Zamislite da se sve što postoji kreće jednim koritom kao reka.
Npr. rodili ste se u takvoj i takvoj porodici, i nekako, ploveći kroz život, nazire se gde ta reka može da vas odnese. Verovatno veoma slično kao što su i vaši roditelji, vaše okruženje, i negde i vi sami krenuli. Mala vijuganja su uvek prisutna, ali ishodište je često veoma slično.
Sa druge strane, ima ljudi koji naprave skok iz korita i upadnu u neki sasvim drugi tok. Taj tok može da ih odvede na skroz drugu putanju. Npr., imate jednu „normalnu“ porodicu, a dete obuzme neki vrtlog i, neprestano praveći neke čudne zamahe, završi kao narkoman. Ima i lepših primera, gde iz nekih porodica deca koja možda ne bi imala šanse, veslaju i pronađu načina da doprinesu svetu i iskoče iz korita koje im je bilo namenjeno.
Korita su naše sudbine, a tokovi naš život koji plovi u njima. Što je veće korito, tu je i veća mogućnost da stane više od života, tj. da život bude bogatiji radošću, energijom, ljubavlju. Novac, kao bogatstvo, nije ništa drugo nego atribut poput mirisa i tempa trčanja. Novac je atribut izobilja za koje je korito sposobno.
Moj pređašnji tekst o trci We Run Beograd, shvaćen je ne onako kako sam želeo. Šta se u stvari dogodilo?
Tokom poslednjih 20 godina u Srbiji smo, kada je reč o trčanju, bili u jednom ne-baš-sjajnom koritu. To korito bilo je kao neka reka koja polako počinje da presušuje. Retko ko bi započinjao sa trčanjem, a i ti čudni pojedinci koji bi zaplivali, nisu imali baš velikog izbora da plivaju jako. Više su se koprcali u plićaku.
Jedina svetla tačka bio je Beogradski maraton, mada, kada se bolje pogleda, i ta reka već dugo vremena kao da je presušivala. Kao da je održavala svoje postojanje sa uvek istom količinom vode i polako se sušila, bez drugih tokova koji bi je podržali (da se jedna reka ulije u drugu i pojača joj snagu), bez namere da se korito širi po svaku cenu i veruje da će voda sigurno doći.
Onda je pre par godina počelo nešto da se dešava i ta mala reka ljudi se uskomešala, a kada se javi komešanje, onda se dodaje nova energija.
Zamislite sada klatno kojem smo počeli da dodajemo energiju – tako je klatno počelo jače da se ljulja. Od tog ljuljanja, maraton je dobio čipove, Kula trku, nastao je prvi održvi trkački klub, nekoliko sajtova o trčanju je počelo da okuplja ljude, fejsbuk stranice okupile su na desetine hiljada onih koji trče, prva prodavnica sa analizom pronacije sa kamerom otvorena je u Beogradu, nastao je prvi specijalizovani šop trkačke opreme, Srbija je dobila noćnu trku i maraton, a i trkački brendovi su počeli da budu vidljivi i da pokazuju interesovanja za naše tržište. Sve to za par godina…
U nedelju desila se jedna veeelika stvar za Srbiju što sam i pokušao da vam kažem. Desio se bukvalno cunami, i naše, još uvek slabašno korito, preplavila je ogromna količina energije. Nije ni čudo što smo svi iznervirani i ljuti, što nam je krivo i žao. Reagovali smo cinično, oštrom kritikom, nevericom, međusobnom svađom…
Svako drugačije reaguje, ali baš tako se i nosi čovek sa poplavom i tim viškom potencijala sa kojim niko od nas nije znao šta će (ni organizatori, ni trkači, ni mi što smo bili i jedno i drugo).
No, važno je da razumemo da je to uticaj klatna, a klatno je realna i nezavisna prostorno-informacijska struktura koja je ubacila neviđenu količinu energije u naše korito (trkački pokret). Zato je sada važno da svi podignemo svesnost i smireni sačekamo sledeće zamahe tog klatna.
