Džejson Smit je naizgled prosečan 23-godišnji atletičar iz Irske. Učesnik je šampionata Evrope u Barseloni, ali se u mnogome razlikuje od ostalih takmičara: gotovo da je potpuno slep. I, za razliku od mnogih, prebrodio je kvalifikacije i dospeo u polufinale trke na 100 metara. Kada duša vidi cilj – nije važno što oči to ne mogu.
Kao osmogodišnjaku dijagnostikovano mu je da boluje od Stargartove bolesti, genetski uzrokovanog oboljenja koje izaziva progresivno opadanje kvaliteta vida, ponekad do potpunog slepila. Njegovo je toliko napredovalo da vidi otprilike 10% onoga što oči zdravog čoveka mogu da primete.
Kod osoba poput Džejsona Smita delimični bljesak svetlosti pogoršava ono malo vida koji postoji. A vid je najčešće talasast, zamrljan, bez prisustva svih boja. Maltene i i ne postoji kada je svetlo prigušeno. Sve to mladom Ircu nije smetalo da se posveti onome što najviše voli, trčanju.
Koliko se Smit posvetio svojoj ljubavi svedoče i podaci sa Paraolimpijskih igara u Pekingu prošle godine, kada je trijumfovao na 100 i 200 metara i time ušao u istoriju sporta. U istoriju podviga ušao je u utorak uveče, nastupivši kao prvi paraolimpijac na Evropskom prvenstvu u atletici.
Šanse mu isprva niko nije davao. Ne zbog Stargartove bolesti, već zbog toga što je u njegovoj kvalifikacionoj grupi, iz koje je samo za četvoricu bilo mesta u polufinalu, lični rekord ovog Irca bio tek pretposlednji. Trebalo je prevazići i sebe, ali i konkurenciju. A ona je bila strašna – u njegovoj grupi je bio prvi beli čovek koji je trčao 100 metara ispod deset sekundi, Francuz Kristof Lematr, pa velika nada britanske altetike Mark Luis-Frensis, te osvajači medalja sa raznih takmičenja…
Ali, Džejson Smit je svoj cilj ostvario. Rezultatom 10,43 bio je četvrti u svojoj grupi, ukupno 11. u kvalifikacijama, što mu je bilo dovoljno da se plasira u polufinale Evropskog prvenstva.
„U bitkama u kojima učestvujete da biste ostvarili svoj cilj – polovinu ste dobili ako samo verujete da to možete“, rekao je 23-godišnji irski atletičar.
Možda Džejson Smit i ne može da vidi svoj cilj, ali veruje da će do njega stići. I, ne samo da je na dobrom putu, već je i sam postao putokaz mnogima.
2 komentara. Leave new
Gledao sam ga i u kvalifikacijama i u polufinalu… Šta reći posle 10:46 u polufinalnoj trci?! Kapa dole!
Djesonu svaka čast.Poštujem pobednike i divim im se,zauvek sam uz njih. Ne volim kukavice.