“Kada se osvrnem i pogledam svoj život zaista shvatam da mogu da dam odgovor na pitanje: Šta možeš da uradiš za 20 godina u sportu?… Mogu, jer zaista slavim 20-godišnji jubilej u triatlonu.” – Goran Mišić
Počeo sam da se zanimam za sport tek u srednjoj školi. Tada sam kupio prvi bajk jer sam žarko želeo da promenim nešto na sebi… tada mi je bilo važno da skinem kilograme. I zaista, za jedno leto u toku raspusta ja sam postao druga osoba i fizički i emotivno.
Započeo sam vožnjom bicikla, proširo repertoar svojih treninga trčanjem i u sve uskoro ukombionovao plivanje…i eto, našao sam se u triatlonu. Ono u šta sam siguran je da tek kada sam otkrio triatlon mogao sam da kažem da sam u pravom sportu i da sam zato u njemu ostao dugi niz godina. Moja fizička spremnost i kondicija učinili su da se dobro osećam u svom telu. Taj dobar osećaj, donosio je sigurnost i samouverenost u svim drugim životnim poljima.
Za tih 20 godina u sportu otkrio sam: lepotu, snagu, sopstvenu moć, znanje. Ali sam se suočio i sa brojnim teškoćama u sportu. Nisam profesionalni takmičar ali i kao rekreativac u triatlonu imam brojne lične priče o uspesima, o medaljama i takmičenjima koja mi i dan danas oduzimaju dah i izazivaju nevericu da sam sve to uspeo.
Deo života sportiste su i teški padovi, najbolji primer za to je moje desno rame u gipsu koji sam nosio, par puta, zbog iščašenja. Suštinski sa radošću se uvek sećam svojih prvih koraka u triatlonu, sećam se prvih medalja, ekipne titule na državnom prvenstvu…
Sada mi je najvažnija činjenica da se i dalje osećam sposobnim i da sa ponosom govorim da MOGU i dalje. Neki novi klinci kažu da sam jedan od retkih dinosaurusa u tom sportu kod nas, za mene je to čist ponos.
U triatlonu nema praznog hoda. Moraš da misliš i radiš punom snagom. Onda kada isplivavaš na površinu i znaš da si izvukao najbolje iz sebe, tada znaš da je upravo to dovoljno da se istraje.Triatlon je moćan sport jer od osobe koja mu se posveti punim srcem, izvlači maksimum njenih mogućnosti, kojih često nismo ni svesni. Te mogućnosti odvajaju prave, sposobne, posvećene sportiste od drugih.
Moram da priznam da sam ponosan što mogu da pogledam unazad svoj život i da kažem…da sam i dalje u triatlonu…
Ali, gledam svoj život i unapred i znam da hoću da ovaj divan osećaj i ponos preplavljuju i neke nove, mlade ljude koji žele da daju od sebe, više, bolje, snažnije. Moj životni moto je: Možeš ti to. Da, zaista mogu i to. Pridružite mi se!
1 komentar. Leave new
Veoma je važno imati cilj u životu i raditi na njegovom ostvarenju. Sagledati istinsku svrhu i plan svog života. Nije uvek jasno gde je taj cilj i ide se krivudavim putevima i ne vidi se šta je iza ugla ali vremenom stičemo iskustva koja nas podižu, nose kroz život i bure i oluje i podstiču da se nastavi. Zato neka ciljevi budu visoki, što viši, to bolje jer tada mnogo raster i razvijaš se da bi ih ostvario. Život je kao lestvica, svaka prečka vodi te bliže ka cilju, koliko god da je visok. Zato nastavi dalje i nemoj nikada da odustaneš.