“Muž i otac. Hobista. Rođen na moru. Turista. Avanturista. Triatlonac. Entuzijasta.”
Tako sebe opisuje triatlonac Igor Majer, prvi čovek u istoriji Crne Gore koji je postao Ironman, a zatim i prvi crnogorski Ultraman i Norseman.
Ekstremno izvanredan u svemu što radi, ne prestaje da iznenađuje svojom spremnošću i voljom da iznova pomera granice u organizaciji sportskih projekata i takmičenja – od Škole trčanja GUMP, preko međunarodnog triatlon takmičenja Ocean Lava Montenegro, BLACKLAKE Xtreme Triathlon, Montenegro Business Run, X-Waters Montenegro i Luštica Bay Aquathlon – i to nije sve.
On je jedan “krajnje jednostavan” crnogorski KRALJ iz Kotora. Evo i zašto.
2016. je postao prvi Crnogorac koji je ikada postao Ironman, a u julu 2018. i prvi crnogorski Ultraman. U avgustu 2019. postaje i prvi Crnogorac koji je završio ekstremni triatlon, popularni Norseman.
Šta te je naučilo ovo iskustvo?
Biti prvi u svemu ovome je najsporednija stvar. Često sam znao reći da nije baš pohvalno govoriti kako je Crna Gora tek 2016. dobila Ironmana. Nije to bila stvar nedostatka novca ili ambicija kod nas, već jedna velika nepoznanica koja je mnoge odvraćala od te ideje.
Završena 3 Ironman-a, dvostruki Ironman, Norseman i još 8 Halfironman-a (poludistanca Ironman-a) na 3 kontinenta, za mene predstavljaju početak jedne prelijepe priče koju od početka zovem rekreativni sport.
Nikada u prvi plan nisam isticao distance, a vrijeme za koje završavam ove trke u najmanju ruku je skromno, ali biti na startu, na stazi i u cilju sa samim sobom i svojim strahovima je stvar koja od tebe čini boljeg čovjeka.
I muškarci i žene na ovim trkama učestvuju sa različitim ciljevima i ja razumijem da neko sanja postolje, PB (lično najbolje vreme), da obori neki rekord, ali najviše od svega razumijem ljude koji žele da se zabave.
Moje namjere su oduvijek bile čiste, iskrene i pozitivne i sa svake trke sam donio pregršt uspomena i iskustva koje sam pretočio u svakodnevni život.
Treninzi tada nisu moranje nego zadovoljstvo, a emocije na trkama često nisam mogao da sakrijem. Na kraju svakog ironmana sam ulazio sa suzama u cilj, zbog još jednog ličnog dostignuća, zbog još jedne pobjede nad samim sobom i zbog još jedne priče koju ću djeci pričati.
Od 2014. godine se baviš triatlonom, a počeo si sa ciljem da postigneš željenu telesnu težinu. Danas si sertifikovani Ironman trener.
Zašto, prema tvom ličnom i trenerskom iskustvu, ljudi počnu da se spremaju za Ironman?
Kao što sam rekao, svi imamo različite ciljeve i razloge zbog kojih se bavimo ovim sportom. Nijedan od tih ciljeva nije pogrešan, ali svaki od tih ciljeva ima različiti put.
Ukoliko želite da završite Ironman da bi oborili neki rekord, pobijedili nekoga, zbog opklade, inata ili zavisti vjerujte da vas čeka pakleni put.
Ne kaže se bez razloga da neprijatelj nikada ne spava i kada se pripremate protiv zamišljenog protivnika, to vam dodaje još jednu težinu na vašem putu.
Meni je bilo potrebno 2 godine treniranja da se odvažim i usudim da se oprobam u Ironmanu. Na tom putu sam završio desetak sprint triatlona, olimpijski i half.
Sve češće se preskaču te stepenice, ljudi imaju cilj da osvoje Ironman medalju i urade tetovažu, a onda se obično na kraju tog puta osjeća praznina. Potreban je ogroman motiv, želja i odricanje da se 10, 15 pa i više od 20h nedjeljnog treninga uklopi u život, a da niko iz porodice ne ispašta.
Diploma Ironman sertifikovanog trenera za mene ne predstavlja ništa posebno. Završetak tog kursa je za mene bila želja da razumijem ono čime se bavim, a kao tadašnji predsjednik Triatlon saveza Crne Gore i način da se što bolje upoznam sa ovim sportom.
Razumijem mnoge stvari koje se uzimaju zdravo za gotovo, ali koliko god poznavao ovaj sport, svoje tijelo, imao iskustva i ovu diplomu, uvijek sam bio zagovornik da pripreme za Ironman treba povjeriti pravom, školovanom treneru sa višedecenijskim iskustom.