Ono što ja vidim da će se desiti jeste da će ova količina energije jednostavno produbiti naše korito i omogućiti mu da primi još više vode – još više bogatih trkačkih iskustva, putovanja, liga, sponzora, kampova, treninga…
To se već i dešava, jer po svemu svudeći, mi već imamo drugi portal o trčanju, drugu organizaciju putovanja u Ljubljanu, druge sponzore novih ideja…
Zar to nije fantastično?! Zaimislite šta će tek biti kada potencijal koji se stvarao u poslednja četiri meseca i eksplodirao u nedelju pretoči, ili barem razmakne prostor za nove divne ideje!
Sa nedeljom negde vidim da se završila i moja aktivno-operativna uloga u svetu trčanja. Iz jednog slabašnog korita mi smo svi zajedno skočili u jedno novo korito čiji kraj ne možemo ni da nazremo, a u koji već svi žele da uskoče! Što se tiče Trčanje.rs, jedna lepa ideja je stvorena, a tu je i novi tim mladih ljudi (želim da Trčanje.rs uvek vode mladi!!!) koji zna šta da radi!
Ja ću naravno biti tu, lagano plivajući i uživajući kuda će nas ovaj tok odvesti 🙂
Peace, love and run!
Veki
8 komentara. Leave new
Video sam te dan pre Nike-ovog događaja u treningu kako trčiš preko Brankovog mosta, dok sam vozio „Ferari“ sa gornje fotke nekim poslom po gradu. U tom delu sekunde bio sam pod utiskom koliki put je prevalio trkački pokret u Srbiji i koliko si i ti tome doprineo. Naravno, kroz glavu su mi prošli i svi naši drugari trkači i kao u nekom instant filmskom flešbeku osetio koliko je ideja trčanja dobra i moćna i koliko se širi.
Što se tiče glavnog organizatora Nike-a, odnosno firme „Delta sport“, ljudi očigledno nisu hteli nikoga da pitaju za savet oko prijavljivanja, niti su hteli da znaju kako se to bilo gde drugo radi, već „što je babi milo, to joj se i snilo“. Zato su „naši“ ljudi (trkači) bili besni i razočarani. Pijaca je na Novom Beogradu koliko ja znam – iza „piramide“, a ne ispred „Delta sitija“.
Ako je reka i njeno korito, kao što to lepo kažeš, trčanje, onda, Veki, nastavi da plivaš u tom toku i nemoj previše da priđeš obali kao ja, jer je tu rečni tok lagan, usporen, sa mnoštvom grana i prepreka koje samo traže način da te izbace na obalu. A kad si na obali, onda počinješ da razmišljaš kao oni od organizatora koje zabole za gužvu ili likovi koji su došli u nedelju po free majicu i šorc i koje trčanje ne zanima i koji su zajedno uružnili jednu lepu ideju.
Pozdrav tebi i svim trkačima.
Prijatelju Vujo, hvala ti na ovim rečima!
Zajebano je Vujče i u sred reke, tu je bujica najjača, lako se desi da te povuče na dno…
No dobro je dokle god postoji izbora gde ćemo da plivamo, sad ko želi može da pliva i na talasima, kad smo pravili trcanje.rs nije bilo tog izbora :))
Da sve je to lepo, ali ne mozemo negirati da je trcanje.rs bio deo *svega toga*. Cega toga?-moze neko da pita…Pa toga da su mnogi nasi trkaci ostali uskraceni za majicu ili i sorc, a da su mnogi dobijali po desetak komada, nosili do kola, pa se opet vracali po nove kolicine. Sada imamo i ponudu-ko zeli da kupi sorc…da kupi majicu…Imaju i sve velicine…Moze i zamena, jer u nedelju je, pazi sad, dobio cetiri sorca, i pet majica, pa bi sada da jos nesto ušićare….Aman ljudi, imam brdo majica sa trka, nije mi majica *baš zapela*, ali se ovde radi o ciganluku ciji je deo kolaca i nas ili vas, to sad noje ni bitno.
Svaki dan organizatora prozivam za majicu, i sta se desava-NISTA. Nema ni izvinjenja, kao *bice bolje drugi put.
Kazes da nisu hteli organizatori *nikoga nista da pitaju*. Pa ako je tako , zasto ste prihvatili da trcanje.rs bude deo tog sramotnog nedeljnog popodneva.?? Prihvatili ste gospodo draga, prihvatili, pa se sada nemojte cuditi sto sta i vi prozvani…..
