje ili više atraktivnih, pa čak i kod onih najiskusnijih (nećemo ih pominjati), ali se, na svu sreću, sve završilo bez ikakvih problema.
2 komentara. Leave new
Svaka čast, lepo vas je videti na okupu i veliki je osećaj praznine što nisam mogao biti prisutan!
Mala ispravka – na Aleksandar Sale Anđelić postavljen je link Saleta Antića koji je u to vreme verovatno bio nekih 160 km južno u Valjevu.
Dodao bih da sam Planinsko trčanje doneo u Srbiju 2001. i vodio ga do 2006. a od 2008. preuzima Goran Čegar.
Sad sam u fazi novih disciplina Nordijskog fitnesa pa se čujemo o tome kad dođe vreme.