Za vikend je održan i jedan od 5 najvećih svetskih maratona – Maraton u Čikagu. Trka je pokazala svu snagu trčanja sa 99,9% rekreativnih maratonaca i maratonki koji u proseku imaju 38 godina i kojih se u Čikagu skupilo 45.000!
Pobedio je Moses Masop sa 2:05:37, koji je trku trčao sa oko 80% snage, jer su ga cele godine pratile povrede, pa je pauzirao ceo jul mesec. To je isti onaj koji je prošle godine u Bostonu istrčao 2:03:06. Čovek ima najbolje vreme na 30km u svetu. Moses je osvojio 150.000 USD, što je fantastično za njegovu porodicu, pošto mu je žena Florence Kiplagat osvojila pre par nedelja Berlinski maraton.
Jedan 35-godišnji trkač je preminuo u blizini cilja. To je prvi smrtni slučaj od 2007. na ovom maratonu. Oni koji se ne bave trčanjem, osuđuju maraton kao vrhunski sport, no velika je predrasuda misliti da je maraton nešto što je nezdravo i štetno za vaše zdravlje. Dešavaju se tragedije, jer kada imate 200.000 ljudi u par godina koji se izlažu određenom naporu statistički je nemoguće da ne dođe do nesreća. Važnije je što ostali učesnici sigurno zbog redovnog sporta duže žive.
Liliya Shobukhova je trčala svoju trku, imala najače vreme ove godine u maratonu. Pobedila je sa 2:18:20.
Amber Miler je među ovih +40.000 ljudi bila ona koja je istrčala trku u 9 mesecu trudnoće i pokazala da je trčati uvek moguće. Odmah nakon trke se porodila. Svaka čast. Neko je prokomentarisao na Fejsbuku, da je rođen Forest Gump, no prava vrednost ovoga je da pokaže da se trčati stvarno može uvek!
Prošle godine na Čikaškom maratonu smo imali priliku da gledamo fantastičan završetak maratonske trke i odličnu taktiku jednog od najvećih maratonaca ovog veka Sami Wanjiru, koji je ove godine nesrećno pao sa terase, kada je i preminuo.
Kakva je atmosfera u Čikagu i zašto bi trebalo da učestvujete jednog dana na ovom maratonu pogledajte u video snimku iz 2010.
4 komentara. Leave new
Poginuo je Sami Wanjiru,a ne ovaj Cheriot.
Meni je bila gužva u Bulevaru kralja Aleksandra u aprilu sa 1500 +,- učesnika, a kako li je tek trčati sa 45.000, to ne mogu ni da zamislim. Koliko li treba učesnicima na začelju da dođu do starta uopšte?
e pazi sada ovde svi dodju da trce maraton(u beogradu 1500 sve ukupno),u ljubljanii 7500 ljudi 21k
Sve mogu da shvatim ali trcanje u 9. mesecu trudnoce je po meni dokaz neverovatnog samoljublja. Cemu sve to nikada mi nece biti jasno, sta se time dokazuje? Ne moze niko da me ubedi da je bebi usled tolikog lucenja kortizola bilo ugodno i lepo, ni malo ne cudi porodjaj odmah nakon trcanja, niti da je mama mnogo marila da li nesto „nepredvidjeno“ moze da se dogodi