Trkači reporteri

Serbia Marathon: prvi mačići ili dah nečeg drugačijeg?

Nema komentara

I bi prva trka Serbia Marathon serije! Verovatno nije bilo isčekivanije trke u regionu u skorije vreme, neki su je čekali sa nestrpljenjem, neki su čekali da vide da li će ispuniti očekivanja, neki su bili spremni na kritiku i pre početka.

Moj ugao posle ove trke je da prenesem kako je bilo sa pozicije trkača, posmatrača, da vidimo šta su rekli atletičari ali i da se upustimo u nezahvalan zadatak rasčivijanja nekih od veoma vokalnih zamerki učesnika. A vi nas svakako dopunite u komentarima.

Disklejmer na počeku: sa trkom jesmo imali marketinški ugovor i bila je vidljiva u sklopu promocije na baneru,  i serije tekstova koji su u prvi plan stavljali zanimljive pojedince trkačke zajednice (pogledaj ovde ko nam je sve gostovao na sajtu).

Zašto Serbia Marathon

Ako krenemo od početka, hajde da pokušamo da shvatimo zašto Serbia Marathon i šta novo nam oni donose. Čest komentar je da je trka bila u Beogradu, a nije bila ni maraton, te ovo izazva konfuziju.

Serbia Marathon je serija trka. Svojevrsan presedan je da je ovo nacionalni maraton, nasuprot tradicionalno gradskim maratonima. Marathon je uzet kao generičko ime za duh trčanja i pokreta, i jedna od distanci koju ćete imati prilike da trčite od 2019. Ove godine nije održan, jer licenca za stazu nije mogla da se dobije na vreme za trke 4.11.

Trke od 5 i 10k jesu tu kao promena u paradigmi po kojoj Srbija trči. I mehanizam aktivacije većeg broja ljudi.

Ovu seriju možemo da posmatramo kao jedan od koraka u sprovođenju odluke Evropske atletike i koncepta Running 4 All  , gde se atletika i rekreativno trčanje preklapaju i zajedno rade na razvijanju pokreta.

Kako je trka izgledala sa one strane ograde:

Iako sam se za trku prijavila odmah posle konferencije za štampu i birala broj odmah, virus me je onemogućio da je trčim, tako da sam je pratila iz ugla novinara i išla live na naš instagram nalog.

Ideja da start i finiš budu ispred Štark Arene je jedna koju smo sanjali odavno, i koliko je finiš ispunio ova očekivanja, start je mogao da bude impresivniji.

Ozvučenje na startu je nekako bilo blago, komentator se nije dobro čuo, i bilo je konfuzije odakle se u startu zonu ulazi i  na koju stranu se trči. Ipak, ovo nije prevelika zamerka, jer retko koja domaća / strana trka ovde impresionira.

Jedna okrepa za trku na 10k je isto dovoljna, i ok je da je nema na 5k, to je standard opreme i za veće trke.

Finiš trke je nešto što se od starta komuniciralo kao spektakularno i mislim da je ovde ocena zaista 5 od 5. Prvih stotinak takmičara je utrčavalo uz impresivan lajt show i pirotehničke efekte, a medalje su takmičari dobijali na samoj bini.

Trobojka

Komunikacija da su svi trkački šampioni meni lično je bila važna, jer je to pomak koji rekreativno trčanje zaista donosi u kulturu kretanja, i počinje sa finišerskom medaljom, a nastavlja se kroz ceo osećaj prolaska kroz cilj.

U samoj Areni je program bio organizovan pre svega sa idejom animiranja dece i nije razočarao, atletski izazov je tekao glatko, Ivana Španović je bila tu da se slika sa klincima i motiviše ih, imali smo i nastup akrobata i čak svetlećeg robota.

Komentar i ideja za sledeće godine je da za same trkače, sa druge strane, nije bilo mnogo toga što mogu da urade posle trke,  ako nemaju decu. Iako je bio super DJ i muzika je bila vesela, falio je šank sa nekim izborom pića (piva) i možda par stolova koji asociraju da se na žurci posle ostaje.

Koliko sam mogla da primetim, garderoba, toaleti, preuzimanje paketa, sve to je funkcionisalo besprekorno.