Srdacan pozdrav
Lepi Zoki
Svaka čast Veroljube za ovu metaforu. Ko želi i ko je dovoljno mudar i iskren prema sebi, shvatiće o ćemu je to reč. Ovaj tekst ima višestruko i veoma bitno značenje.
Ja sam u triatlonu i trčanju od 2005-e. 2005-e trčanje je bio pojam za celu Srbiju. Sa našom novosadskom ligom trčanja mislio sam da je to vrhunac, uz još par pokušaja trkica, maratona i slično. Danas imamo sve to što si nabrojao, i većim delom zahvaljujući tvojoj viziji i tvojih par prijatelja, a potom i svih trkača koji su prispeli ovde i zajedno stvarali i proširivali trkačku zajednicu…
Činjenica je da se ekonomskom situacijom u zemlji određuje i procenat aktivnih u trčanju, tu nema dvoumljenja, a ja baš ne znam da li smo mi ekonomski jači nego 2005-e, ako ne, možda smo i siromašniji… a trkača je mnogo više! Tako da je negde urađena prava stvar za podizanje svesti o aktivnom životu.
Videćemo se mi na još mnogim trkama i to sa preko 10 000 učesnika, siguran sam, u srcu Srbije!A ovi što su i dalje u majica-transu, nisu vredni pomena. Oni sigurno misle da je članak za njih napisan, mi ostali znamo da nije.
Pozdrav
Koji si mi ti medij?
Taman pomislih da smo ovaj događaj skinuli s dnevnog reda kad ono. Al’ da počnem od početka.
Pre šestnaest časova sam bio sa suprugom i ćerkama na mestu za početak trke. Tačno je da smo čip mogli da uzmemo ranije i da nam sama prijava preko facebooka ništa nije značila.
Tačno je da bi smo voleli da posle svakog izleta ponesemo po neki suvenir kući. Recimo majicu. Vidim masu ljudi iz unutrašnjosti čiji put više košta ne go li suvenir u obliku majice.
Iskustvo mi reče da pitam nekog od organizatora o čemu se radi pre nego li se okrenemo kući. Taman momak i devojka postavljaju natpis na šatoru pres i ajde da organizatore pitam šta smeraju.
Možda da puste trku i bez majica i formalnosti čisto zato što se uvek plašim onog najgoreg. Da neko ne strada u gužvi da neko ne bude izgažen. Ma mator sam pa mi sve nesreće sa sportskih i muzičkih priredbi prvo prolete kroz glavu.
Obezbeđenju pokažem UNSovu legitimaciju PRESS a momak koji stoji ispred Pres šatora kaže „Koji si mi ti medij“. Ja se nasmejem i pomislim „da u pravu si“.
Svi mediji koji treba da budu tu, oni su tu, i plaćeni su da budu promoteri trke.
Svako drugi nema šta da traži, pogotovo oni slobodno duhom koji o trci mogu da kažu nešto istinito ili ne daj bože nešto loše.
Svi vrhunski sportisti ili oni manje vrhunski su tu i plaćeni su za to, tako da bi ostali samo smetali. Nike je platio sve Memedoviće i sve Veroljube koje je trebalo i to je to. Nesreća se nije dogodila i niko nije stradao tako da je i meni laknulo.
Malo utučeni otišli smo kući pre šest. Sledeće godine možda plate i Ivana pa će pisati nešto drugo.
Naravno da je bilo milion zamerki na organizaciju trke, ali podržavam ono što si ti izabrao da poneseš kao dominantan utisak. Posle dve nedelje, to je jedino što i ja pamtim. Nema majice, nema šorca. Ali ima ponosa. Pouke su izvučene na svim stranama. Idemo dalje 🙂 Divan tekst.
Veroljube, niko ti ne moze poreci da si ti probudio trcanje u Srbiji iz posmrtnog sna. Za to ti hvala! A to si radio plivajuci u sred reke…
Mnoge su greske ucinjene od strane mnogih ljudi, ali ko radi taj i gresi. Tu smo da sa tim zivimo i te greske ispravljamo.
Zelim ti veliku srecu u daljem radu i nadam se da ces i dalje biti vizionar kao do sada.
I VUJA 🙂