Zašto se u prodaji danas mogu naći proizvodi proizvedeni na tri različita načina: konvencionalni, integrisani i organski? Za objašnjenje te pojave je potrebno ići nekoliko decenija unazad.

Ali pre nego što počnemo sa ovom temom, želeli bismo da vas obavestimo da su prijave za Serbia Business Run seriju trka otvorene i da se možete prijaviti po najboljim cenama ovde.

Degradacija poljoprivrednog zemljišta

Do sredine prošlog vijeka poljoprivrednici su esencijalne minerale u zemlji obezbjeđivali đubrenjem (stajnjakom i kompostom) i plodoredom sa kojim su sprečavali iscrpljivanje tla i razvoj bolesti. Tako se radilo od pamtivijeka sve dok čovjek nije učinio iskonski grijeh, odnosno dok nije »okusio« umjetno đubrivo. A kako je do toga došlo?

Po završetku II svjetskog rata velika hemijska i farmaceutska preduzeća su se morala rekonstruisati i preći na proizvodnju za mirnodopske potrebe. Istovremeno su u skladištima imala velike zalihe neiskorištenih nitrata i fosfata, koje su proizvela za potrebe vojne industrije odnosno za proizvodnju eksploziva i baruta. U traženju izlaza i novog tržišta došlo se na ideju da se mješavina azota, fosfata i kalijuma (NPK) prodaje kao đubrivo. Zbog jako niske cijene novog đubriva, njegove  jednostavne upotrebe i većih prinosa su tradicionalne metode uzgoja postale nekonkurentne (čitaj neisplative, neprofitabilne).

Do 1960. rentabilnost i opstanak čak 97 % američkih farmera u potpunosti su zavisili od upotrebe umjetnih đubriva. Uz pomoć mješavine azota, fosfora i kalijuma (NPK) izrastu naizgled lijepi poljoprivredni proizvodi, međutim dodavanje samo pojedinih minerala, samo N, P i K, prouzrokovalo je konstantno smanjivanje koncentracije drugih minerala u zemlji i drastičan pad njenog kvaliteta. Veliki broj esencijalnih minerala je potpuno nestalo iz takvog tla. Nedavne studije su potvrdile neposrednu povezanost između upotrebe umjetnog đuriva i smanjenja koncentracije magnezijuma u našoj hrani.

Ljudi, a ni životinje ne mogu izrasti samo uz pomoć azota, fosfora i kalijuma. Njihova tijela zahtijevaju selen, litijum, krom, kalcijum, magnezijum, gvožđe, bakar, jod, molibden, cink, kobalt, bor i vanadijum. Sve te minerale ljudi i životinje ne mogu proizvoditi i ako ih nema u zemlji neće ih biti ni u poljoprivrednim proizvodima tj. u njihovoj hrani, a ako ih nema u hrani neće ih biti ni u tijelu.

Bez uživanja svih esencijalnih minerala nijedan ozbiljan sportista ne može očekivati optimalne rezultate. Postizanje takvih rezultata je »nemoguća misija« ako se sportista hrani samo proizvodima koji rastu na takvoj zemlji i/ili životinjama koje su gojene tim proizvodima.

U jednom istraživanju 1995. mjerili su količinu pojedinih minerala u jabukama da bi utvrdili razliku koja je nastala u zadnjih dvadeset godina. Dvadest godina ranije u jabukama je bilo: 78 % više kroma, 63 % više kalcijuma, 168 % više magnezijuma, 70 % više bora, 188 % više litijuma, ali zato 63 % manje izuzetno štetnog aluminijuma.

Gubitak hranjivih materija u postupku prerade

Osiromašenost poljoprivrednog zemljišta je samo prvi problem naše ishrane. Mnogo hranjivih materija se izgubi u toku žetve, zrenja, skladištenja, sušenja, kuvanja, zamrzavanja, termičke obrade, hidrogenizacije, ultrafiltracije i mnogih drugih postupaka »moderne« prerade hrane.

Pojedini vitamini su veoma nestabilni kada su u pitanju prije pomenuti postupci. Preradom mesa se izgubi 50-60% piridoksina (vitamin B6), a preradom žita u pahuljice čak do 90%. Kuvanjem i skladištenjem se uništi preko 50% folne kiseline (vitamin B9). Preradom žita se izgubi preko 80% magnezijuma, koji je od esencijalne važnosti za obnovu i rast ćelija.

Takođe se mnogo hranjivih materija izgubi modernim postupkom hladnog skladištenja. Ako unutrašnjost jabuke koju jedete potamni za par minuta, to je znak da je već oksidirala tokom skladištenja i izgubila većinu vitamina. Do 90 % tiamina (vitamin B1) se izgubi postupkom sušenja.

Kuvanje povrća i ribe na pari može uništiti 35-50% tiamina, riboflavina (vitamin B2), niacina (vitamin B3), piridoksina i vitamina C. Postupkom zamrzavanja se u mesu može izgubiti do 50% tiamina i riboflavina. Za veliki gubitak vitamina B-grupe i vitamina C u mlijeku krive su pasterizacija i ultrafiltracija.

Ako ovome dodamo gubitak hranjivih materija u zemlji od polovine prošlog vijeka, onda nam i ne ostane bog zna šta. Najprije su upotrebom umjetnog đubriva iz poljoprivrednog zemljišta iscrpljeni esencijalni minerali, a onda je modernom preradom u hrani uništeno i ono malo preostalih minerala i vitamina. Neki poljoprivredni i drugi prehrambeni proizvodi se pri tome još podvrgavaju i zračenju da bi se njihov rok trajanja produžio. O vrijednosti takve hrane ne treba trošiti riječi.