U brojkama: preko 1700 finišera, elitni trkači odneli pobedu

Brza staza dovela je i brze trkače u prve redove, tako da su pobedu u obe kategorije odneli atletičari. Trku na 5k istrčalo je 522 takmičara. Na 10k 1238.

Najbrže dame na 5k /trku završilo 275 :

  1. Nataša Ćulafić 18:18
    2. Tijana Kabić    19:29
    3. Tijana  Dimić  19:49

Nataša  nije krila oduševljenje kada smo je pitali za utiske:

Nikada nisam trčala ovakvu trku. Sama organizacija je na nivou spektakla, pa prema tome i sam doživljaj. Ulazak u cilj me je jako iznenadio… novinari su me već na 100m do cilja zaustavljali da me slikaju što je uticalo na moj rezultat koji bi bio sigurno 10-15sek brži. Nisam očekivala vatru iznad ciljne kapije, veliki broj navijača, dece, novinara…Trasa je izuzetno brza jer je ravna, krivine nisu oštre. Bez obzira na jak vetar trčalo se jako dobro. Mimoilaženje sa preko 2500 trkača daje posebnu snagu i motiv. Staza je dobra i za deonicu od 5km i 10km, zato se nadam da će sl. godine i maraton biti dosta brz i primamljiv da se baš na toj stazi oprobaju najbolji maratonci Srbije i regiona. Ulazak u Arenu na ovaj način je nešto što svako treba da oseti. Drago mi je da naš grad polako postaje vodeći u regionu što se tiče organizacije velikih takmičenja kao što je Evropsko prvenstvo u atletici, kao i trka na putu  Serbija maraton, halfironmen 11tri .

Najbrže dame na 10k /trku završilo 475:

  1. Teodora Simović 36:20
    2. Nevena Jovanović 38:40
    3 Anđelka Đurđevič  40:13

Teodora je za naš sajt izjavila sledeće:

Prvenstveno sam zadovoljna svojim rezultatom koji je u prolazu na 5km bio čak bolji od takmičarki u trci na 5km, taj rezultat me je doveo i do zadovoljavajućeg plasmana i to me čini srećnom, s obzirom da sam ja na ovo išla kao jednu kontrolu za Maraton koji me čeka u decembru i pred završne pripreme kako bi pomerila svoje granice ličnog rekorda u maratonu koji je 2.41,47… Meni je staza danas bila jako zanimljiva i interesantna, brzo mi je prošla trka… Bilo je puno pozitivne energije i sam ulazak u finiš je nešto sto se kod nas prvi put vidi i zaista je sve izgledalo Prelepo 🙂

https://www.instagram.com/p/Bpv6Z33HFoE/

Nevena Jovanović se ovako osvrnula na trku:

Trka je bila fantastična. Nije bila jaka konkurencija, jer u Srbiji ima još dosta dobrih devojaka. Išla sam lep trening pred maratonsku trku sledeći vikend u Bejrutu (Liban). Što se tiče 5km (jer sam pretrčala i tu distancu) mnogo je lakše jer nije duvao toliko vetar i bilo je ravno skroz, dok je sledećih 5km bilo valovito i  sa dosta vetra. A i 10km samo po sebi distanca je teža. Inače nema puno takvih trka tako da su utisci pozitivni i trebalo bi nastaviti sa ovom tradicijom. Vidimo se sledeće godine sa jačim rezultatima

Najbrži momci na 5k / trku završilo 246:

  1. Miloš Krstić 15:32
    2. Miroslav Dukadinović 16:19
    3. Sreto Krstić 16:49

Najbrži momci na 10k/trku završilo 763:

  1. Miloš Segedi 34:06
    2. Krisijan Stošić  34:22
    3. Miloš Dajević 34:28

Miloš je za naš sajt izjavio sledeće:

Staza je bila sa dosta krivina, meni to nije predstavljalo problem, ulazak u cilj je bio malo problem zbog gustine trkača na 5km zbog kojih sam morao da usporim. Ova trka mi nije bila značajna, trčao sam je zbog iskustva, a na polumaratone se ne fokusiram još uvek.

