Psi i trčanje pored njih

Objavio/la Igor Vujičić 10.06.2009. u 9:08 časova. Komentara (9)
psi i dzogeri 2 Psi i trčanje pored njih

Sonja je bila žrtva čopora pasa na Adi

Veliki grad, poput Beograda, je pun pasa lutalica, a nadležne službe nisu dovoljno revnosne u rešavanja ovog problema.Problem nije nerešiv, ali i dalje mnoga mesta u Beogradu nisu bezbedna, i to ne samo za trkače i bicikliste, već i obične pešake, kao i majke sa decom.

Za trkače nije opasno kada se psi nalaze na deponijama i van pešačkih i trkačkih ruta, ali pre ili posle, putevi nam se ukrste. Tada nastaju nemile scene, poput one na Adi, kada je Sonju Pavun, džogerku, izujedao čopor pasa.

U ovom primeru se vidi i osnovno pravilo za napada pasa: kada se nađe sam na ulici pas  je manje opasan, dok čopor pasa može predstavljati ozbiljnu pretnju. Psi su životinje kao i sve druge, a nalik na ljudima: kada su u grupi osećaju se jače i hrabrije i spremni su na borbu.

Psa na prvi pogled možete oceniti

Ako je manji i ima podvijen rep, to je pas koji se boji svega i svačega, pa vas taj neće ujesti čak ni da ga očešete usput. Ako je živahan i maše repom, znači dobronameran je, pa ni tu problema nema. Međutim, ako ne maše repom, već mu je rep podignut uvis, pas je okrenut ka vama, a pogled i zubi su mu “na gotovs”, onda je to ker koji može da vas napadne.

Napad psa možete sprečiti

Nekoliko puta mi se desio susret sa psima kada sam trčao pored Hotela M na obodu Banjičke šume. Bilo je to negde u jesenjem periodu, septembar- oktobar i obično je to bio čopor od 5-6 džukaca. Nije prijatno kada ih vidite da laju na vas i reže. Tada adrenalin proradi i prvo što vam pređe kroz glevu je da bežite.

Ne pokušavajte da pobegnete

Nikako nemojte probati da bežite. Niste brži od njih sigurno. I najsporiji psi mogu da trče od najbržih sprintera.Pored toga bežanjem im dajete do znanja da ste kukavice, i samo ćete ih više ohrabriti.

Nemojte se smešiti

Iako deluje da ćete osmehom i jednim fer odnosom pobediti ljutitost pasa, osmeh može izgledati kao pokazivanje vaših zuba. Pas će protumačiti ovaj gest kao čistu agresiju.

Ne trčite brzo i blizu njih

Tada smatraju da im napadate teritoriju, pa je brane tako što krenu da reže i laju. Obično to vlasnici pasa znaju, pa kada trčim u susret njima, oni ih pritežu uz sebe. A vi gledajte da trčite tako da podvodac bude izvan vaše trase dokle mogu da dosegnu. Ukoliko primetite čopor divljih pasa, usporite i pokušajte da ih zaobiđete u velikom luku. Ne dozvolite da misle da se povlačite ili da ih se bojite.

Najvažnije da znate da su psi uplašeni. Pored straha koji je njihov osnovni motivator, psi osmatraju i primećuju različitosti. Zato su im biciklisti i deca skroz zanimljiva. Kod biciklista oni najčešće napadaju točak, dok su deca mala i često se kreću direktno ka njima. Slično je i sa trkačim: krećete se brže nego prosečan čovek, a moguće je i da ih jake boje i reflektujući materijali izazivaju.

copor Psi i trčanje pored njih

Čopor divljih pasa u centru grada. Dokle?

Promenite rutu

Psi lutalice često vole da se muvaju oko neke lokacije, a kada traže hranu onda upadaju u teritoriju drugih. Kada nađete džukca ili čopor na stazi jednom, dva, tri puta, to je već signal da je to njihova teritorija. Mmožda nebi bilo loše da razmislite o promeni maršrute kuda trčite. Ja sam posle nekih 4-5 susreta sa čoporom promenio trasu i izbegavam jedan deo gde im je izgleda saborno mesto i nemam nikakvih problema.