Iz tog razloga, nikada se nisam usudio da treniram druge za Ironman ili triatlon uopšte. Savjetovanje je odvojena kategorija.
Imaš li saznanja, koliko je generalno interesovanje za treniranje triatlona u Crnoj Gori?
Interesovanje uvijek postoji, ali od interesovanja do realizacije ogroman je put. Prije 5 godina, kada sam počeo da se bavim ovim sportom, ne više od 10 ljudi je treniralo triatlon tokom cijele godine.
Ni uslovi nam nisu bili naklonjeni, a dovoljno je reći da mi je najbliži bazen za trening bio u Budvi, pa mi je za trening plivanja od 90min bilo potrebno ukupno 4:30-5h.
Danas je broj ljudi u Crnoj Gori koji se bave triatlonom dosta veći, ali postoji jedan osnovni problem zbog kojeg ja ne vidim svijetlu budućnost ovog sporta – nedostatak mlađih kategorija.
To je sistemski problem, kojem treba pristupiti stručno i temeljno i nije nerješiv, ali u ovom trenutku ne postoji tijelo koje bi se bavilo ovim pitanjem.
Osnovao si Multisport Akademiju MAYER koja prati aktuelne trendove u sportu i biznisu. Kojim se sve projektima bavite u Akademiji?
Multisport Akademija MAYER je osnovana sa ciljem da popularizuje rekreativni sport. Prije svega triatlon, ali i trčanje, biciklizam i plivanje. Organizacija triatlon takmičenja je za početak bila savršena platforma za promociju ovog sporta, dok sam se kroz Školu trčanja GUMP obratio direktno ljudima koji žele da počnu da se bave rekreativnim trčanjem.
Planovi su veliki, prošle godine smo nabavili i 20 drumskih bicikala, kombi, počeli sa organizovanjem i biciklističkih tura u Crnoj Gori, a gdje će se sve završiti – nadam se sa izgradnjom sportskog rekreativnog centra sa bazenom!
Organizacija takmičenja kao što su Ocean Lava Montenegro, BLACKLAKE Xtreme Triathlon, Montenegro Business Run, X-Waters Montenegro i Luštica Bay Aquathlon su samo način da pokažemo svoju ozbiljnost u organizaciji, ali i Crnu Goru da približimo svijetu.
Ovo nije konačna lista događaja i sa još 3 koja su u završnoj fazi planiranja, cilj je da se zaokruži rad na polju organizacije takmičenja.
Treninzi, putovanja, trke, poznanstva ali i posredovanje su me natjerali da se potpuno okrenem ovom poslu i iz jednog više nego ugodnog i sigurnog ambijenta porodične firme, izađem još jednom iz zone komfora i uđem u poslovni svijet potpune neizvjesnosti.
Da li mi je Ironman pomogao da donesem takvu odluku? Budite sigurni da jeste.
Međunarodna triatlon trka, Ocean Lava Montenegro održana 12. maja u Kotoru prošle godine, bila je svojeverstan hedonistički doživljaj koji je okupio 600 triatlonaca iz 41 zemlje sveta. Među njima je bio i triatlon tim našeg Belgrade Running Club i preneo nam je divne utiske. 5 izdanje zakazano je za 17. maj 2020.
Koji noviteti očekuju takmičare?
Najveći novitet je trka na novoj distanci 1.5km plivanja, 50km biciklizma i 10km trčanja. Samo jednom godišnje je Bokokotorski zaliv zatvoren za saobraćaj i to zbog naše trke.
Zašto to ne bi bio povod da ljudi koji nisu spremni da se uhvate u koštac sa polu distancom, sebi omoguće jedinstveni doživljaj trke u UNESCO području svjetske baštine?
Na Ocean Lava Vrsar trci smo testirali taj koncept i pokazao se više nego uspješnim.
Po čemu se posebno izdvaja Ocean Lava Montenegro?
Ocean Lava Montenegro je trka prepuna strasti i to je ono što naši takmičari svih ovih godina ističu.
To je omaž mom rodnom gradu, mojoj porodici, mojim sugrađanima, djeci Kotora i to je trka koja se prvobitno organizovala zbog velike ljubavi prema ovom sportu.
U godinama koje su slijedile prerasla je početnu ideju iako se svake godine suočavamo sa novim izazovima na koje nismo bili spremni. Dolazak takmičara iz 41 države svijeta za sve nas u organizaciji predstavlja nevjerovatnu satisfakciju i uspjeh.
Ocean Lava Montenegro nam je otvorila veliki broj vrata jer su ljudi prepoznali našu iskrenost i srdačnost, a i bila je odskočna daska za svaki događaj koji je uslijedio nakon nje.