Iskustvo sa staze – Marina, novinarka sajta

Sama staza trke mi je skroz ok. Kako ne jurim vreme, lakat krivine mi ni najmanje nisu smetale, a činjenica da se duž cele staze mimoilazim i međusobno bodrim sa bržim tj. sporijim takmičarima/cama mi je posebno prijala i nadomestila manjak publike.

Okrepe na 5km nije bilo duž staze, kao što je i najavljeno, ali obzirom da je bio topao dan, mislim da bi značila ljudima koji su trčali kraću distancu.

Na 10km okrepa je čudno postavljena, na 6km pa na 9.5 km, mislim da je moglo strateški bolje da se postavi, a i neka voćka ne istim ne bi ništa smetala (ipak su ovo trke koje, pored najbržih atletičara/ki, treba da privuku početnike u trčanju i animira one koji bi tek krenuli sa trčanjem).

Najveći propust što se vode i hrane tiče, bio je nedostatak iste na cilju. Hranu uopšte nisam videla, a za vodu sam morala da se raspitujem kod trkača koji su je nekim čudom pronašli u delu za garderobu.

Voda na cilju u mojoj glavi znači da je voda dostupna kada se prođe cilj, a ne kada je pronađete u petoj prostoriji. Ovo obavezno treba da se promeni na narednim dešavanjima.

Sam start je takođe mogao bolje da se reši, da ne dolazimo iz pravca ka kome kreće start. Napravila se pometnja i gužva na startnoj kapiji, ali ovo nije nešto što je pokvarilo utisak, mada bi u budućnosti, ako trka bude rasla, moglo da bude ogroman problem.

Ali sve se to zaboravilo na samom cilju. Uzbuđenje je poraslo već kada sam se približila Areni (dobrim delom jer sam izdisala i jedva čekala kraj trke), a kulminiralo je ulaskom u mrak prošaranim reflektorima u boji, dok komentator proziva trkače/ce koji prolaze kroz cilj!

Osećala sam se kao NBA super star! Ovo je bio pun pogodak!

Mislim da ovo može biti super događaj kada se reši par sitnica, ali uzevši u obzir da je prva trka, progledaću kroz prste. Vidimo se sledeći put!

Puls zajednice na webu

Pre i posle trke digla se dosta vrela diskusija oko par tema koje ćemo sada malo detaljnije obraditi.

Lični utisak je da ovo jeste trka oko koje se polemiše mnogo više nego oko ostalih. Slično kao i sa Beogradskim maratonom, sve što se desi na i oko staze  je pod lupom, i prosto rečeno – očekivanja su viša.

Za prvu trku i pokušaj nečeg novog, ovo je dosta nezgodna situacija, jer propusta u početku bude uvek, a svako ko trke organizuje (imamo to iskustvo kroz seriju Serbia Business Run već par godina) zna da se u ovome postaje bolji vremenom.

Šampionske majice

ALL RUNNERS ARE CHAMPIONS – to je krilatica trke i ideja koja je očito, dotakla mnoge jer su trkači istakli da su očekivali da trče u majici koju nose reprezentativci.

E sada, šta to znači, polemika je koja se i dalje vodi.

Iz ASS je stigao odgovor da ovo jesu majice iste po kvalitetu kao one u kojima trče reprezentativci, uredno uvezene i plaćane (nije kineska priča) samo je dizajn drugačiji i nosi brending trke.

Gde je ovde realnost? Subjektivna, kako deluje. Ali evo sumiranja:

Za mene je ovo očigledno nesrećna formulacija proistekla iz toga da je ASS hteo da se istakne kao organizator, i pohvali da će biti majice koje su po kvalitetu dovoljno dobre da i reprezentacija u njima trči. Reč je o Joma majicama, manje poznatom, ali kvalitetnom brendu.

Meni je nekako odmah bilo jasno da neće pisati Srbija na njima već ime trke,( tj. nisam očekivala dres, a moj ukus je takav da ga ne bih ni nosila) ali mnogi jesu očekivali dres, i bili vokalno razočarani.

Kada se majica uzme u ruku, to je isti funkcionalan materijal kao i npr WE RUN majice iz 2013. Prozračnije tkanje od Jome iz npr. Karlovca. Majica je sasvim okej kvaliteta, ali je nastao problem sa veličinama, što je već druga tema (po meni večita, i ponavlja se iz trke u trku, ili su male ili su velike, nikada mi majica  nije bila M koji očekujem).

