Neću skrivati da inspiraciju za nove projekte i shvatanja trčanja pronalazim u modernim trkačkim pokretima (npr. ova dnevna opservacija o Bridge the gap pokretu!), ali i da sam veliki pratilac toga šta se dešava sa ljudima i inicijativama koji su tu duže od mene i koji mnogo više znaju o trčanju od mene. Naravno, pratimo istoriju NYRR, ali i regiona u kome neprikosnovenu ulogu igra AK Sljeme.

Na svu sreću Predsednik i legenda trčanja Dragan Janković je skriboman pa se od čoveka može mnogo naučiti i online. U ovoj prethodnoj rečenici je šala na račun Draganovih objava na FB, ali i velika nauka i poruka. Mnogi njegovi vršnjaci nisu se menjali i više ih nema, a AK Sljeme stalno se prilagođava, digitalizuje, koristi mreže (na Draganov zabavan način), dizajnira novi logo, pravi nove (ludačke!) trke... Uporedo sa njim pogledajte npr. Zagrebački maraton i sve će vam biti jasno – za te ljude niko i ne zna, a trka je u neverovatnom trendu razvoja trčanja u HR ostala na zapećku drugih boljih projekata. 

Sa ovom porukom, prenosim vam jedan ekspertski tekst koji je analiza Hrvatskog atletskog saveza i uloge stadionske + vanstadionske atletike. Ovaj tekst je omaž dvemu važnim temama:

Tema #1 Problem nije na lokalu, nego gore

Može biti bukvalno analiza šta se dešava na svetskom nivou kada je u pitanju razvoj atletike i odnos prema trčanjima van stadiona. Bukvalno ga treba prevesti i staviti pred ruke čelnicima na najvišem nivou. 

Tema #2 U Srbiji nema kompetencija za ovakvu analizu

Pokazuje koliko u Srbiji mi nemamo atletki klub koji se bavi vanstadionskom atletikom, kao ni jednog jedinog stručnjaka koji bi mogao da sastavi ovakav tekst. Tu mislim i na Novopazarce, i na ultraše, a i na naš BRC. Naime, da bi ovo mogli da imamo, ovakvu jednu analizu, potrebno je da apsolutno razumemo pravila ASS za bodovanje klubova, a onda i da imamo klub posvećen trčanjima i onda čoveka – lice, lidera tog trčanja koji bi mogao da sastavi ovakav tekst (da ume da piše i da skupi svoje ideje na papir) i stane u koštac sa tim i kroz jedno 10-20 godina izlobira eventualno promenu paradigme. 

Svjedoci smo, sad već tko zna kojeg po redu svjetskog buma cestovnog trčanja, ali i nove histerije trail trčanja, velike rezultatske ekspanzije ultraških disciplina, u kojima rekordi padaju gotovo na mjesečnoj bazi, a što je najbolje – mi smo sastavni dio te progresije na svjetskom nivou. Hrvatski atletski savez je dobro i pozitivno reagirao na te promjene uvođenjem tih novih disciplina u program državnih prvenstava i poticajnim slanjem hrvatskih ekipa na velika natjecanja, međutim, po pitanju pravilnika o uspješnosti kasni se u apdejtanju istog, što ide nauštrb klubova koji gotovo isključivo participiraju samo van stadiona.

Ceo tekst sa sajta AK Sljeme

Hrvatski atletski savez je objavio tabelu uspješnosti klubova za 2017. godinu. Atletski klub Sljeme je osvojio na kraju 10. mjesto, četvrtu godinu za redom. Pri tom je skupio 37,564 boda i bio najuspješniji klub vanstadiosnke atletike, sedmi put za redom. Najbliži konkurenti su nam u toj klasi bili AK Dubrovnik (22,003) na 17., AK Maksimir (21,147) na 18., AK Varaždin (13,979) na 26,. AK Žumberak (11,194) na 33., AK Rudolf Perešin (11,159) na 34. mjestu itd. Tijekom 2017. je konkurencija bila jača nego ikad prije, obzirom da je participiralo rekordnih 85 klubova iz cijele zemlje, a pobjednik AK Agram je postavio i rekordan broj osvojenih bodova – LINK na tabelu.

Ispred nas su samo klubovi s velikim pogonom stadionske atletike, s hrpom disciplina u sprintevima, skokovima, bacanjima i srednjim prugama, te s povremenim nastupima i u vanstadionskim disciplinama. Naš plasman i bodovni saldo je mogao biti i bolji, ali lani nije održano ni svjetsko ni europsko prvenstvo na 100km, našoj najjačoj disciplini. U kojoj smo, primjerice, u 2016-oj osvojili skoro 15,000 bodova, zahvaljujući odličnim plasmanima Nikoline Šustić i Veronike Jurišić na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj.

