Kako sam izašla iz zime duge 4 mjeseca na sjeveru Crne Gore…ali kao trkačica!

Živjeti na sjeveru države podrazumijeva veliki izazov za trkača tokom većeg dijela godine, a pogotovo tokom zime, jer znaju da budu itekako hladne sa snijegom i mrazom i i do mjesec dana intezivno. Evo kako je to kod mene išlo tokom hladnih zimskih mjeseci, kako sam i gdje tražila motivaciju, i kako sam, uprkos mrazu i snijegu, bila i ostala trkač.

Kada imate strast ka nečemu, kada znate kuda idete, kada radite stvari koje volite, prepreke nema. Iz zime sam samo izasla osnažena, sa novim ciljevima i planiranim pređenim kilometrima ispred sebe. Ma šta da se desi, ma kako samopouzdanje da se poljulja, staza kao savršen slušalac je tu da prevaziđemo sve, i nakon treninga izadjemo sa rješenjem i dobrom idejom za problem.

Novembar

Priprema aktivno za Novu godinu, rezultat dostižem i do 10 km trčanja. Ponosna na sebe, i guram dalje, ne gubeći motivaciju.

Decembar

Hladni, prosniježni. Drugarica: ,,hajdemo na Obrov“, obližnje brdo. Pičimo, hladno, šuma prelijepa zimi, prekrivena snijegom, bajkovita. Uživamo u čarima prirode, a adrenalin nas nosi. Meditiramo na vrhu. Drugi dio decembra obećanje da ću u N.god da udjem, trkački, zdravo, i sa dosta pređenih kilometara iza sebe. Koristim Novogodišnju galeriju slika sa sajta trcanje.rs, biram najbolju za sebe, i dajem obecanje:

Januar

Zima izgleda loše samo posmatrajući je s prozora. Okačim na fb sliku, naoružam se energijom, staza je bijela, sa zracima Sunca koji obećavaju, padaju pahulje, kojima prkosim. Iako je trčanje otežano, ne sprečava me da otrčim, planiranih 7-8km.

Februar

Nešto drugačiji trening, i razvijanje kreativnosti u sportu. Jako hladno, vjetrovi duvaju, brat me mami iz kuće, sjedamo na bicikla i furamo rutu od 20km. Sjedamo kod tetke na čaj, odmaramo se, i pičimo dalje. Palimo sliku na mostu, u sportskom duhu nastavljamo dalje.

Jeste izazov bio, ali jeste i adrenalin i nevjerovatan osjećaj kada se nakon dobre ture vratite u toplu sobu. Neprocjenjivo.