Godina 1992. je bila prva službena godina prehrambenog bioinžinjeringa i genetski modifikovanih proizvoda (GMO), u kojima je u nepoznatoj mjeri i obliku promijenjen sastav hranjivih materija. U USA proizvođači hrane nisu u obavezi da takve proizvode označavaju i njihov je cilj da se ta praksa uvede svuda u svijetu. Paradajz koji ne smrzne i odumre o prvom mrazu, jer sadrži gene ribe –  arktičkog morskog lista, je vjerovatno dobar za poljoprivrednike dok naše tijelo u najboljem slučaju ostavi prazno. Nijedan sportista ne može postići vrhunsku formu sa takvim materijalom.

Kako se odbraniti i čemu težiti?

Kupovina na pravom mjestu i domaća proizvodnja

Samo na jedan način možemo nabaviti odgovarajuće voće, povrće i drugu hranu. Izbjegavajmo na bilo koji način obrađene proizvode i kupujmo ih u svježem stanju izvan velikih trgovačkih lanaca:

  • kupujmo proizvode blizu mjesta gdje su proizvedeni,
  • kupujmo organski proizvedene proizvode, ako je moguće direktno sa farme,
  • kupujmo na lokalnim tržnicama,
  • kupujmo organske proizvode sa potvrdom, ako je moguće u za to specijalizovanim radnjama,
  • kupujmo od malih proizvođača koji još uvijek proizvode na tradicionalan način (dodao autor prevoda).
  • proizvodimo sami ono što možemo (dodao autor prevoda).

Integrisana proizvodnja poljoprivrednih proizvoda

Ona podrazumijeva kontrolisanu i uravnoteženu primjenu agrotehničkih mjera dajući prednost ekološki i toksikološki prihvatljivim mjerama. Pri integrisanoj zaštiti biljaka je upotreba hemijskih sredstava ograničena na najneophodniju mjeru. Đubrenje zemljišta sa organskim đubrivima ima prednost pred umjetnim uz redovnu kontrolu nivoa nitrata u zemlji. Poljoprivrednik je obavezan voditi propisanu  evidenciju o sprovedenim mjerama zaštite biljaka i đubrenja. Zbog opisanih mjera su takvi proizvodi višeg kvaliteta i naravno zdraviji nego oni proizvedeni na konvencionalni način.

Organska poljoprivredna proizvodnja

Način organske poljoprivredne proizvodnje te neki od zahtjeva i principa su:

  • proizvodnja hrane visoke hranljive vrednosti u dovoljnim kolicinama;
  • proizvodnja u skladu sa prirodom i njenim biološkim ciklusima;
  • dugoročno održavanje i povećanje plodnosti zemljišta;
  • maksimalno korišćenje obnovljivih izvora energije u okviru proizvodnog sistema;
  • samoodrživost tj. uravnoteženi odnos biljne i stočarske proizvodnj;
  • uslovi gajenja domaćih životinja koji omogućavaju ispoljavanje prirodnih funkcija i ponašanja;
  • smanjivanje na najmanju meru zagađenja koja proističu iz poljoprivredne proizvodnje;
  • održavanje genetske raznovrsnosti u poljoprivrednom sistemu i ekosistemu uključujući zaštitu biodiverziteta;
  • organska proizvodnja kao human oblik proizvodnje hrane ali i kao način života;
  • voda za navodnjavanje mora biti I ili II klase;
  • plodored je osnova organske poljoprivrede;
  • stajnjak (čvrst ili isitnjen) i kompost su najčešće primenjivana organska đubriva;
  • suzbijanje biljnih bolesti, štetočina i korova pravilnim izborom vrsta i sorti bilja, pravilnim plodoredom, zaštitom korisnih biljaka i životinja, stvaranjem povoljnijih uslova za razvoj prirodnih neprijatelja štetočina te uništavanjem korova fizičkim i mehaničkim putem.

Zaključak

Nedostatak esencijalnih minerala i vitamina u hrani ugrožava ne samo sportske rezultate već i opšte zdravstveno stanje čovjeka. I ne samo čovjeka. Svjedoci smo kako danas i kućni ljubimci obolijevaju od većine civilizacijskih bolesti (artritis, diabetes, rak, karijes, …), a žive u izobilju i “boljim” uslovima nego ikada prije. Ni ljudi a ni životinje nisu bili nikad punijih stomaka a praznijih tijela kao što su danas. Vjerujem da su dobro zdravlje i s time kvalitetniji život osnovni motiv i cilj većine nas koji upražnjavamo trčanje. Međutim trčanje – sport je potreban ali nedovoljan uslov da bi to i postigli. Zato kada mislimo o bavljenju sportom i uopšte zdravom životnom stilu mislimo i na kvalitetnu ishranu, jer ona je temelj bez kojeg će ti ciljevi ostati samo pusti snovi.

Izvori

  1. Šinkovec M. (decembar 2007). Kakšna je prava prehrana. Revija Moj trener 1/12, Celje. str. 6-8.
  2. Lazić B., Malešević M. (b.d.). Organska poljoprivreda? Da!. Zelena mreža Vojvodine. Na internet stranici http://www.zelenamreza.org/
  3. http://www.uolabin.hr/novosti-iz-propisa.php?id=24