Osim toga, pravilnik o uspješnosti klubova nam nije sklon, kao uostalom ni drugim klubovima koji se bave pretežito vanstadionskom atletikom, obzirom da je fokusiran više na stadionske i olimpijske discipline, među kojima npr. nema gotovo ničega što je nama primarno: kros, polumaraton, planinsko trčanje na kratke i duge staze, trail, te ultraške discipline na 100km i 24 sata. Dakle, doslovno sve osim maratona.

LINK na pravilnik o uspješnosti klubova. U prvoj koloni su osvojene medalje na međunarodnim natjecanjima, u kojoj nema mjesta za ekipne medalje sa svjetskih i europskih prvenstava u vanstadionskim disciplinama. Tu npr. uopće ni na koji način nisu vrednovane tri ekipne medalje koje su naše cure osvojile na ultraškim prvenstvima zadnjih par godina, dok s druge strane stadionske sprinterske štafete jesu, mada imaju jednak status (ekipni). Isto vrijedi i za sljedeću kolonu, tj. za plasmane 4-16. mjesta na velikim natjecanjima. Tu plasmani naših cura u disciplini 24 sata (8. mjesto na prvenstvu Europe u francuskom Albiu i 5. mjesto na prvenstvu Svijeta u irskom Belfastu), isto tako nisu vrednovani, mada se radi o sasvim lijepim i konkretnim uspjesima, puno većim od onih koji se vrednuju. Ne treba spominjati da fenomenalne trke i pobjede naših ultrašica na svjetski najpriznatijim ultramaratonima Passatore od 100 km i Spartathlon od 246 km također nemaju nikakav učinak kroz tu tabelu, međutim to je i očekivano, jer se ne vrednuju ni stadionski nastupi na raznim mitinzima, čak ni onim najviše klase.

Po četvrtom kriteriju, u kojem se vrednuju rekordi, opet slično. Iako su naše cure (Veronika Jurišić i Antonija Orlić) u zadnje 3 godine 3 puta popravljale državni rekord na 24 sata i dovele ga na iznimno visoki međunarodni nivo (232 km), nismo za to dobili niti jedanput niti boda, jer se ta disciplina ne računa. Sedmi kriterij (kupovi) isto tako vrijedi samo za stadionske kupove. Kupovi u cestovnom i planinskom trčanju se ne vrednuju, a mi smo u 2017-oj npr. osvojili treće mjesto Cestovnog i bili pobjednici Planinskog kupa. Osma kolona nam isto tako nije sklona iz nekoliko perspektiva: obzirom na narav, tj. nestandardiziranost naših disciplina, planinsko, ultra i trail trčanje nemaju nikakav status u mađarskim (IAAF) tablicama, a to su 3 naše najjače discipline u kojima smo ove godine bili apsolutni ekipni prvaci, s mnoštvom pojedinačnih medalja. Podatak da se vrednuje samo prvih 20 atletičara svakog kluba nam isto tako ne odgovara jer imamo vrlo gustu kvalitetu tzv. drugog razreda atletičara, pa se mnogima rezultati ne priznaju za tu tabelu (da pojasnim – puno bolji bi bili u odnosu na ostale klubove kad bi se npr. vrednovalo 50 najboljih).

I za kraj, deveti stupac (broj registriranih članova) je isto tako prilagođen stadionskoj atletici, pa se veterani računaju već s 35 godina starosti, što je normalno za stadionsku atletiku u kojoj gotovo da nema nikoga starijeg, dok je u vanstadionskim trčanjima ogromna većina starija od 35, a oni najbolji tek tada dostižu svoj zenit. Stoga, 100 bodovi za registriranog seniora i samo 20 za registriranog veterana je prevelika razlika, a nama pogotovo ne odgovara jer nam je lani 2/3 registriranog članstva imalo 35 ili više godina. Kad se sve skupa zbroji, deseto mjesto ispada još veći uspjeh 

Sve u svemu, pravilnik je zadnji put dorađivan prije više od 5 godina. U međuvremenu je u hrvatskoj vanstadionskoj atletici došlo do velikih promjena: desio se trkački pokret koji je, između ostalog, rezultirao povećanjem broja i registriranih atletičara i novih klubova u tim disciplinama; stasale su nove discipline (planinsko trčanje na duge staze, ultra 100km, ultra 24 sata, trail); desio se veliki uspjeh naših ultrašica na globalnom nivou. Vrijeme je da pravilnik reagira na postojeće, ne tako male promjene, obzirom da su vanstadionska trčanja na izvjestan način obogatila hrvatsku atletiku u tom periodu. Atletika pak, kao globalni sport, za razliku od velike većine ostalih, je imala sreću da se razvija i širi brzinom požara, i to isključivo zahvaljujući vanstadionskim disciplinama. Svjedoci smo, sad već tko zna kojeg po redu svjetskog buma cestovnog trčanja, ali i nove histerije trail trčanja, velike rezultatske ekspanzije ultraških disciplina, u kojima rekordi padaju gotovo na mjesečnoj bazi, a što je najbolje – mi smo sastavni dio te progresije na svjetskom nivou. Hrvatski atletski savez je dobro i pozitivno reagirao na te promjene uvođenjem tih novih disciplina u program državnih prvenstava i poticajnim slanjem hrvatskih ekipa na velika natjecanja, međutim, po pitanju pravilnika o uspješnosti kasni se u apdejtanju istog, što ide nauštrb klubova koji gotovo isključivo participiraju samo van stadiona.