Obrni okreni – jasno je da se u komunikaciji  treba voditi smanjivanjem očekivanja, i onda ih lako premašiti, jer je dovoljno da razočarate 10% a da to (ne)zadovoljstvo bude jako vidljivo.

Cena i rezultati

Nekada rezultate dobijemo odmah, nekada nakon par dana, problem je samo u komunikaciji koja se ne ispoštuje. Malo su zakasnili u odnosu na najavljeno vreme i bili su preliminarni i falio je chip time (neto vreme trkača). Danas (dan kasnije) je već sve na sajtu i postoji i chip i gun time i ta tema je zatvorena.

Pitanje cene trke je i dalje neuralgično jer se uvek gleda kroz startni paket, i dužinu trke. Prva cena trke je bila 1500 rsd uz mogućnost menjanja broja – za mene je ovo sasvim korektno. Just run paket, od 1000 rsd je fantastična opcija, za trku sa zatvaranjem ulica, čipovima i finišem kakav smo doživeli.

Da zaključimo

Zavisno od toga koji feed gledate, dobićete potpuno različite utiske o trci: od gorke kritike i razočarenja, preko veoma konstruktivnih i pozitivnih komentara do čistog oduševljenja.

Utisak pored i sa staze koji mi nosimo je pozitivan. Imamo trku koja se organizuje po prvi put i koja je pokušala da lansira jedan nov model: brzu stazu i spektakularan finiš. Ove dve stavke jesu realizovane.

Možda je bilo propusta, koje smo adresirali, ali ovo su stvari koje će se lako popraviti u sledećoj godini. Osnova je postavljena.

Jedan dodatni, pomalo nostalgični osvrt je da ova trka dosta podseća na čuveni WE RUN BGD iz 2012. kada je isto Ivana Španović bila promoter, tada za Nike trku, a komentari bili izrazito negativni. Ta trka je doduše, zaista zakazala od gužve do tuče oko majica, ali Nike je razumeo lekciju, podigao organizaciju na viši nivo i došao do preko 5-000 finišera u 2018.

Serbia Marathon je imao jako težak zadatak da zadovolji sve ukuse, vi najbolje znate da li vaš jeste ili nije. Dobili smo obećanje da će organizacija da sasluša i primeni sve konstruktivne kritike.

Serbia Marathon: Dragi trkači, hvala još jednom svima na dolasku i učešću. Izvinjavamo se na propustima i greškama. Saslušali smo sve vaše pozitivne i negativne komentare i kritike, i potrudićemo se da sledeći put sve ono negativno ispravimo, a pozitivno napravimo još boljim. Onima koji su imali bilo kakvo negativno iskustvo se još jednom izvinjavamo. Želimo da Vas zamolimo ako možete da nam oprostite i date još jednu šansu. Bez obzira što iza ove trke stoji jedna velika organizacija kao što je Atletski Savez Srbije, naš tim koji je sastavljen od iskusnih ali i mladih organizatora, po prvi put se sastao da napravi nešto ovako, potpuno drugačije od organizacija događaja koje je ASS do sada radio. Prvi put je najteže.
Stojimo na raspolaganju i dalje za sva vaša pitanja i primedbe, budite uvereni da ćemo ih saslušati i svako uzeti u obzir.
Rezultati su i dalje nezvanični, objavljujemo korekcije, primamo sve primedbe do utorka, 6. novembra, a zvanične rezultate ćemo objaviti u sredu 7. novembra.
Pogledajte najnovije korigovane rezultate sa chip vremenima na www.serbiamarathon.com/rezultati/ Hvala još jednom na učešću.
Tim Serbia Marathon-a

Mi se svakako vidimo na startu i 2019.

p.s. naš album sa slikama pogledajte OVDE

p.p.s. pišite nam u komentarima šta vi mislite?

 

 

 

23. Ljubljanski maraton: mesto gde se kale najjači maratonci!
NEMA ZIDA KOJI NEĆEMO PRESKOčITI NITI TRKE KOJU NEĆEMO ISTRčATI!
Tags: ,

Povezani članci

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Fill out this field
Fill out this field
Molimo vas da unesete valjanu adresu e-pošte.
You need to agree with the terms to proceed