50x50x50
Dakle, za 50 dana, bez ijednog jedinog dana odmora, ovaj Ironman Cowboy, kako je sebe nazvao, odradio je 50 celih Ironman distanci u 50 različitih država SAD-a. Jedine pauze koje je pravio su podrazumevale kratko jelo i kupanje nakon završene trke, a zatim dva do četiri sata spavanja, i to najčešće na zadnjem sedištu automobila kojim su ga prevozili do susedne države u kojoj bi osvanuo. I onda iznova isto – 50 dana u nizu!
Da li je još uvek živ?
Ironman Cowboy je trideset osmogodišnji Džejms Lorens iz Jute. Dodatnu zanimljivost priči daje to što je poduhvat nameravao da izvede u relativnoj tajnosti, ili barem bez dogovora o praćenju sa nacionalnim televizijama. S obzirom na doba u kom živimo, vest o njegovoj nameri proširila se društvenim mrežama prilično brzo, pa se ispostavilo da su mnogobrojni zainteresovani, koji ranije nisu ni znali o triatlonu, počeli da se svakog jutra loguju na njegovu Facebook stranicu sa jednim jedinim pitanjem na umu: Da li je još uvek živ?
Dvosmerna podrška
I svakog jutra je bio. Po njegovim rečima, razlog za to je 80 odsto u glavi. Ovaj skromni muž i otac petoro dece tvrdi da je uspeo u ovom potpuno neverovatnom naporu za ljudsko telo iako ima sasvim prosečne atletske sposobnosti. Od pomoći mu je svakako bila velika podrška porodice, prijatelja i sponzora. Pre nego što će Džejms započeti svoju avanturu, njegova porodica je prodala kuću a sve što su posedovali stavili su u magacin. Sve vreme su ga pratili kroz svih 50 država, a njegova najstarija ćerka je istrčala poslednjih 5 kilometara svake od 50 trka sa njim.
Pored toga što je hteo da postavi primer svojoj deci, ispita svoje granice i bude inspiracija drugima, Džejms je ovom prilikom skupljao i novac za dobrotvorne svrhe. Evo njegove izjave:
https://www.youtube.com/watch?v=duaefVcVJx4
Osim što je podigao svest ljudi i humanitarno ih angažovao, Džejms kaže da je naučio kako da upravlja bolom kao i kako da kontroliše um.
‘Jednostruki’ Ironman je svakodnevica?
Kada je 18. februara 1978. godine održano prvo takmičenje na Havajima, to je bio svojevrstan presedan u ljudskim naporima. Danas su ovi ‘dugi’ triatloni postali manje-više uobičajena stvar. I dalje se za Ironman ne priprema mnogo ljudi, ali je ovo odavno postala disciplina za koju je jasno da se upornošću može dostići. Ono u čemu je Džejmsova ogromna uloga jeste da nam je svima osvestio da iza cilja na Ironaman takmičenju postoji široko neslućeno polje dodatnih mogućnosti, i da njihova realizacija zavisi isključivo od nas samih.
Džejms još kaže: Nikada ne sumnjajte u ono za šta smatrate da je moguće, i ne dozvoljavajte drugima da vam govore šta je moguće.
Šta vi kažete? Gde su granice ljudskog tela i uma?
7 komentara. Leave new
Zestoko!!
Kad je ovo bilo i kako je ovo uspeo da uradi?! Molim odgovor!
28. jula ove godine je završio svih 50. A to kako se i ja pitam… 🙂
vidi se sa slike da je čovek-sajla, ali ipak…neverovatan podvig. on je pokazao da granica nema.
ima i ona trka supermaratona od 1000km u australiji. telo može svašta da izdrži, samo treba aktivirati um
Kažu da ima dužih, ali ne i težih trka od ove koju je on izveo…
Pa dobro, večito se ponavlja ta krilatica „sve je u glavi, tu su jedine granice“ ali niko da kaže kako se te granice pomeraju u glavi…
duhom, a duh se pomera verom