Zbog Ocean Lave, dobitnik sam i nagrade za najboljeg sportskog radnika Kotora, ali i najveće državne nagrade u oblasti turizma Wild Beauty Award.
Kakvo je interesovanje takmičara do sada?
Svaka godina nosi svoje izazove, a sposobnost organizatora da se prilagodi tim izazovima je ključ uspjeha. Glavno tržište za našu trku je zapadna i istočna Evropa. Iz zemalja okruženja, uključujući i takmičare iz Crne Gore, na startu je bilo svega 20-25%.
U zapadnoj Evropi evidentan je pad interesovanja bavljenja triatlonom već 3 godine za redom. Velike serije trka polako otkazuju trke na tržištima na kojima je to bilo nezamislivo, kao što su Velika Britanija, Njemačka, Norveška.
Otvaraju se nove trke u zemljama koje kasne sa ekspanzijom ovog sporta, ali kritična masa izostaje. Sve to dovodi do velikog osipanja broja takmičara i raspoređivanja manjeg broja njih na veći broj trka.
Dovoljno je reći da je 2016. godine na području sa kojeg dolazi najveći broj takmičara kod nas bilo 3 trke u poludistanci u maju mjesecu, a sada ih je 9.
Ako je rast broja trka povećan za 300%, a ukupan broj takmičara i njihova spremnost da putuju se smanjuje, znate gdje to vodi.
Osnivač si Škole trčanja GUMP. Koji broj trkača je do sada završio program Škole i kakvi su vam planovi za dalje podsticanje trčanja u CG?
Škola trčanja GUMP je način da inspirišem ljude da se pokrenu. Ne da se takmiče, ne da obaraju rekorde, ne da putuju, ne da daju 100% svojih mogućnosti na treninzima, već da upoznaju novog sebe. Da li uspjevam? To moraju drugi da kažu.
Kroz školu je za 4 godine prošlo oko 150 polaznika. Njih oko 50 je istrčalo svoj prvi polumaraton, dok su ostali trčali trke na 5k i 10k ili se trenutno pripremaju za prvi polumaraton.
Najveća lična satisfakcija mi je kada vidim da se ljudi nakon istrčane trke nastave baviti rekreativnim trčanjem bez obzira na boju majice koju sada nose.
To je i moj lični uspjeh kao čovjeka i to je jedini razlog zbog kojeg Škola trčanja GUMP postoji.
Organizuješ i Montenegro Business Run u Podgorici 23. aprila 2020. Kako crnogorska poslovna scena reaguje na ovaj tip trke?
Prvo izdanje trke održano prošle godine je premašilo sva očekivanja i najvećih optimista među nama. 700 takmičara iz više od 50 kompanija je trčalo ili šetalo na stazi od 5km kroz jedinstvene vinograde Plantaža, sa startom i ciljem ispred vinskog podruma Šipčanik.
Afterparty u nekadašnjem vojnom tunelu je bio doživljaj koji se prepričavao više mjeseci nakon trke. Veliki broj poziva i komentara nam daje za pravo da smo sigurni u to da smo napravili odličan tim bilding događaj i da budemo ubjeđeni da nećemo iznevjeriti očekivanja koje je biznis sektor ispred nas postavio.
Kada dobijete takav kompliment sigurni ste da radite dobre stvari.
Baviš se i organizacijom međunarodnog masovnog takmičenja u plivanju otvorenim vodama X-WATERS (International Open Water Mass Swimming Series) u Crnoj Gori. Reč je o veoma atraktivnom takmičenju u plivanju smeštenom između 2 grada, 2 ostrva i 1 fjorda.
Kaži nam nešto više o X-WATERS Montenegro 2020?
X-Waters Montenegro je prva trka u otvorenim vodama u Kotorskoj opštini od 1989. godine. Prije par godina sam sa prijateljem pričao o tome kako se sjećam nekadašnjeg plivačkog maratona koji je kretao sa kotorske luže i gdje se plivalo do Prčanja, a što je za mene kao dijete predstavljalo nevjerovatan podvig za svakog plivača.
30 godina nakon posljednjeg izdanja te trke, prilično rezervisano sam ušao u organizaciju X-Waters Montenegro 2019 sa jako skromnim željama. Kao i sa Ocean Lava Montenegro, preovladala je želja da rodnom gradu vratim nešto što zaslužuje.
I kao što to biva, takmičari su to prepoznali, interesovanje za drugo izdanje ove trke je ogromno, pa će se ove godine u Risnu 23. maja na startu naći preko 500 plivača koji će plivati jednu od distanci, 1 milja, 4.5km ili 7km.
Sa ovom brojkom, Kotor dobija najmasovniju plivačku manifestaciju u ovom djelu Jadrana.
Da li se ovdje priča o Multisport Akademiji MAYER završava?
Mislim da tek počinje.