Dnevne opservacijeTrkači reporteri

REPORTAŽA iz Štokholma: Industriji trčanja fali novi elan, ali je trčanje tu da ostane [Evropska biznis konferencija o trčanju]

Nema komentara

Evropska biznis konferencija o trčanju je moj treći događaj u proteklih 5 godina na kom sam delegat ispred Srpskog Atletskog Saveza. Nakon AIMS-ovog kongresa (udruženje organizatora maratona) u Talinu i prethodne konferencije koju organizuje Evropska atletika u Pragu (atletska federacija Evrope koja okuplja sve nacionalne saveze), prvi put posle pandemije imali smo priliku da se okupimo i razmenimo ideje i mišljenja.

Ko dolazi na konferenciju?

Evropska biznis konferencija o trčanju čine organizatori događaja, a ovog puta bilo je više predstavnika nacionalnih federacija, kao i niz biznisa koji se naslanjaju na organizatore trka. Pre svega tu su gotovo svi važniji provajderi za merenje vremena: MyLaps i Race Results, a onda i SAAS alati kao što su Njuko, Mika Timing, Haku kao softveri koji pomažu da rukovodite bazama učesnika, te ih registrujete na vaš događaj ili ih povežete sa rezultatima koje postignu na vašoj trci.

Industrija je „stara“

Chris Robb je jedan od vodećih lidera mass-participation sporta u svetu i autor nekoliko podcasta. Industrije koje prati su trčanje, ali i trail trčanje, triatlon, i orijentiring…

Robb je na ovom događaju bio jedan od panelista. Sa njegovog predavanja izdvojila se jedna jako zanimljiva vežba.

U jednom trenutku smo svi ustali i on je rekao da sednu svi preko 50 godina, onda 40, onda 30… Na nogama je ostalo nekih 20% sale, a kada je rekao da sednu svi koji imaju manje od 30, u sali je ostalo, možda, pet ljudi. Pet od 200 koji su bili u sali. Zato se postavlja pitanje:

Kako do mladih?

„Mladi više vole da odgledaju highlights nego live utakmicu.“

Tema na ovim strateškim sastancima jeste i kako vidimo budućnost. Pa je prirodno pitanje: na koji način da svi uzrasti dobiju trkačko iskustvo.

Trčanje jeste nešto što oktrijemo kada napunimo dovoljno godina da počnemo da brinemo za svoje zdravlje.

U tom smislu, jako dobar komentar je dao Sašo iz Super Half, a sa kojim se totalno slažem: „Tinejdežere ne možeš dobit, oni ništa ne slušaju (ni roditelje), a kamoli da se bave trčanjem. Dati im trkice (i krerati nove proizvode!) pre nego štu uđu u pubertet, a kasnije ih sačekati kada dovoljno odrastu da krenu da trče trail i road trke“.

Naravno, uvek su tema navike mladih i njihovo ponašanje na internetu. Ukratko, oni gledaju video, i više vole da odgledaju highlights video nego da gledaju live utakmicu. Pa bi sa te strane trebalo i pristupiti novim generacijama.

Broj trkača i dalje 20-30% manji, ali nema više deficitizma

Bojevi i profit se vraćaju

Pablo Kapalbo je veliko ime u našem svetu, a u pitanju je Italijan iz Napolija koji se pre nekih 25 godina preselio u Prag i onda tamo napravio pravi boom. Sada je Češka jedna od velesila u trčanju – kako po broju trkača tako i po kreativnim idejama ali i svetskim rekordima koji se postižu na njihovom tlu.

Podaci u našoj industriji

Pierre iz Njuko-a je pružio dobar pregled svih sistema i podataka. Tvrdi da mi imamo previše podataka i da se njima previše opterećujemo. Ističe da je dovoljno da svaki organizator treba da nađe možda 10-15 podataka i sa njima kreira jedno mesto koje zove „jedinstveni izvor istine“, kao sistem koji mu je podrška pri odlučivanju. Mnogima je to CRM.

Pierre iz Njuko predstavlja „user account“ – mogućnost da se vaši user-i loguju na vaš sistem. Ovo pravite samo kada imate jak brend.

Neki ljudi više nisu u našoj industriji

Pandemija je učinila da su neki ljudi samostano izašli iz biznisa, dok su drugi dobili otkaz i to se nije vratilo na stare brojeve. Neki sistemi i delovi industrije, kao što su agenti koji rade sa eltnim trkačima, su smanjili obim poslovanja.

Najveći problem imaju srednje trke i organizacije. Kada ste mali i imate jedan dva događaja – vi nemate full-time tim, već je organizacija ad-hoc. Ovo je i najčešća situacija u Srbiji. Sa druge strane imate događaje od 30-40-60-100.000 ljudi. Oni sa 20% manje ljudi su održiviji. Najveći problem su organizatori koji imaju strukturu i nekih 5 – 10.000 učesnika, jer je njih kriza najviše udarila.

Cene startnina iz 2019. godine, a input troškovi iz 2022.

Ovo se neće svideti trkačima. Cene startnina su nepromenjene, a to je problem. Sve je poskupelo, pa tako i majice, dnevnice, medalje, renta tehnike i sve što ulazi kao input trošak organizatoirma.

Govorili su o „izlomljenom“ biznis modelu, u kom je profitna stopa organizatora trka jako mala. Kada razmišljam o Srbiji – naš problem je što organizatori ne prihvataju sebe kao biznis. Poznajem mnoge koji operiraju na nivou da pozajmljuju novac u organizaciju ili rade na nivou koji je besmislen – što je posledica neznanja ali i naše socijalističke kulture orgnizacije sporta.

