U Split dolazim, evo već treći put za redom. Doživjeti taj grad budi iznova neke nove emocije. Doživjevši Split, uvijek kući dolazim sa novim elanom, sa novom energijom.
I zbilja, svaki put bude drugačije iskustvo.
Ovoga puta krećem sa prehladom, ali u dubini duše i sa velikim entuzijazmom i nadom, da me neće izdati ni ovoga puta. Da ću se ,,preporoditi’’ trčeći opet tim divnim gradom.
Na put idem sa trkačkom grupom Road Runners iz Podgorice, koji su, kao i uvijek priuštili fenomenalnu organizaciju i veoma lijepo druženje.
Smještaj u prelijepom hotelu ,,Marul’’ tik uz Rivu je upotpunio boravak u Splitu, i obećavao uspjeh.
Dan pred trku smo smo iskoristili da uživamo u čarima prelijepog Splita, morskog, opojnog vazduha, ali i da odemo do sportske hale ,,Gripe’’ za startne brojeve i na ,,pasta party.’’
U Gripe se sretam sa trkačima iz regiona, i mojoj sreći nema kraja.
Sa Vladimirom Selecom – direktorom Banjalučkog polumaratona Sa Nemanjom Katanićem – direktorom Zimskog noćnog polumaratona
Drugaricu Milicu Krnić iz Sremske Mitrovice sretam na sred ulice, kakva divna neporednost i spontanost. Trčanje donosi sve te divne ljude u vaš život.
Energija na trci
Jutro prije trke osvanulo je bojažljivo i nesigurno za mene. Prehlada se vratila, onako ,,kećava’’ kako kaže naš narod, bila sam skeptična da li ću moci da istrčim trku. Posebno, jer sam zadnji polumaraton istrčala tek u Beogradu prošle godine, a u međuvremenu sam imala i ,,gadnu” povredu. Hiljadu misli misli mi je prolazilo kroz glavu, ali jedna – da istrčim i ovog puta, definitivno je prevagnula.
,,ENERGIJA SAME TRKE JE ČUDO. Osjećaj pripreme za trku, odlazak sa drugarima na samu Rivu, sretanje još drugara iz Crne Gore i regiona mi je dalo ponovni vjetar u leđa.”
Sami start je OBEĆAVAO. Ja krećem uz pjesmu Kolonije ,,Svijet voli pobjednike’’, i vidi se ta sreća na licu.
Prelijepo vrijeme nas je poslužilo ove godine i uživala sam u svakom metru pretrčanim Splitom. Uživala u svojoj trci i svojim izazovima.
,,Trčanje vam nekada pomaže da riješite problem, a nekada da shvatite da ga imate’’.
Brdo Marjan uvijek izdvajam. Tu je trčanje nekako poosebno. Uz prelijepu šumu i bonacu koja seže, ne možete a da ne uživate punim plućima. Čak iako je trčanje Marjanom sve uzbrdo, preko 4km dužine, mir koji osjećate okolo sigurno pomaže da uspijete.
Podrška na stazi je bila sjajna. Uz muziku, klapu na brdu Marjan, čak 11 okrepa, dok trčite – možete samo da UŽIVATE.
Stižem u cilj SREĆNA, sa vremenom oko 2h.46min. U cilju me čeka moj brat Nikola…i još jedno prelijepo iznenađenje. Naime, u cilj je odmah potom ušla i pobjednica maratona Nikolina Šuštić, moja dugogodišnja fb prijateljica. Čast mi je bila slikati se sa njom i upoznati je, konačno.
I na kraju, lice pobjednika!
,,Kreni, rasti, cvitaj’’. Pogotovo uz trčanje. Jer ti to možeš.
