U svečanoj sali Skupštine grada Beograda o maratonskom trčanju, maratonima i uličnim trkama govorili su danas čelnici Međunarodnog udruženja maratona i uličnih trka (AIMS), predsednik Pako Borao, potpredsednik Marta Morales, generalni sekretar Hju Džons i član Borda direktora, Gaj Mors, direktor Bostonskog maratona. Novinarima su se, takođe, obratili domaćini, Aca Kovačević, gradski sekretar za sport i Dejan Nikolić, direktor Beogradskog maratona.
Što više mladih na Beogradskom maratonu
Sednica Borda direktora AIMS u Beogradu je i potvrda ugleda Beogradskog maratona, koji se priprema za novo izdanje. Skupština grada Beograda će, kao i svake godine, učiniti sve da maraton bude još uspešniji i da na njemu bude što više učesnika, posebno mladih – rekao je Aca Kovačević, poželevši gostima ugodan boravak u Beogradu.
Novi predsednik AIMS, Španac Pako Borao, istakao je da su čelnici ove organizacije dobili u Beogradu izuzetne uslove, ne samo za rad, već i za druženje sa prijateljima sa kojima godinama rade na unapređenju maratonskog pokreta.
Osnovni cilj AIMS je promocija dugoprugaškog trčanja širom planete i – koliko je to u našoj moći – pomoć maratonima širom sveta, uključujući Beogradski maraton, da svoje trke dovedu na najviši mogući nivo. Maratoni pružaju sjajne mogućnosti za promociju vrednosti sporta, prijateljstva i mira, zdravlja jer trčanje je najjevtinija i najjednostavnija sportska aktivnost – rekao je predsednik AIMS.
Žene na maratonu
Marija Morales, inače direktor Tangamanga maratona, istakla je zadovoljstvo što Beogradski maraton veliku pažnju poklanja učešću pripadnica lepšeg pola i dodala:
AIMS, takođe, ulaže velike napore da promoviše trčanje među ženama i to već daje sjajne rezultate. U SAD i Kanadi broj žena na maratonima kreće se već od 40 do 60 odsto, ali u nekim zemljama taj procenat je još izuzetno mali. Važno je da se zna da trčanje pomaže ženama da se izbore sa gojaznošću, ili anoreksijom, kao i mnogim drugim bolestima koje pogađaju žensku populaciju.
Hju Džons, nekadašnji maratonski šampion, koji s Beogradskim maratonom sarađuje već dve decenije, istakao je da AIMS ima 300 članova u 90 zemalja i mnoge projekte, među kojima su osnivanje muzeja maratonskog trčanja u Berlinu, časopis „Distans raning” koji u milionskom tiražu obaveštava članove trkačkog pokreta o svim novostima, kao i „Dečiju seriju”, odnosno takmičenja za najmlađe.
Želimo da se što više dece uključe u trkački pokret jer je to dobro za njihovo zdravlje i njihovu budućnost, a Beogradski maraton je to odavno uočio i organizuje „Dečiji maraton”. Mi imamo i odličnu saradnju sa Svetskom atletskom federacijom (IAAF) koja nagrađuje svetske rekorde u maratonu i polumaratonu na osnovu kriterijuma koje smo mi osmislili – rekao je Hju Džons.
Beograd da se ugleda na Boston
Boston se priprema za 115. maraton koji će se održati 18. aprila, dan posle ovogodišnjeg Beogradskog maratona, a direktor Gaj Mors ukazao je na dobit koju Boston i čitava regija ima od ove priredbe.
Od 1897. godine u Bostonu se organizuje maraton u čije su održavanje svake godine trud uložile hiljade i hiljade ljudi. Broj učesnika, zbog kapaciteta, ograničili smo na 27.000. U organizaciji svake godine učestvuje 8.000 volontera, a tokom pet maratonskih dana maratonci i njihovi pratioci zauzmu 10.000 soba u bostonskoj regiji. Sve to donosi ogroman ekonomski značaj našoj zajednici. Prošle godine maraton je doneo 122 miliona dolara gradu – rekao je Gaj Mors.