Bliski susret i prolaz pored pasa

Na 20 m od čopora iz stanja trčanja pređete u hodanje – polako korakom do njih – bez gledanja u oči, hladnokrvno i nezaintreresovano, nastavite korakom pored njih, produžite 20m i tek onda ponovo polako potrčite. Tada neće režati, lajati niti vas napadati. U međuvremenu dok polako šetate, ako imate vodu uz sebe, popijte malo, ili obrišite znoj ili promenite numeru na mp3. Možete proverite prolazno vreme na štoperi, samo izgledajte nezainteresovani za kerove. Tada će i oni biti nezainteresovani za vas i neće vas smatrati za neprijatelja. Ovo mi je upalilo jedno 15-ak puta i nisu me ujeli.

Borba sa psima

Ako nastave da laju imaju nameru da vas napadnu možda ćete morati da se obračunate sa njima. Pokažite im ko je ko, a i ovde dajemo savete nalik onima kao da imate problema sa bilo kojom životinjom:

  1. Prepoznajte vođu čopora. To je alfa-mužjak. On je verovatno najači i najsnažniji pas. Biće ispred čopora i najviše će lajati. Njegove akcije će biti direktne i hladnokrvne. On će vas i prvi napasti.
  2. Okrenuti se prema njemu, ali ni sada ne gledate u oči. Gledanje psa u oči je jak znak napada na teritoriju. Pokažite mu da znate da je glavni i da je vođa. Poštujete ga i recite mu da znate da ste ušli na njegovu teritoriju, ali mu pokažite da ga se na bojite. Ramena pomalo povijena ka napred, stegnuti ste i spremni za borbu. Budite i vi alfa!
  3. Vičite dubokim glasom. Pazite da vam glas ne bude piskav, već jak. Vičite “STANI”, “DŽIBE”, “NE”…
  4. Sve vreme idete polako i lagano nazad.
  5. Mirnoća i staložena snaga su dovoljni. Nagle reakcije nisu poželjne.
  6. Ako baš mora, na kraju možete i napravite pokret kao da se saginjete po kamen ili mašite se za džep. Kamen bacite pored pasa. Uzmite štap i isrpužite ga napred. Znajte da je štap očajno sredstvo za borbu, ali ga možete koristi da držite psa na ostojanju. Ovo već može da preraste u borbu, što vi ne želite.

Ujedi pasa

Nadamo se da nećete doći do ovog stanja, ali ako se desi, nekoliko saveta:

Savite se u fetalnu poziciju – skupčajte se u loptu. Rukama i ramenima zaštitite lice i vrat. Nemojte se pokretati i nemojte vrištati. Psi će skoro uvek izgubiti interesovanja za vas ako ostanete mirni. Ostanite da ležite dok psi ne odu.

Ako ostanete mirni i zaštitite lice, grudi i vrat, pas će moći samo da vas ujede na predele koji imaju tanju kožu. Ako pas ujede, poslednje što želite jeste da se opirete, jer to može da izazove otvorene rane i cepanja tkiva.

Ako pas već grize nekog drugog, nemojte ga vući iz istog razloga. Nađite štap i udarajte ga sa zadnje strane vrata. Ako imate vremena možete gurnuti psu horizontalno štap ili drugi predmet duboko u grlo. Tako ćete umanjiti snagu njegovo ujeda. Ne udarajte psa u glavu, jer ćete ga samo razbesneti, a nećete ga onesposobiti. Psi imaju jaku lobanju, te na glavi gađajte osetljivi nos. Jedino mesto gde možete udariti velikog psa, a da ima efekta, jeste u vrat sa zadnje strane.

Još par reči

Kupite sprej (suzavac) ili neko drugo sredstvo zaštite, u vidu pištaljke ili visokotonskog rasterivača (preko 20kHz) koje vam savetujemo da nosite sa sobom, ukoliko mislite da nećete izaći na kraj sa psima.

U slučaju da niste videli ili čuli psa i iznenadi vas iza neke kapije, ostanite pribrani, nemojte nagle pokrete da pravite i ostanite na trotoaru. Bolje je da dođe do ujeda nego da skačite na put i da vas udari auto.

Vlasnici pasa znaju da budu nemarni i da uopšte ne dresiraju psa. Čak ga i maltretiraju, pa onda taj pas postaje agresivan jer živi u stanu bez dodira sa ulicom. Kada nešto skrivi, pas dobija batine od gazde i tako u krug on postaje sve agresivniji. Ovo je loša vest za trkače jer taj pas zna samo zakon batine i mrzi sve ljude. Odbrana je identična kao i da ste u situaciji sa divljacima.

Očekujemo i vaša iskustva. Pišite nam kakva su vaša iskustva sa psima i kako izlazite na kraj sa njima?

