Odakle ti snaga da ustaješ tako rano? Au, svaka tebi čast! A kada ležeš da spavaš? Plašiš li se u zoru da treniraš po praznim ulicama? Imaš li krize? Ma ti nisi kako treba! – Ovo su samo neka od pitanja/komentara koje dobijamo mi koji smo članovi “zornjačkog kluba”.
Evo kako izgleda ustajanje u 4h i treniranje iz ugla žene i iz ugla muškarca:
Danilo Bulatović, triatlonac:
Šta te motiviše za rano buđenje i treniranje?
Glavna motivacija je ispunjenje zacrtanog cilja, a kod mene je učešće na IronMan trci u Frankfurtu. Znam da bih bio uspešan na trci, ja moram da odradim kompletan plan treninga i svestan sam da je svaki trening bitan i tako mu i pristupam. Ne treba mi puno da se samomotivisem, i svodi se na – “because you have to do it”, pa sam to i prihvatio kao obavezu.
Kako izgleda tvoje buđenje?
Nemam neki poseban ritual. Pošto sam osoba koja ne koristi princip kosog hica, ja volim da se nakon buđenja izležavam i tada pročitam mailove, prostudiram trening koji me čeka, proverim kalendar sastanaka i napravim “talking points” koje ću obraditi za vreme treninga. Ceo taj ritual traje 15-30 minuta, zavisi ako nađem neke interesantne članke za čitanje.
Ima li kada dana kada ti se ne ustaje?
Svako jutro nosi svoje izazove. Na rano ustajanje (između 4 i 5:30, u zavisnosti od treninga) gledam kao na život u drugoj vremenskoj zoni. Telo se naviklo i cak i danima kada ne moram da ustanem rano, ja ustanem u 5:30. Najteže mi je kad spojim dva treninga, pa je noćni završen u 22h, a onda ujutru moram da ustanem i budem na bajsu u 5 ujutru.
Kakav je dan kasnije, imaš li kriza?
Dan nakon ranog ustajanja i jutarnjeg treninga je fenomenalan. Za vreme treninga planiram dan i pripremim se za sastanke. Sasvim dovoljno vremena da se “ispričam sa sobom”. Krize u suštini nemam, jedino se desi ukoliko sam baš kasno legao, a bili su jači treninzi 2-3h (pre posla). Imajući u vidu da imam dinamičan posao, dan proleti.
Kada legneš da spavaš?
Trudim se da legnem relativno rano, idealno do 22h, s tim što uspem i da promašim i ostanem budan do 23h (što je retko). To je ključno za oporavak od prethodnog dana i pripremu za nove izazove. Nije uvek lako tada zaspati zbog dnevnih obaveza, ali se trudim da vodim “dosadan” život.
A evo kako izgleda i buđenje i treniranje sabajle iz ugla jedne žene, tj.autorke teksta (Dragane) 🙂
Šta te motiviše za rano buđenje i treniranje?
Režim ranog ustajanja mi prija i sve sam prilagodila njemu. Upravo to i jeste poenta hobija: ne treba da bude moranje, već potreba koja prija, nakon koje se osećaš sjajno, raspoloženo, motivisano i inspirisano. Moja “mentalna gimnastika” – ranojutarnje trčanje ili vožnja bicikla je čistilište uma i duha – analiza svega šta sam uradila ili tek treba da uradim, da li treba da poboljšam nešto, promenim…a nekad je to čist zen i uživanje u reci, oblacima, Suncu…
Kako izgleda tvoje buđenje?
Alarm mi zvoni između 3:30 i 5:00. Dakle, nekad je potpun mrak napolju, a nekad je već svanulo. Izlazim na terasu, dišem duboko, tada nije ni vruće ni hladno, već izuzetno prijatno. Ceo komšiluk spava, a ja odlazim da pustim playlistu sa omiljenim pesama da sa osmehom započnem dan. Pravim limunadu, malo se istežem. Uzimam sa stolice sve šta sam veče pre spremila: majicu, šorts, brus, čarape, HRM traku, stavljam slušalice, sat, obuvam patike i izlazim iz stana. Zagrevam se silazeći niz stepenice do prizemlja 🙂 Puštam muziku i krećem da trčim ili vozim bicikl, sve zavisi od plana.
Ima li kada dana kada ti se ne ustaje?
Nije uvek lako, posebno ako ostanem budna do ponoći ili ako izađem uveče (ali to je sve ređe i ređe)… Nekada bih i nastavila da spavam, pa isključim alarm, ali me posle 5 min probudi savest i nema dalje priče – ustajem. Znam kako ću se osećati nakon treninga, a taj osećaj ne bih menjala ni za šta na svetu, a takođe znam da i posle posla postoji šansa da iskoči neka druga obaveza i da možda neću stići da treniram – zato nema odlaganja!
Kakav je dan kasnije, imaš li kriza?
Kako volim da kažem – prelelepan. Vrlo sam vesela, raspoložena, motivisana za rad… Dođem u kancerariju u 8h i dok kolege pokušavaju da dođu sebi i još uvek im se spava, ja sam vesela, zasmejavam ih… Nemam kriza tokom posla, verovatno jer je vrlo dinamičan…ali nekad volim da dremnem sat vremena nakon posla, posebno ako znam da treba negde da idem negde i da ću kasnije leći da spavam 🙂
Kada legneš da spavaš?
Sve zavisi od treninga, koliko je bio naporan dan na poslu, a i bioritma. Najviše volim kada zaspim oko 21-21:30, a umem ponekad za zaspim i u 18h i ne probudim se do jutarnjeg alarma. 🙂
Danilo i Dragana nisu jedini koji ustaju rano i kojima prija “zornjačko” treniranje.
Zapamtite da je sve stvar navike i da je najvažnije da uhvatite ritam, naviknete telo na jutarnje buđenje i treniranje, a koliko prijatnih osećanja se rađa u vama osetićete samo ako se odvažite i pokušate da ustanete malo ranije i trenirate.
Zamaptite: Šta se voli, nije teško! 🙂