lifestyle

Da li zaista postoji razlika između rekreativaca i profesionalnih sportista?

Nema komentara

Kada kažemo sportista, na koga pomislite? Možda je to Novak Đoković, Nikola Jokić, Ivana Španović ili neko deseti. Međutim, eksperti, brendovi svrstavaju i rekreativce koji trče i/li često idu u teretanu u ovu kategoriju. Kako demokratizacija termina sportisti može da utiče na ljude?

Prema nekim istraživačima jedina stvar koja odvaja sportistu od rekreativaca je takmičenje. Ako vežbate namerno i sa nekim ciljem, vi ste sportista.

Broj ljudi koji se bave sportom raste

Neosporan je rast broja odraslih koji se bave sportom u poslednjihh nekoliko godina. Najbolji pokazatelj ovog trenda je činjenca da su poslednje izdanje Njujorškog maratona istrčali preko 30.000 finišera, a pre pandemije preko 50.000 finišera. Ova činjenica je pogotovo impresivna kad se uzme u obzir zahtevnost pripreme za maraton.

Pored toga, neki sportovi dobijaju sve više priznanja i prestiža u poslednje vreme, o čemu svedoči uključivanje triatlona kao novog sportskog događaja na Olimpijske igre u Sidneju 2000. i golfa koji se, posle više od 100 godina vratio na Olimpijske igre u Rio de Žaneiru 2016.

S druge strane, izuzetno je iznenađujuće primetiti da je definicija koju je nude „Bethesda smernice“ ostala nepromenjena 30 godina (1985. do 2015.).

Ko je sportista

Da bi odgovorili na potrebu za modernizacijom i standardizovali upotrebu termina „sportista“, Araujo & Sharhag su predložili radnu definiciju. Prema predlogu od pre nekoliko godina, da bi se neko smatrao sportistom, osoba mora da ispuni 4 kriterijuma:

  • da se bavi sportom sa ciljem da poboljša performanse,
  • da aktivno učestvuje na sportskim takmičenjima,
  • da je formalno registrovan/a u lokalnom, regionalnom ili nacionalnom sportskom savezu,
  • i da je trening glavna aktivnost odnosno način života i fokus ličnog interesa, pri čemu se sportskim aktivnostima posvećuje više nego ostalim aktivnostima.

Prema ovom predlogu, pojedinci koji ne ispunjavaju sva četiri kriterijuma, ali koji redovno vežbaju ili se bave sportom, ili čak treniraju i takmiče se sami ili sa saigračima i/ili prijateljima, ne treba nazivati sportistima već vežbačima.

Profesionalni sportisti

Profesionalni sportisti i sportistkinje su plaćeni da treniraju, oporavljaju se i hrane, ne bi li se što bolje pripremili za takmičenje. Dobijaju finsnsijski podsticaj, i bave se isključivo treninzima. Tako npr. profesionalni trkači dobijaju nadoknadu kada trče na određenim trkama. Čak i sportisti sa Instagrama dobijaju finansijski podsticaj da se fokusiraju na svoj trening.

Sem novca, ono što razlikuje profesionalce je činjenica da su, uglavnom, posvetili svoj život treningu, što znači brojna odricanja, mukotrpne treninge, neprospavane noći, i striktna ishrana.

Vežbači iliti rekreativci

Sukobljena istraživanja kažu da postoje nivoi atletizma – profesionalni, i takmičarski ili rekreativni. Rekreativci imaju posao, i slobodno vreme da se takmiče (bilo protiv sebe ili protiv drugih).

Svi bi trebalo da se krećemo radi zdravlja. Najmanje što možemo da uradimo jeste da izađemo napolje i šetamo na svežem vazduhu. Vežba je ono što ljudi rade kada žele da poboljšaju svoje zdravlje.

Trening je za sportiste i da biste izdržali na duže staze, potreban vam je mentalitet sportiste.

Oni kojima je dovoljno stalo do treninga i žele da napreduju, bi moglo koristiti da razmisle o načinu razmišljanja sportista. Možda ne želite sebe da nazivate sportistom, ali bi proširenje definicije značenja ove reči moglo biti dobar način da diverzifikujemo naše misli o tome kome je vežbanje namenjeno i promenimo način na koji brinemo o svojim telima i kako se ophodimo prema njima.

Ako ste posvećeni tome da se dovedete u najbolju moguću formu, i imate vremena, i resursa da se na to i fokusirate, već se izdvajate iz gomile.

Suštinski različiti od sportista, vežbači obično stavljaju promociju zdravlja (uključujući estetiku tela) kao svoj prvi cilj, a ne performanse. Što je još važnije, sportisti predstavljaju nehomogen i veoma mali procenat ukupne populacije (sigurno manje od 1%), dok bi svi, uprkos godinama i polu, trebalo da budu stimulisani od strane zdravstvenih radnika da postanu ili ostanu vežbači.

A vi, da li ste sportista illi rekreativac?

8 načina da se motivišete ako vam fali motivacija za trčanje
Šta pokloniti sebi za 40. rođendan? Jednom rečju – izazov!
Tags: , ,

Povezani članci

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Fill out this field
Fill out this field
Molimo vas da unesete valjanu adresu e-pošte.
You need to agree with the terms to proceed