Statistika nije preterano zanimljiva ako je izvučemo iz konteksta, nevezano za oblast. Tako i trkačka statistika sama po sebi ne govori puno. Ipak, kada sam čitala zanimljiv pregled kako izgledaju prosečan trkač i trkačica u SAD-u, par stvari je delovalo uzbudljivo – da u svim disciplinama (sem u maratonu) četiri godine unazad ima više žena nego muškaraca i da prosečna vremena (Koristili smo medijanu- broj koji deli uređenu seriju podataka na pola, za razliku od prosečnog vremena, gde sabiramo sva i delimo brojem učesnika medijana daje statistički tačniju sliku najćešćeg vremena, ukoliko je uzorak dovoljno veliki.) u trkama verovatno jesu sve sporija – upravo zbog količine trkača i trkačica koji prolaze kroz cilj.
Zašto je ovo zanimlijvo? Na tako velikom uzorku medijana zaista predstavlja neko očekivano vreme za rekreativce i poređenje ima smisla. Što je trka veća, sa više učesnika to su vremena rekreativaca realnija, jer tu zaista dolaze svi – od trkača koji trče godinama, do početnika koji su tek završili program poput 10nedelja.
Ovo su prosečni profili 19.miliona finišera u SAD – kako stojite u odnosu na njih?
Maraton: M/Ž
Muški maraton – 4:16 (57%)
Ženski maraton – 4:21 (43%)
Muški polumaraton – 2:01 (39%)
Ženski polumaraton – 2:19 (61%)
Muških 5k 28 (42%)
Ženskih 5k 34 (58%)
Da priča ne bi ostala samo na brojevima neke tamo daleke zemlje, malo smo obratili pažnju i na nama najbliže trke, sa relativno velikim brojem učesnika.
Noćni maraton u Novom Sadu
Ovo je trka koja iz godine u godinu privlači sve veći broj rekreativaca, ove godine bilo ih je oko 800, u tri discipline, i primetan je veći broj žena u odnosu na Beogradski maraton.
Ženski polumaraton -2:11 (31%)
Muški polumaraton – 1:55 (69%)
Ženski maraton – 4:42 (15%)
Muški maraton- 3:56 (85%)
Beogradski maraton
Broj učesnika na Beogradskom maratonu raste iz godine u godinu, i možemo da kažemo da se i procenti učešća žena povećavaju, ali istovremeno se i spuštaju vremena medijane, tj. očekivanog vremena.
Poslednje godine imali smo petinu žena na polumaratonu, ali samo desetinu žena na maratonu, sa vremenima koja su u rangu SAD-a
Ženski polumaraton – 2:19 (21%)
Muški polumaraton – 2:04 (79%)
Ženski maraton – 4:17 (9%)
Muški maraton – 4:19 (91%)
Godinu dana ranije malo drugačija situacija, broj učesnika u totalu je porastao, kao i procentualno učešće žena. Ali interesantna je medijana u ženskom maratonu, valjda zbog izrazito malog broja učesnica, možemo da kažemo da su one uglavnom bile profesionalne atletičarke, ne rekreativke:
Ženski polumaraton – 2:20 (16%)
Muški polumaraton – 2:06 (74%)
Ženski maraton – 3:38 (8%)
Muški maraton – 4:20 (92%)
Rodni faktor
U SAD-u je odnos muškaraca i žena na takmičenima, kakav mi imamo sada (75/25) bio aktuelan 1990. U vreme kada je Klinton prvi put izabran za predsednika, žene na trkama su bile čuvana manjina. Očigledno lepo čuvana i negovana, jer su se ovi brojevi za manje od 20 godine skoro pa obrnuli.
Žene su zanimljivije tržište za rekreativni fitnes, kampanje mršavljenja ih agresivnije gađaju, možda je to jedan od faktora koji je doprineo ovakvom prodoru. Kada imate skoro 70% žena koje čine polumaratonske finišere, očekivano je da će makar 10% njih da nastavi ka maratonu. Taj procenat raste sporije, ali sigurno je da će se i on izjednačiti u sledećoj deceniji.
Kako stoje stvari kod nas? Ohrabruje sve veći broj žena na trkama, ali posebno je zanimljivo da u Školi trčanja vidimo iznova i iznova 70% polaznica. Slično je i kod komšija, sudeći po slikama i statistikama.
Žene se lakše odlučuju da se uključe u organizovane treninge, grupa ih više motiviše,
Faktor brzine
Manje očigledan, ali prisutan je i faktor prosečnog vremena finišera. Kako broj rekreativaca raste – on opada. Ovo nije toliko vidljivo iz gore iznete statistike, ali kada se porede prosečni rezultati manjih i većih trka, što je ona veća to će vaše vreme u poređenju sa drugim rekrativcima biti brže. Na manje trke, uglavnom dolaze stalno isti trkači i trkačice, prekaljeni i dovoljno brzi, pa će vas npr vreme od 2:15 svrstati u poslednjih 10%. Ovo vreme na Berlinskom polumaratonu, svrstalo bi vas u gornju polovinu, jer iza vas možete da očekujete hiljade i hiljade rekreativaca.
Poređenja ove vrste su zapravo i izlišna. To je ona suva statistika gde može da nam bude simpatično ako smo brži od prosečne amerikanke, ali na kraju godine, jedini rezultat koji treba da vam bude važan je da li ste pobedili sebe, da li ste uživali u procesu postavljanja ciljeva i da li su oni doprineli kvalitetu vašeg života.
Brojke koje nas, kao trkače najviše treba da zanimaju da li nas je svakim danom sve više? Mislimo da jeste i radujemo se što smo zajedno deo ovog talasa koji se ne smanjuje!
napomena: članak je nastao kao nadovezivanje na članak Runners world-a , koji analzira i prosečno godište, što ovde nismo dalje razrađivali, jer nemamo podatke za domaće tržište. Korišćene su medijane vremena postignutih na trkama, sa sajtova Race centar i BG maratona.