Početkom avgusta se održavala virtuelna trka u celom svetu u čast Olimpijskih igara u Tokiju. Trčalo se 5km, 10km, polumaraton i maraton. Slučajno sam naleteo na prijavu za trku, proverio o čemu se radi, video da je kotizacija za učešće korektna i odlučio da se prijavim. Pre svega želeo sam da ponovo osetim tu energiju kada trčiš neku trku, pa makar bila i virtuelna. Činjenica je da nam svima nedostaju trke.
Istrčao sam baš dosta puta distancu polumaratona, kako na treninzima tako i na trkama. Što bi se reklo, sve je poznato.
Ovog puta sam imao baš veliku tremu i leptiriće u stomaku, sav sam bio šeprtljav i zbunjen dok nisam krenuo. Ne znam ni sam zašto, ali tako je.
Odredio sam rutu, krećem od kuće (Autokomanda) do Beton hale, pa šetalištem sve do Ade i tu izvrtim onoliko koliko mi bude falilo do kraja. Spremio sam se, spakovao dve flašice vode da imam za polivanje i osvežavanje, jednu flašicu izotonika, čokoladicu, gel, slušalice i telefon. Odradio fino zagrevanje i krenuo.

Prva kriza na osmom kilometru
Već kod Beograda na vodi, tipa četvrti kilometar, bilo mi je mnogo vruće. Osvežim se i guram dalje. Na osmom kilometru prva kriza, sve vreme mi je vruće, nigde hladovine, težak mi je ranac, mučim se dok izvadim flašice, stalno kasnim za pejsom po dve-tri sekunde i to me sve psihički remeti.
Deveti kilometar konačno hlad, malo pre mosta Gazela, trčim u senci novog tržnog centra i odma mi je bolje. Nastavljam preko sajma do Ade, naravno nigde hlada, jednu flašicu bacam, stajem na deset sekundi na česmu, bukvalno se istuširam i nastavljam dalje. Crkne mi jedna slušalica, druga se čuje kao iz bunara, ušla voda. Nema veze – bitno da se nešto čuje.
Na korak da odustanem
Dolazim na Adu i javlja se druga ozbiljna kriza, hoću da odustanem, mnogo mi je vruće, teško mi je, kasnim dosta za pejsom. Uzimam telefon i dopisujem se sa drugarima, šaljem glasovne poruke, snimam se, zovem na video poziv.
Samo da se nešto dešava, da imam sa nekim da podelim muku, da mi bude lakše, da skrenem misli. Mnogo su mi pomogli i veliko im hvala, znaju oni koji su, pronaći će se.

Trčim desnom stranom Ade, cela je u hladovini i nema gužve, poznat mi je teren, prošla me je kriza i sve je lakše. Vraćam se u pejs čak sam i malo brži da bih nadoknadio one zaostale sekunde. Lepo koristim okrepu, malo gel, malo izotonik, pa se pljusnem na nekoj česmi i osvežim usta. Dobar sam, guram dobro, već računam u glavi gde i kad završavam.
Ubrzanje za kraj
Bodrim sam sebe, pričam naglas, derem se, dišem bučno. Ljudi me čudno gledaju, sklanjaju mi se sa puta. Znam i sam da je čudno, ali šta ću tako mi je lakše. Pred poslednji kilometar uzimam poslednji gutalj gela, poslednje prskanje vodom i pun gas do kraja, naravno taj kilometar je i bio najbrži da nadoknadi sve. Završavam i mnogo sam srećan, jer jedva sam
čekao kraj.
Sedam u kafić da danem dušom i da se osvežim, sabiram utiske i kapiram da mi je bilo mnogo teže psihički nego fizički. Noge me ne bole, osećam se dobro i mogu normalno da funkcionišem, a bilo mi je mnogo teško. Jeste ovo bila trka i jurio sam željeni rezultat, ali nikako nije isto kao kad se trči sa još nekoliko stotina, hiljada trkača.
Mnogo je teže, nema ko da ti baci petaka, da da aplauz, potapše po ramenu ili da navija za tebe. Sam si, nije baš lako, nemaš osećaj trke. Jedini cilj je što si sebi zacrtao neko vreme i daješ svoj maksimum da ga ispuniš.
A nije ni kao na treningu, jer kad radiš LSD trening, ideš lagano i uživaš i sve možeš i nije ti teško.
Sve u svemu jedno novo iskustvo i drago mi je da sam učestvovao. Sad čekam rezultate da vidim kakav je plasman i medaljicu koja stiže za nekoliko dana.
Ovu trku sam trčao pre svega da proverim sebe, gde sam sa trenutnom formo pošto ne treniram redovno i planski, da motivišem sebe da to ispravim i da konačno jako napadnem polumaraton i ostvarim vreme ispod sat i po vremena.
Drugi razlog zašto sam se prijavio, jeste da motivišem ostale trkače da učestvuju u virtuelnim trkama, da jačaju svoju psihu, jer trčanje na dugim stazama dosta ide iz glave i ne odustaju od treninga samo zato što su prave trke otkazane. Vratiće se sve u normalu, a mi moramo biti spremni za to.