Teme ovog članka: Povrede
Igor Vujičić

Po struci inženjer mašinstva, privatni preduzetnik, u sportu slučajno, član AK "Maraton mira – Vidovdan 99". Džoger - trkač rekreativac, pesnik, jedan od autora i suosnivač sajta Trčanje.rs. Raznovrsnog interesovanja, eksperimentator i praktičar. Živi i radi u Beogradu. http://ivujicic.wordpress.com

  • kaca

    Jako korisni saveti , kad te napadnu psi lutalice ti tako postupi, jos ako te izujedaju ti cuti i kuliraj nemoj slucajno da se branis, jos im se i zahvali sto su te izujedali i u buduce nemoj vise da ides tuda, jer je to njihova teritorija, a posto ih ima na svakom cosku prepusticemo im ceo grad kao njihovu teritoriju! ili kupi avijon da ih izbegnes…. alo bre o cemu pricas ti!! pre dva dana su me napale lutalice, tako da su mi ovi tvoji saveti smesni. To tvoje kuliranje i setanje kao da ih neprimecujes nevredi nicemu jedino sto takvim ponasanjem mozes da postignes je da te rastrgnu, a ti setaj i nemoj da se branis. da sam primenila tvoje savete verovatno bi bila sva izujedana, naprotiv branila sam se i prosla samo sa jednom ogrebotinom na nozi, koju sam inace zaradila tako sto sam isla i gledala svoja posla kao da ih neprimecujem pa se jedna dzukela nasla na mojoj nogavici, odma sam ga sutnula, a drugo koje je kidisalo udarila kisobranom po glavi, onda su podvili repove i zbrisali, malo su rezali al mi nisu prilazili. Prema tome ljudi kad vas napadne lutalica BRANITE SE. Pozz…

  • http://astma.rs Veki

    Kaća, trebala si da uzmeš pištolj i da ih pobiješ :))

    Ne znam da li je povređivanje pasa najbolje rešenje, i možda jeste ako je napad došao od pikinezera. Ako te napadne čopor velikih pasa, tipa družina doberman, vučjak, rotfajler i vukodlak, stvarno ne znam koje nindža sposobnosti su potrebne da ih prebiješ. Šalim se malo no poslušaj i…

    Svi tekstovi na trcanje.rs su smernice, pa tako i ovoj koji je pisan uz pomoć jednog upustva sa sajta biciklista. Vrlo je važno da se svaka situacija dobro proceni, te da ako je pas već prišao na manje od metar, pola metra (da li si krenula unazad, okrenuta prema njima, uz povike) ti možeš da ga pojuriš. No to može da uradi kontra efektom i da oni baš zbog toga napadnu.

    Ja ti nisam rekao da treba da ih kuliraš tako da ih pustiš da te ujedu, to bi bilo glupo. Pročitaj tačku broj 6 u delu Borba sa psima.
    Ako baš mora, na kraju možete i napravite pokret kao da se saginjete po kamen ili mašite se za džep. Kamen bacite pored pasa. Uzmite štap i isrpužite ga napred. Znajte da je štap očajno sredstvo za borbu, ali ga možete koristi da držite psa na ostojanju. Ovo već može da preraste u borbu, što vi ne želite.

    U tvom konkretnom slucaju, verujem da si mogla da otvoriš kišobran prema njima i ne dozvoliš da ti priđu.

    Na kraju moj saveti:

    1.Da branite se i udjite u borbu, ali samo ako je to neizbežno. No pre toga učinite sve da do napada ne dođe. Na taj način ćete izbeći bilo kako ozleđivanje kako sebe tako i životinje.

    2. Da biste izbegli borbu mozete koristiti neki od uredjaja ili sprejeva
    http://www.trcanje.rs/2009/06/copor-lutalica-izujedao-dzogerku/

  • seba

    Više puta sam imao situaciju pokušaja napada psa, ali na svu sreću nikad čopora. Najviše komada “dva”. I to skoro redovno u mojoj ulici, lik ostavlja otvorenu kapiju i neki žućko poprilične veličine (kao vučjak recimo) uz podršku jednog garavana upola manjeg. Prvi put su me zatekli i tu je pomogla “FINTA ŠUTA” to jest ono što je Veki spominjao, saginješ se vrlo energično i zamahuješ prema njima. Već prilikom saginjanja oni se povlače, mada sam fintu morao ponoviti tri puta i treći put je stvarno bi kamen koji sam bacio pa su se povukli. Nakon toga sam spreman išao u tom pravcu, ali je svaki put bila borba, i zbog veličine kamena i po kojeg pogodka, sve su brže odustajali od napada. Ja bih jako voleo kada bi gazda bio toliko normalan da zatvara kapiju i da ne moram da se borim svaki put, jer me to opterećuje, a volim taj pravac prema šumi, a izbegavam ga zbog dva napaljena psa!
    Inače “FINTA ŠUTA” je vrlo efikasna i bio bih slobodan da izjavim da deluje 100% u slučaju jednog napadača!