Evo i službenog priopćenja Hrvatskog atletskog saveza:

AK Agram najbolji je atletski klub u 2017. godini u Hrvatskoj temeljem Pravilnika o bodovanju uspješnosti klubova (koji je donesen još 2012., a vrijedi od 2013. godine i od tada nije mijenjan) kroz 10 različitih kriterija. Četvrti je to naslov za ovaj klub u deset sezona i treći zaredom od kada se klubovi boduju na ovaj način. Osvojivši ukupno rekordnih 190.750,5 boda AK Agram pretekao je za više od 71.000 bodova drugoplasirani AK Dinamo-Zrinjevac koji je osvojio 119.643,5 boda. To je u apsolutnom iznosu najveća razlika koja je u proteklih 10 sezona pobjednički klub ostvario u odnosu na drugoplasirani. Treće mjesto pripalo je ASK-u koji je osvojio ukupno 88.452,5 boda. Tako je poredak prva tri kluba u 2017. ostao isti kao i u 2016. godini. Nakon ova tri kluba slijede MladostSlavonija-ŽitoZagreb-UlixKvarnerSlobodaSveticeSljeme, itd. Ukupno je bodovano 84 kluba, a poredak svih klubova s pripadajućim bodovima možete vidjeti ovdjeAK Agram bio je najbolji u 6 od 10 kriterija – nastupi na međunarodnim natjecanjima, rekordi, medalje na pojedinačnim prvenstvima Hrvatske, ekipna prvenstva, kupovima i organizacija natjecanja.

Od vodećih klubova, najveći napredak u odnosu na prethodnu godinu napravio je Agram, a slijede ga Mladost i Slavonija-Žito. Značajan pad u broju osvojenih bodova zabilježio je Zagreb-Ulix, a slijede ga Kvarner i Sljeme.

Kao i uvijek do sada, zanimljivo je pogledati i bodove po pojedinim kriterijama. Po 1. kriteriju (medalje na međunarodnim natjecanjima) najviše bodova pripalo je Mladosti i to 11.750 bodova. Odmah iza Mladosti je ASK sa 10.900 bodova te Agram sa 10.550 bodova. Gledajući zajedno prva tri kriterija (međunarodna natjecanja) uvjerljivo najbolji je Agram sa ukupno 27.645 bodova, dok je ASK drugi sa 20.985 bodova, treća je Mladost sa 17.247,5 boda. Po 4. kriteriju (rekordi) uvjerljivo je prvi Agram sa 15.300 bodova. U slijedeća tri kriterija – bodovi za osvojene medalje na PH (67.550), ekipna PH (11.460) i kupovi (18.731,5) dominirao je, kao i proteklih sezona AK Agram koji je skupio čak 97.741,5 boda u samo ova tri kriterija dok je drugoplasirani Dinamo-Zrinjevac skupio 56.593,5 boda. U 8. kriteriju u kojem se boduje 20 najboljih rezultata po IAAF bodovnim tablicama imamo dva kluba s prosjekom preko 1000 bodova, a to su Dinamo-Zrinjevac s prosjekom od 1.028,8 bodova i Agram s prosjekom 1.022,5 bodova. U 9. kriteriju (broj registriranih atletičara u HAS-u) prvo je mjesto preuzela Mladost sa 21.590 bodova (za 470 registrirana atletičara).

I dalje imamo 7 klubova koji su bili plasirani u prvih 10 tijekom svih 10 sezona od kada se boduje uspješnost klubova. To su AgramASKDinamo-ZrinjevacKvarnerMladostSlavonija-Žito i Zagreb-Ulix. Među prvih deset još je povremeno ulazilo 6 klubova – SlobodaIstraMeđimurjeZadarSvetice Sljeme. S obzirom da se Pravilnik o bodovanju uspješnosti klubova kroz ovih deset sezona mijenjao, apsolutni iznosi osvojenih bodova ne mogu se uspoređivati kroz sezone, puno je realnije sagledati uspone i padove klubova kroz postotak osvojenih bodova za svaki klub u odnosu na ukupni broj bodova u toj sezoni. Trendove spomenutih 7 klubova koji su bili plasirani među prvih 10 tijekom svih 10 sezona kao i trendove prvih 10 klubova u 2017. godini kroz proteklih 10 sezona možete vidjeti preko sljedećih linkova:

Trendovi klubova koji su bili plasirani među prvih 10 tijekom svih 10 sezona (2008.-2017.)

Trendovi prvih 10 klubova u 2017. godine kroz proteklih 10 sezona (2008.-2017.)