Zašto se u prodaji danas mogu naći proizvodi proizvedeni na tri različita načina: konvencionalni, integrisani i organski? Za objašnjenje te pojave je potrebno ići nekoliko decenija unazad.

Degradacija poljoprivrednog zemljišta

Do sredine prošlog vijeka poljoprivrednici su esencijalne minerale u zemlji obezbjeđivali đubrenjem (stajnjakom i kompostom) i plodoredom sa kojim su sprečavali iscrpljivanje tla i razvoj bolesti. Tako se radilo od pamtivijeka sve dok čovjek nije učinio iskonski grijeh, odnosno dok nije »okusio« umjetno đubrivo. A kako je do toga došlo?

Po završetku II svjetskog rata velika hemijska i farmaceutska preduzeća su se morala rekonstruisati i preći na proizvodnju za mirnodopske potrebe. Istovremeno su u skladištima imala velike zalihe neiskorištenih nitrata i fosfata, koje su proizvela za potrebe vojne industrije odnosno za proizvodnju eksploziva i baruta. U traženju izlaza i novog tržišta došlo se na ideju da se mješavina azota, fosfata i kalijuma (NPK) prodaje kao đubrivo. Zbog jako niske cijene novog đubriva, njegove  jednostavne upotrebe i većih prinosa su tradicionalne metode uzgoja postale nekonkurentne (čitaj neisplative, neprofitabilne).

Do 1960. rentabilnost i opstanak čak 97 % američkih farmera u potpunosti su zavisili od upotrebe umjetnih đubriva. Uz pomoć mješavine azota, fosfora i kalijuma (NPK) izrastu naizgled lijepi poljoprivredni proizvodi, međutim dodavanje samo pojedinih minerala, samo N, P i K, prouzrokovalo je konstantno smanjivanje koncentracije drugih minerala u zemlji i drastičan pad njenog kvaliteta. Veliki broj esencijalnih minerala je potpuno nestalo iz takvog tla. Nedavne studije su potvrdile neposrednu povezanost između upotrebe umjetnog đuriva i smanjenja koncentracije magnezijuma u našoj hrani.

Ljudi, a ni životinje ne mogu izrasti samo uz pomoć azota, fosfora i kalijuma. Njihova tijela zahtijevaju selen, litijum, krom, kalcijum, magnezijum, gvožđe, bakar, jod, molibden, cink, kobalt, bor i vanadijum. Sve te minerale ljudi i životinje ne mogu proizvoditi i ako ih nema u zemlji neće ih biti ni u poljoprivrednim proizvodima tj. u njihovoj hrani, a ako ih nema u hrani neće ih biti ni u tijelu.

Bez uživanja svih esencijalnih minerala nijedan ozbiljan sportista ne može očekivati optimalne rezultate. Postizanje takvih rezultata je »nemoguća misija« ako se sportista hrani samo proizvodima koji rastu na takvoj zemlji i/ili životinjama koje su gojene tim proizvodima.

U jednom istraživanju 1995. mjerili su količinu pojedinih minerala u jabukama da bi utvrdili razliku koja je nastala u zadnjih dvadeset godina. Dvadest godina ranije u jabukama je bilo: 78 % više kroma, 63 % više kalcijuma, 168 % više magnezijuma, 70 % više bora, 188 % više litijuma, ali zato 63 % manje izuzetno štetnog aluminijuma.

Gubitak hranjivih materija u postupku prerade

Osiromašenost poljoprivrednog zemljišta je samo prvi problem naše ishrane. Mnogo hranjivih materija se izgubi u toku žetve, zrenja, skladištenja, sušenja, kuvanja, zamrzavanja, termičke obrade, hidrogenizacije, ultrafiltracije i mnogih drugih postupaka »moderne« prerade hrane.

Pojedini vitamini su veoma nestabilni kada su u pitanju prije pomenuti postupci. Preradom mesa se izgubi 50-60% piridoksina (vitamin B6), a preradom žita u pahuljice čak do 90%. Kuvanjem i skladištenjem se uništi preko 50% folne kiseline (vitamin B9). Preradom žita se izgubi preko 80% magnezijuma, koji je od esencijalne važnosti za obnovu i rast ćelija.

Takođe se mnogo hranjivih materija izgubi modernim postupkom hladnog skladištenja. Ako unutrašnjost jabuke koju jedete potamni za par minuta, to je znak da je već oksidirala tokom skladištenja i izgubila većinu vitamina. Do 90 % tiamina (vitamin B1) se izgubi postupkom sušenja.

Kuvanje povrća i ribe na pari može uništiti 35-50% tiamina, riboflavina (vitamin B2), niacina (vitamin B3), piridoksina i vitamina C. Postupkom zamrzavanja se u mesu može izgubiti do 50% tiamina i riboflavina. Za veliki gubitak vitamina B-grupe i vitamina C u mlijeku krive su pasterizacija i ultrafiltracija.

Ako ovome dodamo gubitak hranjivih materija u zemlji od polovine prošlog vijeka, onda nam i ne ostane bog zna šta. Najprije su upotrebom umjetnog đubriva iz poljoprivrednog zemljišta iscrpljeni esencijalni minerali, a onda je modernom preradom u hrani uništeno i ono malo preostalih minerala i vitamina. Neki poljoprivredni i drugi prehrambeni proizvodi se pri tome još podvrgavaju i zračenju da bi se njihov rok trajanja produžio. O vrijednosti takve hrane ne treba trošiti riječi.

