Ima nešto što me fascinira kod iskusnih trkača, a to je da uvijek imaju neki novi cilj. Uvijek može dalje, uvijek može brže. Kada se prisjetim kako mi je bilo pravo čudo što mogu da trčim 5km bez stajanja to me uvijek iznova podsjeti da je zaista veliki uspjeh završiti polumaraton i da većina ljudi to nikada neće postići. Zahvalna sam svom tijelu što je pratilo moje dosadašnje ciljeve i što me opominjalo kad pretjeram ili ga ne čuvam.
Tokom procesa pripreme za polumaraton povremeno bi se provlačila misao da želim da probam da istrčim maraton
Akcenat na probam jer prolazak kroz cilj maratona zavisi od puno faktora. Onda uslijedi red sumnje – Da li bih to zaista mogla? Jesam li tome dorasla? Pa red straha – Šta ako se povrijedim ili narušim zdravlje? Pa red izgovora – Kako pored toliko obaveza da stignem da treniram za maraton? I na kraju – Kako da pri tome ne pati moj privatni život?
Jedan od najboljih načina pripreme za maraton je imati neki vid generalne probe, poput istrčanog polumaratona. Stručnjaci bi rekli da je bolje da se ne prijavljujete za trčanje maratona ako iza sebe nemate više polumaratonskih dužina, minimalno godinu dana kontinuiranog trčanja ili ako vas muči stara povreda i sl. Iako je na internetu dostupno mnogo informacija o pripremi i planu za maraton, čini mi se da je psihološki aspekt u drugom planu, naročito dok ste još u fazi razgovora sa samim sobom i razmišljanja da li da se uopšte upuštate u ovu avanturu.
Znate kako kažu da se kuća gradi od temelja, a ne od krova? Smatram da je donošenje odluke o trčanju maratona temelj mentalne pripreme na koji se nadograđuje sve ostalo, a nalaženje odgovora koji će pomoći u donošenju ove odluke počinje postavljanjem pravih pitanja.
Razmislite o ovim pitanjima
Da ne biste u izgorili u prevelikoj želji, prije pripreme za maraton dajte sebi vremena da razmislite o odgovorima na ova pitanja:
- Žašto ovo želim da uradim? Za kakvim osjećajem tragam i da li postoji neki drugi način da postignem sličan nivo zadovoljstva?
- Koliko kilometara sedmično ću morati da trčim i koliko mjeseci da završim prvi maraton?
- Da li imam vremena na takav plan treninga?
- Da li to zaista želim da radim u svoje slobodno vrijeme?
- Da li sam voljan/voljna da vikendom trčim satima i satima?
- Kada završim trčanje koje je trajalo dva sata da li ikada poželim da nastavim?
- Hoće li me porodica i partner podržati u tome?
- Da li ovo radim zbog unutrašnjeg zadovoljstva ili nečeg drugog?
- Da li je ovo najbolji trenutak u mom životu da to uradim?
- Da li rizikujem svoje zdravlje ili povećavam šansu da pogoršam staru povredu?
- Kako se osjećam kada mi neko kaže da je završio maraton? Šta mi to govori?
- Da li je ovo logičan naredni korak ili treba da se držim nekih manjih ciljeva?
Znajte i ovo:
Itekako ima nečeg posebnog u tom vrhunskom trkačkom izazovu. Prolazak kroz cilj nakon istrčanih 42.195km je ogromno postignuće bez obzira na vrijeme završetka. To je vrhunac nakon mjeseci napornog treninga, vremena i posvećenosti trčanju.
Maratonci kažu da osjećaj uzbuđenja i samopouzdanja je nešto što vas nikad ne napušta kada dođete do tog cilja. Taj osjećaj i činjenica „Ja sam to zaista uspjela/uspio“ ostaje prisutan zauvijek.
Maraton nije za svakoga i zato je važno podjednako uzeti u obzir i prednosti i nedostatke istog. Vjerujem da ako neko nema maraton iza sebe da to nipošto ne znači da je manje „trkač“ nego iskusni maratonac. Važno je da se krećemo, da uživamo u trčanju kao bitnom dijelu nas samih i da ne dozvolimo da nas distanca određuje na bilo koji način.
