Vozdra raja! Ako se sećate mog teksta o top destinacijama za 2019. godinu, onda znate da se na toj Top listi našao i KUT, nova i nadasve zanimljiva trka u susednoj nam Bosni.
Pošto ove godine među domaćim trejlerima vlada ogromno interesovanje upravo za ovu trku (priča se po čaršiji da Miloš Spartak dovodi preko 30 trkača na Kozaru), drage volje sam popričao sa jednim od osnivača KUT-a, Nevenom Stojaković.
Nevena, predstavi se čitaocima Trčanja.rs, reci nam nešto o sebi?
Zovem se Nevena Stojaković i pasionirana sam ljubiteljka trčanja, naročito trail-ova. Živim u Banjoj Luci, po zanimanju sam diplomirana ekonomistkinja i fitness instruktorka.
Da li trčiš i koliko dugo?
Sa trčanjem sam se prvi put susrela još koncem prošlog milenijuma u AK Banjaluka 96. (smeh).
Počela sam sa kratkim stazama, ali sam sam se sa dugim susrela tek prilikom 1. banjalučkog polumaratona 2015. godine.
Od tada sam posvećena kako stalnim bavljenjem tom disciplinom tako i njenom promocijom u svojoj okolini, kako bih svima pomogla da otkriju ljepote ovog vida rekreacije.
Najbolje i najgore iskustvo sa neke trke?
Najupečatljivije, a ujedno i najopasnije iskustvo sa trka doživljela sam prije tri godine sa svojim drugom Nevenom Borojom kada smo bili prinuđeni da eskiviramo krdo bikova na jednom planinskom trail-u, tako da smo 2 sata proveli na drvetu, do otklanjanja opasnosti.
Osvajanjem prvog mjesta u ženskoj kategoriji na 84 kilometra u pomenutoj trci otvorili su nam se neki novi horizonti i stvorili smo sebi viziju u kojoj bi Banja Luka i njena okolina bili domaćini prepoznatljivih trail manifestacija.
Ta ideja nas vodi i dan danas.
Koje poznatije trke si trčala, šta preporučuješ?
Trčala sam 100 milja Istre, Staru planinu, Vučko Trail, Jahorina Ultra Trail, Novi Grad Trail, Banjalučki polumaraton, Maraton “Stazama Branka Ćopića”…
Preporučila bih, po meni, najbolju trku u BiH, a to je Vučko Trail, zbog dobre ekipe u organizaciji, lijepe staze i najbolje pure (palente) za izgladnjele trkače. (smeh)
Kako vidiš trčanje u BIH i regionu, koje nove trendove zapažaš?
Moram priznati da je u BiH evidentan porast popularnosti rekreativnog trčanja, što je svakako pozitivan trend.
U zadnjih pet, šest godina povećao se broj ljudi koji se bave trčanjem ali i broj trka, od kojih su neke sada postale prepoznatljivi međunarodni sportski događaji, što pozitivno utiče ne samo na opše zdravstveno stanje našeg društva, već i na sliku naše zemlje uinostranstvu.
Osim toga, popularizacija trčanja može imati i višestruke privredne efekte prije svega u domenu turizma.
Koji su najveći problemi u organizaciji trka i šta može bolje?
Kada su problem u pitanju treba istaći razliku između drumskih i trail trka. Kao neko ko je učestvovao u organizaciji obe vrste trka, moram reći da je organizovanje ovih drugih dosta zahtjevnije, kako finansijski tako i personalno i tehnički.
Ono što bi sigurno moglo da bude bolje je veći odziv volontera kao i privrednih subjekata za sponzorisanje ovakvih događaja.
Međutim, sve pobrojano su u osnovi dječije bolesti organizovanog trčanja u našoj zemlji i nadam se da će stvari doći na svoje mjesto ukoliko mi kao entuzijasti budemo dovoljno istrajni.
Kako je proteklo prvo izdanje KUT-a?
U osnovi smo zadovoljni Kozara Ulra Trail-om kao sportskim događajem u smislu odziva učesnika, volontera i rezultata koji su ostvarili.
Cifra od skoro dvjesta učesnika iz deset zemalja za jedan pionirski poduhvat nije za potcjenjivanje, ali nas obavezuje i da uočimo i ispravimo nedostatke.
Tu prije svega mislim na markacije staze koje predstavljaju ozbiljnu tehničku pretpostavku za održavanje trke, što je značajno popravljeno u narednim trkam akoje smo organizovali – +1111 Vertical Race i Banjaluka Winter Trail.
Učesnicima ovogodišnjeg KUT-a obećavamo potpunu sigurnost na stazi po tom pitanju.
Zašto voliš baš trejl?
Iz tri razloga. Prvi – omogućava mi neposredan kontakt sa prirodom ili bolje rečeno povratak istoj.
Drugo – interakcija sa ljudima koji uz vas trče trail je potpuno drugačija u odnosu na drumske trke, neposrednija je, prisnija, duže traje i može da preraste u pravo prijateljstvo.
Kao potvrdu toga navešću primjer svoga velikog prijatelja, Nevena Boroje koga sam prvi put srela na Kukuriku Trail Ligi u Banjoj Luci , a evo sada smo organizatori jednog ovakvog događaja kao što je KUT.
Treće, trčanje u prirodi je za mene lično svojevrsna meditacija jer me obavezuje da budem stalno prisutna u sadašnjem trenutku i da se ne izgubim u vlastitim mislima kao u svakodnevnom životu.
Otkud saradnja sa Jerma Golden Trails i Nevenom Rajković?
Upoznale smo se na Ultra Trail Stara planina i zahvaljujući njenom entuzijazmu i nesebičnoj pomoći na animiranju trkača iz Srbije, a i šire, prvi Kozara Ultra Trail je bio tako dobro posjećen.
Naše dvije trke su sad partnerske manifestacije, a mi ćemo sa naše strane učiniti sve da prvo izdanje Jerma Golden Trails doživi zasluženo veliki odziv.
Šta bi samu sebe pitala?
Što mi je sve ovo trebalo?! (smeh)
Neveni hvala na vremenu, a meni ostaje da vas pozovem da se ovog leta obavezno okušate u nekom trejlu u zemlji ili regionu! NR
1 komentar. Leave new
2compete