Želim da vam skrenem pažnju na jednu humanitarnu akciju koju sam pokrenuo a ima veze sa sportom kojim se svi mi rekreativno bavimo – trčanjem.
Od bolničkog kreveta do prve medalje
Moje ime je Spremo Aljoša, imam 33 godine i krajem 2015. godine, tačnije u decembru sam završio u bolnici zbog velikog gubitka težine, velikih problema sa dehidriranošću, dijarejom, lošom krvnom slikom i svim ostalim komplikacijama koje prate Kronovu bolest od koje od tada bolujem.
[message_box icon=“FONT_AWESOME_ICON“ bg_color=“#ffffff“ text_color=“#000000″]Kronova bolest je nespecifično zapaljenjsko oboljenje digestivnog trakta.Ova bolest može da zahvati bilo koji njegov deo, u velikoj većini slučajeva ileum (deo tankog creva) i kolon ( debelo crevo). Kronova bolest je izuzetno slična sa ulceroznim kolitisom, tako da kod oko 10% bolesnika ove dve bolesti se ne mogu razlikovati.[/message_box]Nakon boravka od 8 dana u bolnici dobio sam savete i terapiju i od tada sam drastično promenio životne navike. Nakon nepunih mesec dana oporavka sam počeo lagano da treniram i trčkaram i uskoro sam odlučio da istrčim polumaraton iako mi se u tom trenutku to učinilo gotovo nezamislivo. Nakon što sam na sajtu trcanje.rs našao program, počeo sam sa pripremama i posle 16 nedelja sam uspeo da istrčim svoju prvu trku – polumaraton u Odžacima.
Sama atmosfera oko trčanja, naročito na samoj trci, ljudi koji dolaze radi sporta, razonode i druženja mi je bila više nego pozitivna. Bez obzira da li ste prvi ili poslednji, ljudi navijaju za vas, bodre vas i na svakom koraku osećate podršku.
Maraton se uvek poklanja
Nakon te prve trke me trčanje definitivno kupilo i od tada nisam prestao da trčim! Slušao sam priče o tome kako je Beogradski maraton izuzetno zahtevan, da je jedan od težih u Evropi itd. Prvobitni plan je bio da se prijavim za polumaraton i sve do trenutka prijavljivanja je bilo tako.
Prilikom same prijave sam shvatio da je u pitanju jubilarni 30. Beogradski maraton i gotovo u trenutku sam odlučio da se prijavim za maraton, a ne za polumaraton.
Moja supruga, roditelji i brat nisu bili baš oduševljeni idejom, ali se nisu mnogo ni protivili. Mislili su možda da će me to brzo proći i da ću možda odustati, ali sada, 12 dana do starta maratona su mi najveća podrška (uz sve moje prijatelje) i biće negde u blokovima, na putu ka cilju mog prvog maratona (svakako ne i poslednjeg).
Pripreme sam počeo i u celosti ih sproveo uz pomoć mog trenera Miloša Milisavljevića Spartaka, inače trenera BRC-a (Belgrade Running Club-a) koji mi je svesrdno pomagao u mojoj skoro polugodišnjoj misiji da se što bolje pripremim za ovaj poduhvat. Bilo je teških jutara naročito po zimi koja je bila izuzetno hladna, a pošto traku ne volim, bilo je i smrzavanja, ali svakako je vredelo i mislim da sam spreman (Spartak bi vam verovatno rekao da zna da sam spreman )
Pre oko 2 meseca mi je palo na pamet da bi uz trčanje maratona mogao i da pokrenem neku humanitarnu akciju i evo i to sprovodim u delo i tu mi je potrebna podrška vas trkača i trkačica. Naime, odlučio sam da trčim u svrhu podizanja svesti ljudi o Kronovoj bolesti i Ulceroznom Kolitisu (to su dve slične bolesti koje napadaju digestivni trakt) i da pokušam da animiram ljude da uplate sredstva na račun bolnice sa namerom da se poboljšaju uslovi za lečenje pacijenata koji boluju od ovih bolesti, konkretno na odeljenju gastroenterologije u Gradskoj bolnici na Zvezdari gde sam i sam lečen od strane izuzetno požrtvovanih doktora, medicinskih sestara, medicinskih tehničara i svih ostalih koji se bave možda i najplemenitijim pozivima.
Donirajte na račun KBC Zvezdara 840-634667-43, poziv na broj 2266
Pozivam vas da učestvujete u akciji i uplatite koliko možete, a ako ne možete, onda barem raširite priču pa će se naći neko ko može. Sve o samoj akciji možete pogledati na facebook stranici Svaki kilometar se računa, a od danas će akcija moći da se podrži i na twitteru. Unapred vam se svima zahvaljujem na podršci,
Spremo Aljoša