Dejan Nikolić, direktor Beogradskog maratona podsetio je da je ova priredba od 1990. član AIMS i da sve vreme poštuje kriterijume i standarde ove organizacije koja predstavlja jedan od najdinamičnijih i najmasovnijih pokreta na svetu, pošto se broj učesnika maratona i drugih uličnih trka meri u desetinama miliona.
6 komentara. Leave new
Pre svega čestitke Beogradskom maratonu za lobiranje i organizaciju ovako značajnog dešavanja u našem gradu. Ovo je značajno dešavanje za sve nas u trčanju, a pre svega za organizatore trka i manifestaciju Beogradski maraton. Važno je da se radi na osvešćivanju naših političara i državnih službenika o važnosti i dometima trkačkog pokreta.
Ono što je važnije, pored neophodne podrške države i Grada (i rada na obezbeživanju te podrške – što BG maraton odlično radi kroz finasiranje grada i ministarstva) jeste da se radi i na primeni zaključaka i informacija sa sastanka.
Važno je organizovati sastanak, dobiti informacije, ali je još važnije iskoristiti te informacije, naučiti iz njih i primeniti ih. Tek tada govorimo o novostima i promeni, a sastanka će biti… Bg maraton mora da svhati svoju ulogu ne samo kao odličnog tehničkog organizatora, već i ulogu predvodnika razvoja trkačkog pokreta u Srbiji. Kao što uostalom može zaključiti iz iskustva Bostnoa.. nisu oni samo organizatori trke, već mnogo više u sovjoj zajendici.
Voleo bih počnemo da komuniciramo, da se izmestimo iz naših malih uloga i shvatimo da samo zajedno možemo menjati sportsku kulturu.
Bilo bi lepo da vidimo da li sa ovog sastanka postoje odluke i koraci koji će aktivno biti preduzeti da se omasovi trkački pokret i samim tim Bg maraton. Radujem se još boljoj trci i vidimo se 17.4.
I ja se nadam da će ovaj sastanak nekima otvoriti oči kada je u pitanju atletika.
Velika je sramota da nemamo atletsku dvoranu, i potajno se nadam da će se i taj problem u najskorije vreme rešiti.
Ne znam da li je BG maratonu dovoljno mesec dana da primeni neke predloge sa sastanka, bar što se tiče masovnosti, ali da će već naredne godine masovnost na BG maratonu biti veća (nadam se i većem broju učesnica).
Vidimo se 17.4. 🙂
Zoki, atletiku bih ja ostavio za atletski saveze, IAAF i ostale aktere. Ja atletiku vidim kao Ligu šampiona, a mi smo više ona gomila koja pika fudbalicu na poljani.
Atletska dvorana je važna stvar za sport, ali za rekreaciju, trkački pokret, BG maraton i Trčanje.rs ona neće uopšte biti važna.
U saopštenju se govori o važnosti i značaju trkačkog pokreta, daju se primeri, šta sve trčanje znači za državu (od turizma, do zdravlja…) ali ja se uvek pitam: čija je to odgovornost u našoj zemlji?
Ako hoćemo podršku države za rekreativno trčanje i maraton (a imamo je) da li onda maraton treba da omasovi trčanje? Da li velike kompanije treba da omasove trčanje? Da li to očekujemo od RRC Trčanje.rs i uz čiju podršku?
Ima tu mnogo pitanja, a mislim da će Trčanje.rs napraviti jedan panel, pozvati uticajne ljude, pa da vidimo šta su problemi i kako ih možemo prevazići 🙂
Interesantno dešavanje. Moram priznati da nisam ni znao da se nešto ovakvo dešava kod nas.
Možda su mogli da spomenu i jedini klub koji se bavi istom temom sa ovih prostora. :))
Ogi, svako može da spomene i da priča. Graditi parterstva, razumeti i povezati interese, strateški se razvijati, podržati dobre ideje i graditi uticaj… Mi smo tamo morali biti učesnik :))
Sve što bih dodao-videćemo 17. aprila a bojim se da će biti “ne lipši magarče do zelene trave“…