  • Arsenije

    Meni se desilo da me je napao pas, dok je bio na 20m od vlasnika. Pravi hellhound, zapenio onako na mene, nije bio mali baš, gazda mi viče ‘ne brini, neće ti on ništa’ a pas mi kidiše na nogu…?! Tako ja pokušavam da šutnem psa, a derem se na vlasnika, on trči ka meni, maše povodcem, udara psa, meni se izvinjava, hvata ga i grd, uf, nimalo ok, nešto mu prikenjam ja malo oko kera, on je iz fazona izvini-izvini i ja otrčavam dalje. Sad zvuči komično, ali u tom trenutku sam se osetio jako egzistencijalno ugorženim- uplašen.
    Nisu samo lutalice opasne, već i obični psi koji nisu adekvatno sankcionisani a agresivne su prirode- to je nekako bila ideja vodilja ovog mog prepričavanja nemilog iskustva.

  • Voja

    U vezi sa ponašanjem pasa mislim da treba imati u vidu i “efekat eksperimentatora” koji je opisan u knjizi Robert-a Rosenthal-a “Experimentor’s effects in behavioral researches”

  • bata

    Kada sam bio mali jako sam se plašio pasa, do te mere da nisam mogao da u nekim situacijama funkcionišem; recimo u selu kod dede i babe gde svako domaćinstvo ima bar jednog ili više koji trče dvorištem i imanjem. Kasnije (početkom puberteta) mi se taj strah izgubio i to zato što sam prepoznao da sam ga “nasledio” , tačnije “naučio” od majke. Odrastanjem sam naučio da prepoznajem prave emocije i porive koji se kriju ispod javno rečenih namera i stavova.
    Tako u ovom opštem javnom negodovanju na račun pasa lutalica ja prepoznajem ono što vrlo dobro poznajem iz ličnog iskustva, a to je taj (u najvećem procentu)iracionalni strah od pasa.
    Mnogi ljudi se “parališu” i od grmljavine, insekata, paukova, miševa i pacova, guštera… Zmije razumem da je neprijatno sresti, pogotovo ako se nađete u tropskim predelima, ali postoje ljudi koji nikada u životu nisu videli uživo ni najmanju beloušku (domaća neotrovna vrsta) ali kada na tv vide nešto ozbiljnije – preseku se.
    Razmislite koliko je vaša reakcija nelagodnosti, strepnje, besa …ali u osnovi straha pri potencijalnom susretu sa psima lutalicama realna, a koliko usađena. Najveći psi su manji od čoveka. Oni se plaše čoveka. Dovoljno je dreknuti ili “cimnuti” kao da ćete ih udariti ili gađati (što je već rečeno) da bi pobegli. I mene su napadali psi, ali bih uvek stao, direktno se okrenuo prema njima, i ako ih je mnogo i grupisani su, onda bih držao svoju poziciju i zamahivao kao da ću ih gađati ili u mestu pravio finte kao da ću ih odmah pojuriti. Ako je jedan ili su raštrkani, ili jednostavno procenim da su manje opasni, onda bih krenuo trkom prema njima nekoliko koraka, što naglijim trkom kao da ću ih rastrgnuti. naravno zaustavim se posle par koraka, ali oni su tada več “kilometrima” daleko. Meni je u suštini jako žao tih stvorova. Za mene su oni sinonim za bedan i ponižen život, i kao takvi mi ne bude nikakvu želju da ih udarim, ubijem, uništim , istrebim…I što je najvažnije ne plašim ih se više nego što to nameće pojedinačna konkretna situacija u kojoj se nađem s vremena na vreme. I još nešto, uopšte nisam krupan čovek, imam 178cm visine i 72kg, i nisam (mnogo) ružan, da bi kazali da mi je lakše da rasteram čopor pasa nego što bi to bilo nekom drugom.

  • Pingback: Pola Redklif ponovo trči

  • Pingback: Sezona očaja,suza i kijanja

  • gost

     Karadjordjev park
    vreme : 08:15
    - napadac doga argentino
    -ime maza
    -vlasnik bez kontrole

Ako vam je ovo bilo zanimljivo pogledajte i slične tekstove


FEEDBACK