Godina 1992. je bila prva službena godina prehrambenog bioinžinjeringa i genetski modifikovanih proizvoda (GMO), u kojima je u nepoznatoj mjeri i obliku promijenjen sastav hranjivih materija. U USA proizvođači hrane nisu u obavezi da takve proizvode označavaju i njihov je cilj da se ta praksa uvede svuda u svijetu. Paradajz koji ne smrzne i odumre o prvom mrazu, jer sadrži gene ribe –  arktičkog morskog lista, je vjerovatno dobar za poljoprivrednike dok naše tijelo u najboljem slučaju ostavi prazno. Nijedan sportista ne može postići vrhunsku formu sa takvim materijalom.

Kako se odbraniti i čemu težiti?

Kupovina na pravom mjestu i domaća proizvodnja

Samo na jedan način možemo nabaviti odgovarajuće voće, povrće i drugu hranu. Izbjegavajmo na bilo koji način obrađene proizvode i kupujmo ih u svježem stanju izvan velikih trgovačkih lanaca:

  • kupujmo proizvode blizu mjesta gdje su proizvedeni,
  • kupujmo organski proizvedene proizvode, ako je moguće direktno sa farme,
  • kupujmo na lokalnim tržnicama,
  • kupujmo organske proizvode sa potvrdom, ako je moguće u za to specijalizovanim radnjama,
  • kupujmo od malih proizvođača koji još uvijek proizvode na tradicionalan način (dodao autor prevoda).
  • proizvodimo sami ono što možemo (dodao autor prevoda).

Integrisana proizvodnja poljoprivrednih proizvoda

Ona podrazumijeva kontrolisanu i uravnoteženu primjenu agrotehničkih mjera dajući prednost ekološki i toksikološki prihvatljivim mjerama. Pri integrisanoj zaštiti biljaka je upotreba hemijskih sredstava ograničena na najneophodniju mjeru. Đubrenje zemljišta sa organskim đubrivima ima prednost pred umjetnim uz redovnu kontrolu nivoa nitrata u zemlji. Poljoprivrednik je obavezan voditi propisanu  evidenciju o sprovedenim mjerama zaštite biljaka i đubrenja. Zbog opisanih mjera su takvi proizvodi višeg kvaliteta i naravno zdraviji nego oni proizvedeni na konvencionalni način.

Organska poljoprivredna proizvodnja

Način organske poljoprivredne proizvodnje te neki od zahtjeva i principa su:

  • proizvodnja hrane visoke hranljive vrednosti u dovoljnim kolicinama;
  • proizvodnja u skladu sa prirodom i njenim biološkim ciklusima;
  • dugoročno održavanje i povećanje plodnosti zemljišta;
  • maksimalno korišćenje obnovljivih izvora energije u okviru proizvodnog sistema;
  • samoodrživost tj. uravnoteženi odnos biljne i stočarske proizvodnj;
  • uslovi gajenja domaćih životinja koji omogućavaju ispoljavanje prirodnih funkcija i ponašanja;
  • smanjivanje na najmanju meru zagađenja koja proističu iz poljoprivredne proizvodnje;
  • održavanje genetske raznovrsnosti u poljoprivrednom sistemu i ekosistemu uključujući zaštitu biodiverziteta;
  • organska proizvodnja kao human oblik proizvodnje hrane ali i kao način života;
  • voda za navodnjavanje mora biti I ili II klase;
  • plodored je osnova organske poljoprivrede;
  • stajnjak (čvrst ili isitnjen) i kompost su najčešće primenjivana organska đubriva;
  • suzbijanje biljnih bolesti, štetočina i korova pravilnim izborom vrsta i sorti bilja, pravilnim plodoredom, zaštitom korisnih biljaka i životinja, stvaranjem povoljnijih uslova za razvoj prirodnih neprijatelja štetočina te uništavanjem korova fizičkim i mehaničkim putem.

Zaključak

Nedostatak esencijalnih minerala i vitamina u hrani ugrožava ne samo sportske rezultate već i opšte zdravstveno stanje čovjeka. I ne samo čovjeka. Svjedoci smo kako danas i kućni ljubimci obolijevaju od većine civilizacijskih bolesti (artritis, diabetes, rak, karijes, …), a žive u izobilju i “boljim” uslovima nego ikada prije. Ni ljudi a ni životinje nisu bili nikad punijih stomaka a praznijih tijela kao što su danas. Vjerujem da su dobro zdravlje i s time kvalitetniji život osnovni motiv i cilj većine nas koji upražnjavamo trčanje. Međutim trčanje – sport je potreban ali nedovoljan uslov da bi to i postigli. Zato kada mislimo o bavljenju sportom i uopšte zdravom životnom stilu mislimo i na kvalitetnu ishranu, jer ona je temelj bez kojeg će ti ciljevi ostati samo pusti snovi.

Izvori

  1. Šinkovec M. (decembar 2007). Kakšna je prava prehrana. Revija Moj trener 1/12, Celje. str. 6-8.
  2. Lazić B., Malešević M. (b.d.). Organska poljoprivreda? Da!. Zelena mreža Vojvodine. Na internet stranici http://www.zelenamreza.org/
  3. http://www.uolabin.hr/novosti-iz-propisa.php?id=24