Sa strane učesnika moguće je da će premium događaji (svetski maratoni) biti još skuplji i da više neće biti opcija da se svake nedelje ide na trku. I kod nas su ljudi (barem 2019. kada sam pratio) išli na 10-15 ili više trka.

Ovo nije problem samo u Srbiji, i svetski maratoni (npr. Štokholm) imaju cenu kao jedan prosečan ručak beogradskom restoranu.

Danci: efikasnost rada, agilnost, design thinking – primer Sparte

Jedna od mojih omiljenih organizacija je SPARTA Athletics & Running klub koji organizuje 18 događaja i koji ima i rekreativni klub, ali i i evropske šampione i olimpijce. Ova organizacija sve ovo sprovodi sa 8 (osam) zaposlenih (i naravno puto honoraraca).

Danska je poznata po desing thinking-u, a velika inspiracija mi je uvek bio i https://theindexproject.org/ koji vam savetujem da istražite.

Agilni principi rada, biznis model canvas (knjigu koju sam dva dana pred put uzeo u 3. primerka za moj tim) i drugi alati koji su prezentovali – mene inspirišu da i u našem svetu postoje organizacije koje razmišljaju strateški, vizionarski. Što bih voleo i da vidim u domaćim organizacijama.

Ekologija i održivost

Tema broj jedan, koja se provlačila, pa gotovo u svakom drugom predavanju, je održivost i ekologija. Održive trke, pozitivan uticaj na orkuženje i edukacija svih ljudi u lancu trke: organizatori, dobavljači, partneri i trkači – su pitanja i prakse koje mnogi primenjuju.

Tema je u trendu jer mnogi više pričaju nego što rade, ali gotovo po pravilu svi nešto rade.

Što se tiče Srbije, i ekologije i sporta, ono što znam da se dešava jeste i Serbia Busienss Run partnerstvo sa Schneider Electric kao platforma za kreiranje prve pozitivne prakse u ovoj oblasti.

Očekujem više od nas samih i SportIT-a te da pokrenemo ovu temu na ozbiljnijem nivou u Srbiji i budemo njeni inicijatori.

Sastanci, druženja i umrežvanje

Darko Habuš, direktor Beogradskog maratona, ima novu energiju za maraton

Podjednako važan deo svih konferencija jesu i neformalni susreti sa ljudima od kojih se može čuti nešto ili napraviti neka saradnja.

Često se na ovim dešavanjima skupi region, što je nama posebno važno jer smo upućeni saradnju. Kada vidiš ljude iz Srbije u svetu, osetiš se koliko je važno da budemo jaki zajedno jer je početna pozicija u ovoj oblasti (čitaj svim pozicijama) nama Balkancima -100 u odnosu na ljude koje viđamo na ovim skupovima: Amerikance, Nemce, nordijce…

Ove godine falili su ljudi iz Hrvatske, a sa nama je bila Pija Zalokar iz Ljubljanskog maratona, Kire Sinadinovski iz Skoplja, Goran Čegar iz Dunavskog polumaratona, Anđelko Rističević, ekipa Bg maratona, te Vladimir Selec, Miloš Lolić i Stefan Dimitrijević iz polumratona u Banja Luci, kao i Petrovići iz Prnjavora, što je za svaku pohvalu da i manje trke žele da vide, čuju, nauče i inspirišu se za dalje. Ako sam zaboravio nekoga neka oprosti.

Trčanje u Štokholmu

Tokom konferencije održava se 5km trkica kroz grad kao jutarnji tim-bilding i trening za učesnike.

Vikend je obeležio i Štokholmski maraton. 11.000 ljudi, a naši Goran Čegar i Anđelko Rističević su istrčali 1:28 i 1:29 i uspeli da stignu na voz za avion samo 10 minuta pre kretanja. Od naših ljudi trku je završio i Marko Marinković iz Beogradskog maratona.

Nažalost moje trenutne trkačke sposobnosti su me sprečile da istrčim ovo vreme i stignem na cilj na vreme za polazak na aeordrom.

Zanimljivo je da su i Goran i Anđelko sa ovim vremenima trčali neprestano u grupi i da je 500 i više trkača i trkačica istrčalo ispod 1:30. Nordijci vole da trče jako i treniraju dobro.

Završni zaključci: Trčanje ide u zdravlje

Konferenciju je zatvorio i njen pokretač Marko Vasić, a Trčanje.rs vam prenosi snimak

Moj lični utisak je da nam fali novog elana, ali da su ljudi tu, realni i rade da trčanje i dalje bude fizička aktivnost broj jedan velikog broja ljudi širom planete

Najviše je isticano da je trčanje sada, posle Covid-19, trčanje u znaku zdravlja i blagostanja (wellbeing). Ovde je ključ ponovno povezivanje trčanja sa iskustvima ljudi, a atletika i svetski rekordi su ostali u drugom planu.

Ovo je nešto što sam zajedno sa celim timom ljudi oko Trčanje.rs, BRC Škole trčanja, i drugim projekatima koji smo radili (kao što je Nordijac ili SBR) nekako od početka prirodno stavljali u fokus. Čak i kada smo bili osporovani.

U tom smislu očekujem da će i ovde za nekih 10-20 godina sport biti deo sistema zdravlja nacije i da će našoj deci lekari pored aspirina prepisivati upravo trčanje kao deo celokupne brige o mentalnom, fizičko i duhovnom zdravlju.

Trail Race Kopaonik: Sve je vrh, ali uspon na Gobelju je vrhčina!
Rocky trail 2022 – najbolje se čuvalo za kraj!
Tags: , ,

Povezani članci

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Fill out this field
Fill out this field
Molimo vas da unesete valjanu adresu e-pošte.
You need to agree with the terms to proceed